Marihuana (marica, trava, kanabis itd.) osušeni je ženski cvat indijske konoplje (cannabis sativa), a kolokvijalno služi i kao naziv same te biljke. Sadrži - kao i lišće iste biljke i kao cvasti i listovi još nekih vrsta konoplje, ali u različitim koncentracijama - psihoaktivne tvari, među kojima se najčešće spominje delta-9-hidrokanabinol (THC, dronabinol itd.), koji se u ljudskom mozgu vezuje za specifični kanabinoidni receptor CB1.
Naime, ljudski mozak posjeduje receptore za unutrašnje opijate (poput endorfina), pa na nj mogu djelovati i opijati uneseni izvana u organizam (poput opijuma tj. morfina itd.). Marihuana tako utječe na naglo lučenje dopamina. U manjim količinama može djelovati analgetički, pa se primjenjuje i terapeutski u situacijama gdje drugi analgetici nisu primjenjivi odnosno preporučljivi. Koristi se obično u sirupu.
Pomaže pri liječenju raka i aidsa, a pozitivno djeluje na oboljele od glaukoma. Suzbija anoreksiju. Ispituju se pozitivni učinci protiv parkinsonizma i Alzheimerove bolesti. Testovi toksičnosti na štakorima objašnjavaju zašto nije nikada zabilježena smrt od marihuane: za fatalno trovanje trebalo bi kilogram do 1,8 kg kanabisa po osobi, a čini se da sav čovječji organizam nema toliko receptora da bi odjednom preuzeo toliku količinu THC-a.
U pojedinih osoba, pri visokim koncentracijama, zabilježeni su psihotični napadi, delirij, odnosno halucinacije. Marihuana nije štetna poput legalnih opijata (npr. nikotina, alkohola, kofeina), ni po neposrednom efektu, a ni po izazivanju ovisnosti. Nije povezana s nasilnim zlodjelima, poput alkohola, heroina ili kokaina. Štetno je po organizam ako se marihuana uzima s otrovnim duhanom.