Financijski gubici, dug prema liječnicima, liste čekanja, nezadovoljstvo pacijenata i zdravstvenog kadra, samo su neki od problema koji će dočekati ministra zdravstva nove Vlade koja će se formirati nakon parlamentarnih izbora 5. srpnja. Upravo to ministarstvo imat će jedan od najvećih izazova i onaj tko će postati ministar morat će biti pravi virtuoz da riješi probleme sustava koji godinama grca u problemima. U posljednjih nekoliko Vlada nije bilo ministra koji se zadržao sve četiri godine na toj poziciji. Na koji način će oni biti drugačiji, i kako će riješiti ključne probleme zdravstvenog sustava pitali smo šest možebitnih ministara iz vodećih političkih stranaka. U ime Restart koalicije govorio je SDP-ov Danko Velimir Vrdoljak, HDZ-ov Vili Beroš, Mostov Ivan Bekavac, za Domovinski pokret Miroslava Škore Milan Vrkljan, za stranku s Imenom i prezimenom Boro Nogalo, te Možemo! - politička platforma.
1. Vrhovni sud je 9. prosinca 2019. donio presudu da liječnici kod obračuna prekovremenih sati imaju pravo na sve dodatke za posebne uvjete rada, odgovornost i znanstvene titule, kao i kod obračuna redovnih sati. Ukupan dug narastao je na 2.1 milijardu kuna. Na koji način i kada ćete isplatiti dug prema liječnicima?
Danko Velimir Vrdoljak: Treba poštovati zakone zemlje u kojoj živimo, te po sudskoj presudi ljudima i vratiti novce. Uz to im i mnogo liječnika koji nisu tužili svoje ustanove pa isto tako i oni moraju dobiti svoje zarađene novce. U svakom slučaju, pregovori sa sindikatima i dogovor o dinamici povrata novca liječnicima. Treba vratiti povjerenje.
Ivan Bekavac: Odgovorno raspolaganje javnim novcem obvezuje nas isplatiti pravomoćne sudske presude tužiteljima zdravstvenim radnicima po tužbama za neisplaćeni dio plaća u prekovremenom radu u zakonskom roku. Onima koji nisu tužili potrebno je ponuditi mogućnost obročnog plaćanja, zaključno svima kojima pripada neisplaćena plaća za prekovremeni rad potrebno je istu isplatiti. Napominjemo kako je nezakonitom neisplatom dijela plaće oštećeno više od deset tisuća zdravstvenih radnika, a njih više od pet tisuća traži zadovoljštinu na sudu, jer ministarstvo zdravstva, kao niti uprave zdravstvenih ustanova nisu godinama pokazali volju ispraviti nezakonit obračun. Ističemo kako je skandalozan postupak istih donositelja odluka koji su do travnja ove godine nezakonito isplaćivali prekovremeni rad, unatoč odluci Vrhovnog suda iz konca prošle godine, a po pravomoćnim presudama niti danas ne postupaju odgovorno jer kamate po presudama, kao i sav iznos duga po presudama namiruje se iz bolničkih limita namijenjenih dijagnostici i liječenju pacijenata.
Vili Beroš: U ovom mandatu povećane su plaće za 20 posto, a riješeni su i problemi prekovremenih sati. Dodatkom III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja povećana je vrijednost sata prekovremenog rada za dodatke na uvjete rada i dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te akademski stupanj. Ovaj dodatak u primjeni je od 1. travnja ove godine čime je uvaženo pravno shvaćanje Vrhovnog suda. Vlada će u sljedećem mandatu nastaviti isplaćivati dugovanja sukladno svojim mogućnostima.
Milan Vrkljan: Domovinski pokret Miroslava Škore u svom političkom djelovanju zalagat će se za vladavinu prava i pravne države. Temeljem toga, poštivat će se Odluka Vrhovnog suda od 9. prosinca 2019. godine kojom se liječnicima koji su radili prekovremene sate odobrava isplata naknada za iste. Kao stranka koja se zalaže za vladavinu prava odmah po preuzimanju odgovornosti za resor zdravstva započet će aktivnosti kojima će se liječnicima po ubrzanom postupku isplatiti svi zaostali dugovi u visini od 2.1 milijarde kuna.
