Od siječnja 2015. godine do danas prošlo je podosta vremena. Posebno u svijetu MMA-a, podosta mladog sporta gdje se sve mijenja u jako kratkim vremenskim razdobljima. Ukratko, spomenutog siječnja 2015. godine, za kada datira trenutno posljednja borba Nicka Diaza, puno toga bilo je drugačije. Conor McGregor još nije imao niti jedan pojas prvaka, Stipe Miočić je mjesec dana ranije poražen od Juniora Dos Santosa, Israel Adesanya se borio po Kini i Novom Zelandu, a još neki današnji prvaci, poput Volkanovskog, Ngannoua, Morena i Usmana nisu bili članovi UFC-a. Ukratko, promijenilo se gotovo sve.
Ono što se kroz to cijelo vrijeme nije mijenjalo je doslovni yo-yo efekt po pitanju nastavka karijere Nicka Diaza. Vraćao se, pa je odustajao, pa UFC nije dovoljno plaćao, nakon toga bi pokazivao želju, a onda opet govorio kako se neće boriti. I tako preko šest godina. Jedno se nije mijenjalo, a to je želja njegovih fanova da ga još jednom vide u Octagonu te da možda proba ostvariti svoju prvu pobjedu nakon 2011. godine. Vjerojatno se sjećate koga je tim putem pobijedio. Bio je to B.J. Penn, borac koji je nakon toga doživio strmoglavi pad, kako privatno, tako i borilački.
Nick je u međuvremenu imao rijetke medijske nastupe. Pamtimo gostovanje u davno ugaslom showu Snoop Dogga, gdje s gomilom trave ispred njih obojica zvuče kao da smo video pustili na nekih 70 posto brzine. Tim putem smo pomislili kako gledamo jednog bivšeg borca koji se okrenuo drugim stvarima u životu te koji opušteno uživa u svom izboru. Koliko god nam je izgledao konfuzno i pomalo izgubljeno, uistinu smo mogli vjerovati kako je zadovoljan.
Tu i tamo znale su ga snimiti kamere sveprisutnog TMZ-a, a niti tamo Nick nije izgledao kao netko koga uistinu želimo vidjeti u Octagonu. Čak nam nije problem reći da je djelovao pomalo izgubljeno, kao da u izlascima traži onog nekog starog sebe.
Vjerovalo se da je Nick tog starog sebe pronašao onog trenutka prošle godine kad se odlučio posvetiti treningu, kojim bi provjerio je li njegovo tijelo spremno za povratak u Octagon. Slušali smo dobre vijesti od strane ljudi bliskih njemu, poput one da je odradio cijeli pripremni kamp kao da ispred sebe ima borbu te kako će se uskoro vratiti u dvoranu i krenuti trenirati za pravi povratak. I ponovno nismo bili uvjereni u to što čujemo, čekali smo potvrdu borbe.
Nju smo napokon dočekali, pomalo s nevjericom najavili smo UFC 266 okršaj protiv Robbieja Lawlera, duel na pet rundi, revanš borbe iz 2004. godine u kojoj je Diazu pripala pobjeda. Čudan izbor protivnika, no fanovi su zadovoljni samom činjenicom da će Nicka Diaza ponovno vidjeti na djelu.
Dočekali smo napokon i taj "fight week" i tu smo vidjeli da nešto možda nije u redu. Nick Diaz djeluje kao netko tko tamo ne želi biti. To je potvrdio nedolaskom na medijsko druženje, a u intervjuu koji je ESPN-u dao umjesto toga djelovao je daleko od nekoga tko se priprema za borbu. Nesigurnih odgovara, s pauzama između rečenica ili čak unutar njih, dok mu je jednostavno sve oko njega ravno, Nick plovi prema borbi koja mu slijedi za vikend. Ništa drugačije nije bilo niti tijekom konferencije za medije, kao niti tijekom sučeljavanja. Nadali smo se da bi mogao Diaz pokazali malo vlastite krvi, barem u licu, ali to ništa nismo dobili. Na trenutke djeluje kao da je tamo isporučio svoje tijelo, dok bi mentalno puno radije bio na nekom drugom mjestu. Izjave kako ne zna zašto je uopće prihvatio ovu borbu te kako vjeruje da se treba boriti protiv Usmana za titulu su svojevrsni šlag na tortu. No, jako gorak šlag.
Još jedan izuzetno loš dojam ostavila je snimka koja bi trebala poslužiti za uvodnu najavu. Nju je objavio BT Sport, a na istoj vidimo Nicka kako odrađuje shadow boks. Moramo li reći da je i to izgledalo beskrvno, nezainteresirano i usuđujemo se reći "mlohavo"? Upravo nakon toga su se pojavile špekulacije kako je upitno koliko je Nick spreman te kako će izgledati u Octagonu protiv borca koji svakako želi osvetiti davni poraz, ali i vratiti se pobjedama nakon neugodnog niza u kojem se našao. Isto tako, borca koji je dodatno frustriran kasnom selidbom borbe u srednju kategoriju. Zahtjev za to, koji je došao od strane Diazovog tima, samo je još jedan dokaz da nešto vjerojatno nije u redu.
Vjerujemo da je Nick Diaz prošao sve detaljne liječničke pregleda i da je uistinu zdravstveno sposoban boriti se u kavezu. Isto tako vjerujemo da je u ugovaranju borbe pronašao neku motivaciju i životni elan koji mu je neko vrijeme nedostajao. Uostalom, sam je Brettu Okamotu rekao da se želio ostaviti borbi, ali da je to jednostavno ono što on radi. Jedino je pitanje gdje je bio, što je tražio i zašto to nije radio posljednjih šest i pol godina. To je razdoblje koje bi itekako moglo ostaviti danak u ovoj borbi.
Ne smijemo odbaciti opciju da je cijelo to ponašanje zapravo Nickov "act" pred borbu, unatoč tome što tako nešto nikad nije bilo njegov "modus operandi". Možda u borbu uđe ponovno gladan i željan zabaviti publiku, kakav je uvijek bio. Onda bismo mu stvarno skinuli kapu jer nas je sve uspio prevariti. No, Diazi su uvijek bili iskreni i izbjegavali su ikakvu glumu, zbog toga i imaju toliko fanova pa jednostavno ne možemo vjerovati da bi to bilo opcija.
Biti zabrinut za stanje Nicka Diaza pred ovu borbu je nekako ljudski, posebno ako ste se nadali vidjeti ga u starom izdanju već tijekom same promocije borbe. Umjesto toga dobili smo čovjeka koji kao da je natjeran na to što će napraviti, koji na trenutke izgleda kao da izlazi pred streljački vod, a ne pred fanove od kojih je veliki broj kupio ulaznicu da bi gledao upravo njega.
Bili smo nestrpljivi do ovog tjedna i razmišljali smo kakav će Nick Diaz biti u svom povratku. Moramo priznati da smo i dalje nestrpljivi, ali uz tu dozu zabrinutosti. Još malo pa ćemo vidjeti je li to bilo s razlogom ili će Nick iz nekog dubokog mjesta ipak uspjeti izvući onog borca kojeg njegovi fanovi, ali i neutralni fanovi borilačkog sporta toliko vole.
Mario Katušić
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
