Trener HAVK-a Mladost, vaterpolskog kluba koji je deseti put postao prvak države, sportska je legenda: bio je igrač, trener, izbornik i šef stručnog stožera, a 275 nastupa za bivšu državu uvrstilo ga je u Guinnessovu knjigu. Taj 66-godišnji Zagrepčanin, kojemu je ostala neispunjena želja da bude izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije, najviše uživa u šetnjama Medvednicom, a priznaje da se kao strastveni lovac i ribolovac nije previše iskazao: životinje manje lovi, a više hrani i – plaši
Igrači HAVK-a Mladosti su pod vašim vodstvom, nakon četiri godine, opet postali prvaci države: gdje držite pobjednički pehar? – Pehar je dobio klub i držimo ga u našim vitrinama. Kako smo najtrofejniji klub na svijetu, morat ćemo povećati broj vitrina.
Tko vam je prvi čestitao? – Moj asistent Vjekoslav Kobeščak. Po običaju me, odjevenog u trenirku i tenisice, bacio u bazen.
Kad ste se najbolje osjećali: kao igrač, trener, šef stručnog stožera ili izbornik? – Kao igrač, to mi je bilo najljepše i najdraže razdoblje.
Sudjelovali ste na četirima olimpijadama: na onoj u Tokiju 1964. osvojili ste srebrnu medalju, a u Meksiku 1968. zlatnu. Koja vam je utakmica bila najdraža? – Finalna u Meksiku, kad smo igrali protiv Rusa i osvojili zlato.
U kojem vam je od pet klubova koje ste vodili – riječko Primorje, slovenski Triglav, talijansku Bresciu, zagrebački Medveščak i HAVK Mladost – bilo najlakše raditi, a u kojem najteže? – Najlakše i najljepše u Brescii, a najteže u Mladosti. U Italiji je potpuno drukčija atmosfera.
Je li se u doba dok ste bili igrač moglo dobro živjeti od vaterpola? – Moglo se dobro živjeti, iako zarada nije bila velika. Uz sport, svi smo i studirali.
A danas? – Danas je bolje: lova je veća, a gledalište prepuno zgodnih djevojaka.
Čime se bave vaše kćeri? – Ines, kojoj su 42 godine, ekonomistica je, zaposlena u Ini, a 37-godišnja Nives je geodetska tehničarka i radi u Geodetskom zavodu Zagreba.
Kakav ste djed? – Fantastičan! Unatoč protivljenju njihovih roditelja, uspio sam razmaziti unuke. Svih četvero: 13-godišnjeg Tina i 10-godišnju Karlu, djecu moje Nives, te šestogodišnjeg Marina i trogodišnjeg Roka, Inesine klince.
Jesu li ovi stariji krenuli djedovim stopama? – Tin igra vaterpolo, a Karla je plivačica.
Kako disciplinirate igrače? – Zviždaljka je izišla iz raja. Ipak, najviše ih discipliniraju vlastiti ciljevi i motivacija.
Što biste učinili da dan prije utakmice neki od igrača do jutra ostane u narodnjačkom klubu? – To je kod nas nemoguće.
Koju vrstu glazbe vi volite? – Starogradske pjesme, rock i country.
Kakvi ste na plesnom podiju? – Užasan, i to mi je strašno žao. Nikad nisam imao vremena za plesnu školu.
Kako reagirate kad ste ljutiti? – Rijetko se naljutim.
Volite ići u lov i ribolov. Što je bio vaš najveći ulov? – Nemam se baš čime pohvaliti. Više hranim i plašim životinje nego što ih lovim – gepek mi je i sad pun kukuruza. A ribe pecam na moru.
Kako najradije provodite slobodno vrijeme? – Volim šetati Medvednicom i obožavam televiziju. Gledam sve – od sporta do vijesti, serijala i filmova.
Čega se najviše plašite? – Nemoći.
Što biste napravili da na jedan dan možete biti predsjednik države? – Jedan dan mi je premalo, ali, da sam malo dulje…
Da na Lotu dobijete veliku svotu, kako biste je potrošili? – Živim dobro i s više i s manje novca.
Čega uvijek mora biti u vašem hladnjaku? – Najviše volim gulaš: kad god me moja supruga, koja je, na žalost, preminula prije dvije godine, htjela razveseliti, napravila bi mi gulaš, tortu od oraha i štrudlu od sira ili trešanja.
Zavirite li kad dublje u čašicu? – Dok sam bio u Sloveniji, i ja sam pio “hektolitre” piva. Otkad sam se vratio, više ne pijem pivo, napio sam ga se za cijeli život. Sada pijem samo svoje domaće vino.
Što vas može nasmijati? – Stalno sam nasmijan, takav sam po prirodi.
A što izbaciti iz takta? – Ništa.
Kako podnosite kritike? – Jako teško, iako sam sam sebi najveći kritičar – drugi me rijetko kritiziraju.
Koji je vaš neostvareni san? – Želio sam biti izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije – sada je za to prekasno.
Imate li skrivenih talenata? – Na žalost, ne: sve sam svoje talente pokazao u ovih 66 godina.
Po čemu biste voljeli da vas pamte? – Volio bih klub dovesti do naslova prvaka Europe.
Kojeg se savjeta svoje majke Katarine Dupin najviše držite? – Moja majka, kojoj je 86 godina, ima tako puno savjeta da ih ja ne stignem ni zapamtiti, a kamoli ih se držati.
Snježana Dragojević Harapin