Boro Nogalo: Usprkos presudi Vrhovnog suda, način obračuna plaća liječnika i dalje je isti te generira novi dug. Odgađanje tog problema samo će povećati trošak njegovog rješavanja. Trenutna administracija taj je problem „trpala pod tepih“ odgađajući rješenje za neku drugu Vladu. Odmah treba izmijeniti dvije stvari: sve trenutne isplate uskladiti s navedenom presudom te kako bi se spriječile veće financijske štete za sustav odmah započeti pregovore o isplati navedenog duga liječnicima. U suradnji s Ministarstvom financija potrebno je pod hitno iznaći potrebna sredstva te izvore financiranja za pokrivanje konkretnog duga. Također treba pokrenuti pitanje promjene Zakona o radu vezano uz reprezentativnost liječnika u kolektivnom pregovaranju o uvjetima rada i plaćama te započeti pregovore s HLK, HLS i HLZ vezano uz status liječnika u RH. Koliko god su ostale karike i dionici sustava važni, sustav počiva na liječnicima te bez njega ne može funkcionirati.
Možemo!: Stav Platforme Možemo! jest da se svim radnicima moraju platiti prekovremeni sati pod jednakim uvjetima kao i redovni sati. Osim toga, svaka je Vlada dužna provoditi odluke sudova, tako da se apsolutno slažemo da se taj dug mora platiti. Pitanje je samo modela vraćanja duga. Taj model treba dogovoriti sa sindikalnim predstavnicima i smatramo da se mora isplatiti do kraja godine.
2. Svjedoci smo da dugovi u zdravstvu konstantno rastu i da su dosadašnja rješenja bila sanacije, odnosno ‘upumpavanje’ novca iz državnog proračuna. Trenutni dug je 8.7 milijardi kuna. Na koji način se može dugoročno riješiti problem dugova u zdravstvu i kako će se pokriti trenutni dug?
Beroš: Kada govorimo o dugovanjima u zdravstvu riječ je o dospjelim obvezama i one iznose 4.2 milijarde kuna. Problem dugova u zdravstvu se može riješiti povećanim izdvajanjima, jer Hrvatska za zdravstvo izdvaja svega 805 eura po glavi stanovnika, pa smo među državama koje najmanje izdvajaju za zdravstvo u Europi, dok je europski prosjek 3.076 eura. Da bismo dostigli europski prosjek i učinili sustav zdravstva efikasnim i održivim, morali bi dodatno za zdravstvo izdvajati između 1% i 1,5% BDP-a. Na strani troškova nemamo preveliki manevarski prostor, jer troškovi lijekova i potrošnog medicinskog materijala, kao i troškovi rada odnose više od polovice proračuna bolnica. Unatoč svemu, u zdravstveni sustav uloženo je 2,9 milijardi u zdravstvo ne bismo li ga ojačali.
Vrdoljak: Trenutni dug je sveukupno očito preko 10 milijardi kuna kada pridodamo dug liječnicima. Moramo shvatiti da dospjela dugovanja (ona koja morate zakonski platiti unutar 60 dana) oko 5 milijardi. Taj dug je početkom 2016 bio 2,5 milijardi i smanjivao se, te je u mandatu sadašnje zdravstvene administracije naglo skočio i poduplao se. Još veći problem je što mjesečno dug raste za oko 145 milijuna kuna tj. 20 milijuna eura. To hitno treba zaustaviti jer nas sadašnja garnitura gura u propast. Jedinstvena centralizirana nabava, kontrola potrošnje, informatizacija, znanstveni projekti, zdravstveni turizam, otvaranje bolnica europskom tržištu, plaćanje po izvršenju, a ne paušalno, integracija bolnica, stvaranje centara izvrsnosti.... Sve su to načini kako zaustaviti ali i izaći iz duga. Treba raditi, ne samo trošiti i kupovati.
Bekavac: Nedostatak novca u zdravstvu generira prevelika potrošnja neodgovornim poslovanjem u smislu izostanka kvalitetne objedinjene javne nabave, uslijed loše organizacije rada, prekasnog i nepravodobnog dijagnosticiranja brojnih stanja i bolesti, posljedično većih troškova dijagnostike i liječenja uz slabe i nezadovoljavajuće ishode, neprovedena certifikacija i zastarjela kategorizacija bolnica koje ne ispunjavaju svrhu, neučinkovita preventivna medicina koja ne uspijeva pravovremeno prepoznati potencijalne pacijente, dug državnog proračuna zdravstvenim ustanovama od gotovo 2 mlrd. kn godišnje koji je nastao davnom odlukom države temeljem posebnog propisa o preuzimanju plaćanja obveze obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja za građane pripadnike ranjivih skupina koji broje otprilike milijun ljudi, a za koje doista godinama državni proračun ne uplaćuje osiguranje, već to solidarno čine drugi građani obveznici zdravstvenog doprinosa koji kreditiraju godinama državu i spašavaju život i zdravlje ovim neodgovornim postupanjem države pogođenim građanima. Potrebno je korjenito promijeniti pružanje zdravstvene zaštite, prepoznati značaj preventivne i primarne zdravstvene zaštite, organizirati rad odgovorno prema potrebama pacijenata i mogućnostima sustava, iskorijeniti koruptivne podloge javne nabave, osmisliti i vrednovati rad zdravstva temeljen na indikatorima kvalitete i ishodima liječenja.
