2018. godinu započeo je Francis Ngannou porazom od Stipe Miočića na UFC 220 priredbi. U toj borbi pokazale su se neke slabosti do tada brutalnog nokautera, borca koji je kao izazivač ušao u taj okršaj sa statusom velikog favorita. Ipak, ono još gore viđeno je šest mjeseci kasnije, u borbi protiv Derricka Lewisa. Borbu koju su mnogi nazvali najlošijom u povijesti teške kategorije izgubio je Kamerunac sudačkom odlukom nakon tri runde, tijekom kojih nije napravio apsolutno ništa vrijedno spomena.
Upravo takav ranjeni Ngannou u studenom je iste godine otputovao u Kinu, gdje ga je čekao revanš protiv Curtisa Blaydesa, borca kojeg je savladao u travnju 2016. godine, kad su se sučelili u Zagrebu. Blaydes je bio unutar sjajne serije i na korak od napada na tron, trebao je samo osvetiti poraz iz svog UFC debija, njegov do tada ujedno jedini poraz u karijeri. I čak nećemo lagati ako kažemo da su ga mnogi smatrali favoritom.
Ngannou je samo par mjeseci ranije bio psihički nestabilan, rekli bismo slomljen borac, no uspio je promijeniti neke stvari, dovoljno da u borbu uđe jednako agresivan kao prije, spreman pogoditi pravi udarac. To je i napravio, nevjerojatno brzo. Sve je zapravo bilo gotovo nakon samo 45 sekundi, a vi se prisjetite kako.
Ngannou je ovom borbom krenuo u seriju tijekom koje je još naslagao Caina Velasqueza, Juniora Dos Santosa, Jairzinha Rozenstruika te Stipe Miočića, a jedino je Miočić od svih njih dočekao kraj prve runde. Sve je to naravno rezultiralo pojasom prvaka, kojeg će Francis po prvi put braniti u siječnju, kad će mu se suprotstaviti Ciryl Gane.
No, ova borba protiv Blaydesa nekako je možda i najvažnija u njegovoj karijeri, jer se nikako nije bilo lako vratiti nakon što je hype bio tako bolno ugašen, putem osam rundi kroz dvije borbe u kojima nije uspio prezentirati gotovo ništa što ga je do dotadašnje pozicije dovelo. Nakon što je Blaydes po drugi put pao, put prema vrhu bio je otvoren.
