Tjednici imaju u pravilu prednost pred dnevnim novinama jer su izborni rezultati, gubitnici, pobjednici, prvi koraci i procjene već dobro poznati. I može se mirno graditi dubinska analiza. To je tako kad su izbori kao u većini svijeta u nedjelju. Ali, Sjedinjene Američke Države su ih stavile u utorak. I tako već više od dvjesto godina. Prije četiri godina naišao sam na podatak koji me fascinirao: utorak je izabran tako da bi ljudi, koji su tada većinom živjeli u ruralnim područjima, mogli u nedjelju mirno otići u crkvu, a zatim se spremiti na put prema biralištu koje je često bilo kilometrima daleko. Kamo su stigli u utorak i glasali.
Sličan razlog postoji i za elektore: kako dojaviti u glavni grad rezultate izbore? Da bi se spriječilo da birački materijal na mogućem putu u Washington DC bude kompromitiran, osmišljen je model elektora koji imaju dovoljno vremena, nakon što se prebroje svi glasovi u cijeloj saveznoj državi, pa ti rezultati dođu do glavnog grada (u saveznoj državi Washington to je Olympia, a ne Seattle, primjerice), da vide kako je glasala savezna država i s tim se rezultatima zapute u Washington DC. Ljudi vole tradiciju čak i ako ona dovodi u pitanje činjenično stanje, prije četiri godine odluku većine biračkog tijela.
Ali, Hillary Clinton nije osvojila dovoljno elektora. Sustav izbornog kolegija proizlazi iz Ustava iz 1787. te uspostavlja pravila za neizravne predsjedničke izbore s jednim krugom. Utemeljitelji su smatrali taj sustav kompromisom između izravnih predsjedničkih izbora i izbora predsjednika u Kongresu, s tim da je potonje odbačeno kao nedovoljno demokratsko. Otad su stotine amandmana predložene Kongresu u pokušaju da se izmijeni ili ukine kolegij, ali nijedan od njih nije bio uspješan. Debata je ponovno pokrenuta Trumpovom pobjedom. Elektori su lokalni dužnosnici ili stranački čelnici, ali njihova imena ne nalaze se na glasačkim listićima i uglavnom su nepoznati biračima. Elektori će se sastati u svojim državama 14. prosinca i dati glasove za predsjednika i potpredsjednika. Zakon kaže da se oni “sastaju i daju glas prvog ponedjeljka nakon druge srijede u prosincu”. Kao što se i izbori uvijek održavaju u utorak poslije prvog ponedjeljka u studenome. Potom će 6. siječnja 2021. Kongres potvrditi pobjednika koji će prisegu položiti 20. siječnja.
Kako Globus izlazi u srijedu, a izborni proces će trajati do srijede ujutro, nije nam preostalo ništa drugo nego da se fokusiramo na teme koje će biti važne za SAD i globalno bez obzira na to tko pobijedio. A izborna je borba izuzetno neizvjesna, nije isključen ni “plavi val”, da demokrati osvoje i Bijelu kuću i Senat i Zastupnički dom Kongresa. Kao ni opcija u kojoj Donald Trump ostaje u Bijeloj kući, republikanci i dalje kontroliraju Senat, a Zastupnički je dom pod kontrolom demokrata. U trenutku kad pišem ovaj tekst - ponedjeljak poslijepodne - izvjesno je bilo samo da će demokrati sačuvati Zastupnički dom. Oko svega drugog je situacija bila potpuno neizvjesna. Poučeni 2016. godinom nitko od nas koji pratimo izbore ne vjeruje anketama - jer one ne govore o broju elektora, a to je ključ. Usvakom slučaju, ovi su izbori već dosad osigurali svoje mjesto u povijesti po nizu elemenata.
Primjerice, samo šest američkih dnevnih novina je podržalo Donalda Trumpa, a od većih to je samo New York Post. S druge strane, čak i znanstveni i stručni časopisi su se svrstali uz Joea Bidena. Ugledni znanstveni časopis Nature podržao je Bidena osudivši izjave predsjednika Donalda Trumpa o nizu pitanja, uključujući njegov “katastrofalan” odgovor na pandemiju koronavirusa. Časopis je rekao kako je “nezamislivo” da se Trump povukao iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) usred pandemije, istovremeno izrazivši kritiku i zbog njegova “prešutnog” podržavanja bijelih nacionalista u SAD-u. Nature je mišljenja da Trumpov pristup “ubrzava klimatske promjene”. S druge strane, istaknuo je časopis, Biden podupire znanost, surađuje sa suparnicima i mogao bi poništiti štetu nanesenu međunarodnim odnosima SAD-a. “Nijedan američki predsjednik u novijoj povijesti nije tako neumoljivo napadao i potkopavao toliko vrijednih institucija, od znanstvenih agencija do medija, sudova, Ministarstva pravosuđa - pa čak i izbornog sustava”, rekao je Nature o Trumpu. Objašnjavajući svoj stav, Nature je rekao da će “jedno od najopasnijih naslijeđa ove administracije biti sramotno upletanje u zdravstvene i znanstvene agencije”.
