Iskusna, atraktivna, zgodna... To su samo neki od atributa koji idu ruku pod ruku s Milom Horvat, sportskom novinarkom koja svoj posao radi maksimalno predano. Svjesna svoje karizme, ova vrhunska profesionalka ne zadovoljava se dosad učinjenim, već stalno teži sve većim izazovima.
Prije 11 godina zablistali ste na SP-u u Njemačkoj 2006. kao dio velike televizijske ekipe, sada vas već s puno iskustva čeka Mundijal u Rusiji. Kako se pripremate?
Nogomet kao stil života
- Imala sam priliku na HRT-u odraditi velike projekte - SP ‘06, 2010, 2014. Brazil, kao prva sportska novinarka uopće u sportskoj redakciji koja je pratila s lica mjesta SP. Bio je tu i Euro 2012, koji sam, uz vođenje, i prvi put uređivala, a odlaskom s HTV-a lani je već HNTV u suradnji s HNS-om imao priliku ekskluzivno pratiti našu reprezentaciju baš u kampu. Tako da će i ovaj put ekipa HNTV-a na čelu s Ivanom Blažičkom osmisliti atraktivan sadržaj koji će naši gledatelji moći pratiti. Nemam konkretnu pripremu, nogomet svakodnevno pratim i privatno, pa mi to pomaže.
Oduvijek vas je pratio glas “štreberice”, novinarke koja se pomno priprema za nastupe?
- Apsolutno. Nepopravljiv sam perfekcionist, to je moj DNK. U mnogim slučajevima štetan po mene, ali tu nema pomoći. Odmalena sam odgajana tako, po povratku sam iz škole, još prije ručka, prvo morala napisati domaću zadaću pa tek onda sve ostalo. Tako i u srednjoj uz 5,0 prosjek i na fakultetu. Ne mogu otići na spavanje dok nisam odradila zacrtano.
Vrlo je malo novinarki koje prate nogomet, kod nas pogotovo. Je li vam zbog toga lakše ili teže?
- Danas je sve više trend kojekakve zgodne dame proglašavati novinarkama, makar to značilo stajati samo uz teren s mikrofonom u atraktivnoj garderobi i snimati selfieje, uzeti tek pokoju izjavu. Poplava je takvih tzv. novinarki, no to za mene nije novinarstvo. I sebe više uopće i ne smatram ženskom osobom u toj profesiji. Kroz 14 godina dugu karijeru od početaka sam išla korak po korak ne preskačući stepenice, radila na izuzetno zahtjevnim projektima, usput učila od mnogih, učim i danas, tako da me kolege, kao ni treneri i igrači, više ni ne doživljavaju kao “nježniji” spol u tom poslu. Bilo je predrasuda u početku, jasno, ali danas me smatraju ravnopravnom muškim kolegama. Znaju me i slučajno osloviti u muškom rodu dok komentiramo utakmice.
Je li sport oduvijek bio vaš odabir?
- Nisam to planirala. Upisala sam studij novinarstva, pisala sam neke studentske članke, radila neko vrijeme na radiju, ali odlučila sam se za TV i program uživo. Krenula sam s praksom na TV-u u mozaičnom programu, radila i u zabavnom, javljala se i za informativni program, no nekako sam se našla u sportu. Ali ne navijački, već me oduvijek zanimala ozbiljnija strana sporta. Prilikom jedne probne nogometne emisije za koju sam imala strašnu tremu i mislila da to ne mogu, jer sam imala respekt prema iskusnim kolegama, na koncu sam to odradila i tu i ostala. Požalila nikad nisam, baš naprotiv, ostvarila sam i više nego što sam si zacrtala.
Dan mi je prekratak
Pokrivate domaći i inozemni nogomet, na HNTV-u i Areni. Koliko vam, zapravo, ostaje slobodnog vremena i na što ga najradije koristite?
- Slobodno vrijeme u mom rječniku ne postoji, stalno sam u nogometu, i privatno kad upalim TV, to su uvijek utakmice. Stalno sam u pokretu, rijetko kad sjedim i ispijam kave, radije ću otići na konverzacijske tečajeve stranih jezika, pročitati knjigu ili otići na jogu i fitnes, družiti se s nećacima.
Kakvo je vaše mišljenje o nedavnoj aferi da HTV u skorijoj budućnosti gubi prava na praćenje naše reprezentacije?
- Ne bih komentirala nešto u što nisam dovoljno dobro upućena, ali smatram da bi sadržaji od nacionalnog interesa, uključujući i sport na nacionalnoj razini, trebali biti dostupni svim građanima, i to na javnom mediju, HRT-u, pogotovo ako se za njega k tome plaća i pretplate.
Kraj je kalendarske godine, koji biste nogometni događaj izdvojili kao poseban?
- Puno je bilo sjajnih sportskih dosega uopće, ali hrvatsku nogometnu reprezentaciju i njezin plasman na SP nakon svih drama ipak bih izdvojila kao najdraži sportski trenutak u 2017. godini.
Sjećate li se nekog svog gafa, kakvih u novinarskom poslu uvijek ima, na koji danas gledate sa smiješkom?
- Zapravo ga nije ni bilo, prije su to bili možda neki sitni trenuci dekoncentracije. Iako se danas nasmijem i pokrijem oči na neke svoje TV-početke...
Hrvatska je moj favorit
Mila je trenutno na turneji po Španjolskoj, gdje ekipa HNTV-a u suradnji s HNS-om radi film o reprezentaciji, kvalifikacijama i plasmanu na SP, pa će snimiti naše reprezentativce koji igraju ondje, Modrića, Kovačića, Rakitića i Vrsaljka. Tko je vaš favorit za osvajanje Mundijala u Rusiji?
- Moj je favorit uvijek Hrvatska. Osim Hrvatske, oduvijek simpatiziram Brazil, ali Francuska mi se ove godine nekako čini posebnom.
Kako gledate na našu reprezentaciju sa Zlatkom Dalićem na čelu?
- Zlatka Dalića pratili smo od njegovih podviga s NK Varteksom pa do uspjeha u Aziji. Sav taj trud i rad očito su došli na naplatu. U vrlo delikatnom trenutku preuzeo je momčad, doslovno preko noći, i ostvario s reprezentacijom željeni cilj. “Kliknuo” je s igračima.