Doprvakinja Hrvatske u taekwondou i Miss Sporta, to su možda i najistaknutije nagrade koje je mlada i lijepa Elen Dizdar, nekadašnja učenica Sportske gimnazije a danas studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu osvojila, iako su iza nje i brojne druge medalje u sportu u kojem je nažalost zbog mnogih ozljeda prekinula karijeru. Pa se okrenula modelingu, jedno vrijeme živjela i u Milanu, Londonu i Parizu, da bi se ponovno vratila doma, u Zagreb.
Sport donio samopouzdanje
Elena je simpatična, elokventna i samosvjesna djevojka koja će na današnjoj svečanosti proglašenja najboljih sportaša i sportašica Hrvatske u zboru Sportskih novosti (12.00), pred svekolikim hrvatskim auditorijem, pa i puno šire posredstvom TV ekrana, stati uz bok sportskom novinaru Marku Šapitu na pozornici i - zablistati. Jer blistala je već na probama uoči današnjeg nastupa, stoga ovo nisu tek puki komplimenti bez osnove lijepoj sportašici.
Sportašica, dakle sigurno ne i tremašica, jer na vrhunskoj razini te dvije riječi ne mogu stajati u istoj rečenici.
- Kao prvo, moram reći da sam jako počašćena što sam dobila priliku biti na pozornici i voditi svečanost dodjele nagrada našim najboljim sportašima i sportašicama u izboru Sportskih novosti. Uz Marka Šapita, naravno, i Martinu Validžić. A što se treme tiče, doista je nemam, ali postoji jedno pozitivno uzbuđenje, naravno. Još sam kao sportašica imala svoje rituale koncentracije koji su mi jako pomagali kod nastupa. Iz sporta sam u modeling kojim se sada bavim povukla jako puno dobrih stvari, prvenstveno to što nemam tremu i što nemam problema s dugotrajnim radom. To su veliki plusevi koje mi je bavljenje sportom dalo.
Ljevica ili desnica, svejedno
Rekosmo, ozljede su krive za sve.
- Tako je, 2016. godine sam se prestala baviti taekwondoom, nakon ekipnog Prvenstva Hrvatske i treće ozljede koljena. Nakon punih 11 godina bavljenja tim sportom, a još nisam bila niti punoljetna, tik pred ulaskom u seniorsku konkurenciju. Sve su ozljede došle na treninzima, nakon određenog pada koncentracije, jer sam paralelno uvijek gurala po nekoliko stvari, od škole do sporta, zbog čega sam kasnije još više radila baš na tom segmentu.
Elena dolazi iz borilačkog, individualnog sporta gdje nema “skrivanja” u ekipi, već se sportašica svaki put mora sama suočiti s protivnicom.
- I to nam daje određenu dozu mentalne snage i samosvjesnosti kasnije u životu, što definitivno puno pomaže kod kasnijih teških odluka da ih brže i lakše riješimo.
Sportske novosti oduvijek su joj omiljeno štivo, a izbor najboljih sportaša uvijek je pomno pratila.
- Jesam, i uvijek mi je nekako bilo žao što nije bilo laureata iz mog sporta, barem ekipno, jer sam uvjerena da djevojke to zaslužuju, barem nominaciju ako ništa drugo. Nažalost, taekwondo nije toliko medijski zastupljen pa je možda i to razlog.
Taekwodoom se više, kaže, ne bavi, ali je zato našla drugi “ispušni ventil”, jednako snažan, rekli bismo.
- Počela sam se baviti boksom i oduševljena sam što sam se našla u njemu, jer ne opterećuje toliko koljena. A u taekwondou pratim samo one ljude s kojima sam ostala u dobrim odnosima.
Dobro upozorenje za kolegu Šapita, da zna odmah s kime ima posla, jer bi mogla sijevnuti - ljevica ili desnica?
- Služim se dobro objema rukama, po potrebi, no Marko zasad nije ni u kakvoj opasnosti, ionako je blažen među ženama. No ako me slučajno gurne u onim visokim štiklama, hm, tko zna...
