Pet godina smo u braku. Željeli bismo dijete, ali dosad nam nije uspjelo, a to nam je bila najveća želja. Brak nam je savršen i skladan, ponekad zna biti monoton, inače se izvrsno slažemo. Moj muž ima naporan posao i ponekad dođe kući tek predvečer. Nikad nije među nama pala nijedna ružna riječ, predbacivanje ili sumnja ako se dulje zadržao u uredu, tada se nazovemo telefonom i razmijenimo nekoliko nježnih riječi. Nikad nisam posumnjala da bi mogla posrijedi biti neka druga žena. Vjenčali smo se nakon dvije godine hodanja. I jedni i drugi roditelji su nam zajedničkim snagama, te našom ograničenom ušteđevinom, pomogli da kupimo dvosoban stan. Bili smo presretni. U tri godine otplatili smo posuđeni novac. Bio nam je to najljepši dan. Sređujući jednu ladicu punu pisama, razglednica i kojekakvih sitnica, slučajno sam naišla na pismo mladića kojega sam davno prije vjenčanja veoma voljela. Veza se raspala kad je otišao daljnjoj rodbini u Južnu Ameriku da ondje pronađe posao. Sasvim sam na to zaboravila. A sad se odjednom pojavilo među papirima. Njegovo pismo sam uništila da ga slučajno ne pronađe moj muž, ali nisam mogla odoljeti da ga prije ne pročitam. Pismo me uzdrmalo. Pitala sam se kako me je toliko uzbudilo?
Pismo među pismima Živeći u sadašnjosti, mi se neprekidno vraćamo u prošlost. Nije ta prošlost nikad mrtva, iako mislimo da smo na nju zaboravili i gurnuli je ispod tepiha. Da vas nije vaša urednost nagnala, pismo je moglo čamiti godinama, vaš suprug nije imao potrebu da čeprka po ladicama. Ima onih koji sumanuto traže svaku mrvicu, za njih je Aladinovo blago vulkan koji “praši” ni zbog čega. I ono što ste davno izgnali iz svoje svijesti, izlazi na površinu kao golema krivnja. Uništite, dakle, to pismo, ono za vas više ne predstavlja ništa, radije razmišljajte kako ćete jednoga jutra reći svome mužu da su se njegove nade napokon ispunile, a pismo rastrgajte na komadiće i zapalite. Pepeo ne zna govoriti, zna samo nestati nošen vjetrom. Papirići znaju biti opasni. Ima onih koji neopisivom i đavolskom strpljivošću slažu komadiće papira ne bi li otkrili tajne ili prevare svojih “suputnika”. Vaš suprug, nasreću, pripada onim dobroćudnima, koji ne prođu pored prosjaka a da mu ne udijele novčić, za njega ste vi početak i kraj svega. Naiđe li slučajno njemu nepoznato pismo, okrenut će ga na jednu pa na drugu stranu, predati vam ga, a zatim, umoran, poslije posla, smireno zadrijemati u svome naslonjaču.