Scientific American, prvi put u svojoj 175 godina dugoj povijesti, također je podržao Bidena: “Ne činimo to olako”, napisali su urednici u broju od listopada. Trump je teško oštetio SAD i njegov narod “jer odbija dokaze i znanost”, napisali su; The New England Journal of Medicine osudio je Trumpa, ali nije izričito podržao nijednog kandidata. Medicinski časopis Lancet u petak je pozvao Amerikance da glasaju za promjenu, objavljujući uvodnik u kojem se odgovor predsjednika Donalda Trumpa na pandemiju koronavirusa naziva “katastrofom”. Časopis nije eksplicitno podupro Bidena, nego se fokusirao na pitanje što je spriječilo SAD da “na odgovarajući način odgovori na najveću zdravstvenu krizu u stoljeću”. U tekstu se govori o “ugroženoj mreži socijalne sigurnosti, kontinuiranoj eroziji povjerenja u javni sektor, percipiranom smanjivanju odgovornosti savezne vlade te političkom miješanju u ključno javnozdravstveno tijelo u zemlji”, Agenciju za kontrolu i sprečavanje bolesti. “S toliko toga izgubljenog i toliko toga što je još na kocki, predsjednički izbori 2020. su dobar trenutak da američko izborno tijelo prigrli promjenu nabolje”, stoji u tekstu.
I još jedan važan element: na ovim se izborima sučeljavaju dva najstarija kandidata u povijesti SAD-a. Donald Trump je sa 70 godina i sedam mjeseci u siječnju 2017. postao najstariji predsjednik na početku mandata u povijesti Sjedinjenih Država. Ako 3. studenoga pobijedi Biden, bit će to novi rekord jer demokrat puni 78 godina prije inauguracije 20. siječnja. Trump je srušio rekord bivšeg predsjednika Ronalda Reagana, koji je imao dva tjedna manje od 70 godina kada je preuzeo Ovalni ured 1981. godine. Bivši predsjednik William Henry Harrison stupio je na dužnost sa 67 godina 1840. Njegov mandat bio je najkraći u američkoj povijesti jer je umro od upale pluća na svoj 32. dan u Bijeloj kući: naime, tijekom inauguracije je padala kiša, a on je imao izuzetno dug govor tijekom kojeg se prehladio. Tijekom kampanje Trump i Biden su se sukobljavali oko niza pitanja, a posebno je mjesto imalo pitanje upravljanja pandemijom na kojem je demokratski kandidat bez prestanka inzistirao. Tvrdeći da je Trump izravno odgovoran za velik broj mrtvih u SAD-u: “Netko tko je odgovoran za tako mnogo smrti ne bi smio ostati predsjednik Sjedinjenih Država”, rekao je Biden. “Ja ću tome stati na kraj.” Što nije imalo nimalo odjeka u biračkom tijelu koje stoji iza Trumpa jer njih svaka od kritika na račun Trumpa dodatno učvršćuje u uvjerenju da za njega treba glasati.
Bez obzira na sve laži koje je izrekao. “Imamo cjepivo koje dolazi, ono je spremno, bit će raspodijeljeno tijekom sljedećih tjedana”, tvrdio je Trump. Netočno, kao i u većini drugih slučajeva. I stalno se, po već uhodanom modelu, izvlačio od bilo kakve odgovornosti: “Preuzimam potpunu odgovornost. Nije moja krivnja što je došao tu (virus), to je krivnja Kine.” I ova je kampanja pokazala da je Trump u pravu kad je rekao da bi mogao nekoga ubiti na Petoj aveniji u New Yorku i da mu se ništa ne bi dogodilo. U samoj završnici kampanje je New York Times otkrio da milijarder na mjestu predsjednika ne plaća poreze, preciznije da je 2017. godine platio samo 750 dolara. A da je bitno više platila njegova tvrtka koja je nastojala poslovati u Kini. Ni to mu nije naštetilo. Dok nije isključeno da je Bidenu naštetila glasna optužba koju je Trump neprestano ponavljao: “Joe, mislim da dugujete pojašnjenje Amerikancima.” (O poslovanju njegova sina Huntera s Kinom i Ukrajinom.) Američki je predsjednik obitelj Biden nazvao “zločinačkim poduzećem”. Milijarder koji se, ljut jer ga je New York na izborima odbacio, preselio na Floridu gdje je glasao, i dalje je nastavio tvrditi da nije rasist.
Biden je više puta ponovio da predsjednik “dolijeva ulje na svaku rasnu vatru”, a Trump odgovorio da je on “najmanje rasist od svih ovdje”. I podsjetio Bidena da je podupirao zakone koji su dovodili do više stope pritvaranja, poglavito Afroamerikanaca. Takva je bila atmosfera u Americi neposredno pred izborni dan. Pravo na prijevremeno glasanje je iskoristilo više od sto milijuna ljudi, u nekim saveznim državama, primjerice Teksasu, više je ljudi glasalo prije vremena nego na izborima prije četiri godine ukupno. Što je bila naznaka da bi odziv mogao biti povijesno visok. I u tome ne treba tražiti tajni znak da će time ojačati demokrati. Riječ je naprosto o svijesti biračkog tijela u SAD-u da su ovo izuzetno važni izbori koji će presudno utjecati na njihov način života.
S jedne su strane oni koji žele da Trump nastavi sa svojom agendom, koji žele nastavak trumpizma koji sam ovako definirao: “Politika nekonzistentnosti, građena na modelu zvijezde reality showa koja želi maksimalno privući pozornost javnosti s velikom dozom narcizma koja ga tjera da napada sve što ne predstavlja slavljenje njegova lika i djela uz snažan utjecaj nativizma, populizma, mizoginizma i rasizma.” A uz to dodajem još dva. Masha Gessen su nam objasnili (riječ je o transrodnoj osobi koja moli da joj se obraća s oni) da je cilj Donalda Trumpa raditi što god želi, neobuzdan zakonima, Kongresom ili ičim drugim. A Martin Wolf iz The Financial Timesa je napisao kako Trump vodi korumpiranu, zlonamjernu i nekompetentnu vladu i laže lakše nego što diše. I njih ima nešto više od 40 posto. Što je izuzetno velik postotak. I, što je posebno važno, Trumpu tijekom mandata, bez obzira na sve napade i padove, podrška gotovo da nije padala ispod 40 posto.
Ako bi i pala bilo ti za par postotaka i vrlo brzo bi se vratila. S druge strane su oni koji ne mogu smisliti Trumpa ni njegov “novi Camelot” koji je doslovce travestija stvarnog Camelota obitelji Kennedy. Koji žele predsjednika koji neće poticati sukobe, nego ih smirivati, koji će znati o čemu govori, koji neće biti neznalica i koji će zagovarati vrijednosti koje je američko društvo učinilo svojom DNK, poput prava manjinskih zajednica, LGBTQ zajednice i slično. Problem je što u toj skupini postoji i dio koji nije zadovoljan Joeom Bidenom. Jer, riječ je o starom, isluženom političaru koji je svoj politički vrhunac doživio potpredsjedničkim položajem u administraciji Baracka Obame. Demokrati nisu imali izbora jer su Trumpu morali suprotstaviti bijelog muškarca, bilo koja druga opcija bi sigurno izgubila izbore. Pitanje na koje ćemo odgovor možda znati u srijedu tijekom dana glasi: jesu li oni ipak stali na Bidenovu stranu? Ako jesu, tada je Biden pobijedio.
“Možda u srijedu” je sasvim logična formulacija jer će neke od saveznih država dozvoliti brojanje glasova koji će doći i iza 3. studenoga. Neke neće. Ako ishod bude tijesan, nije isključeno da će Trump proglasiti pobjedu. Što Biden neće prihvatiti. Nakon čega nije isključena mogućnost da dođe do prosvjeda u korist Trumpa pa protuprosvjeda: u tako zapaljivoj atmosferi nisu isključeni ni neredi, sukobi. I demokratima i republikancima bliski razboriti ljudi smatraju da bi takav ishod bio katastrofalan za američko društvo i ekonomiju. Da bi stvorio nove podjele za koje bi trebale godine da se zaliječe. A u svemu tome je važan i jedan demografski element: ovo su jedni od posljednjih izbora na kojima bijelci čine većinu biračkog tijela. Već 2028. oni bi mogli biti jedna od biračkih skupina dok bi crnci i Hispanoamerikanci mogli biti većina. Kako god dakle prošli izbori, i tko god pobijedio, naći će se suočen s nizom presudnih pitanja. Za ovu sam priliku izdvojio njih pet koristeći se za to analizama brojnih svjetskih promišljališta (think-tank). Navest ću neke: Atlantic Council, DIIS, Brookings, IISS, Bertelsmann Stiftung. Prvo su dva važna unutarnjopolitička pitanja jer vanjska politika primarno ovisi o unutarnjoj. A zatim pregled triju ključnih vanjskopolitičkih.