Možemo: Zdravstvo, kao ni vatrogasnu zaštitu, ne možemo gledati samo kao sektor potrošnje. Upitajmo se koliko košta, ako se štedi na vatrogasnoj zaštiti otoka, i hoćemo li vatrogasce plaćati po ugašenom požaru?
Dug u zdravstvu većinski nastaje tako da se iznosi koji se zdravstvenim ustanovama isplaćuju kao naknada za usluge daleko ispod realne cijene. Razlika između onoga što država propiše kao cijenu i realnog troška prikazuje se kao dug zdravstvenih ustanova.
Treba znati i to da u svim bolnicama otprilike tri četvrtine njihovog proračuna odlazi na plaće, a četvrtina na lijekove i ostalo potrebno pacijentima, tako da je prostor ušteda i “racionalizacija” na razini bolnica veoma sužen, jer se pacijente u njima liječi ipak racionalno. Dakle, i ovo je isto pitanje proračunskog prioriteta i raspodjele novca. Iz našeg programa vidljivo je da zagovaramo koncept ljudske sigurnosti koji nam govori da se ljudi osjećaju sigurnije ako žive u društvu manjih nejednakosti, društvu u kojem imaju kvalitetnu zdravstvenu skrb, pristup pravdi i sl. U tom smislu, očuvanje i unapređenje javne zdravstvene zaštite je naš prioritet. Čitava naša zemlja ima veliki dug, ali postoje oni sektori koji moraju skočiti na listi prioriteta. Za nas je zdravstvo jedan od tih sektora.
Vjerujemo da se racionalizacija u zdravstvu može napraviti, među inim, i transparentijim javnim nabavama. Ne bismo se protivili niti kad bi se umanjila izdavanja za Crkvu, smanjio broj diplomatskih predstavništava, odustalo od nabave vojnih letjelica i sl.
Vrkljan: Smjer kojim se zdravstvo vodi u zadnjih 20 godina je neodrživ. Kao posljedica toga bolnički sustav iz godine u godinu postaje najveći potrošač proračuna HZZO-a. Domovinski pokret Miroslava Škore svojim pravnim i političkim aktima pridonijet će znatnom jačanju primarne zdravstvene zaštite te osigurati i omogućiti da se najveći dio dijagnostičko-terapijskih procesa provodi u bolesnicima najbližoj zdravstvenoj ustanovi. Uvođenjem mentorskog sustava KBC-a prema općim i županijskim bolnicama osigurat će se znatno viša razina medicinske skrbi, koja će u isto vrijeme biti i jeftinija. U KBC-ima planiramo značajno povećati broj postelja u dnevnim bolnicama što će dodatno financijski rasteretiti stacionarni bolnički sustav.
Nogalo: Dug u zdravstvu nije jednostavno pitanje, te je posljedica načina plaćanja zdravstvenim ustanovama (limiti), organizacije zdravstvenog sustava, nepoštivanja zakonom propisane financijske discipline, te udjela troška koji je posljedica cijene kapitala (minimalno 20%) koji dobavljači ugrađuju u cijenu zbog rokova plaćanja koji dostižu i više od 900 dana. To je potpuno neodgovorno postupanje sa sredstvima osiguranika te poreznih obveznika te generira i opću nelikvidnost i financijsku nesigurnost. Pitanje odgovornosti na svim razinama je jedno od ključnih pitanja. Obzirom na trenutnu cijenu kapitala (niske kamate) na svjetskim tržištima jednokratno zaduživanje donijelo bi značajne uštede. Istovremeno je potrebno pokrenuti i pitanje reorganizacije načina plaćanje usluga u zdravstvenom sustavu te reorganizacije rada cijelog sustava u cjelini.
3. U Hrvatskoj su 62 bolnice. Smatrate li da je taj broj prevelik? Treba li svaka županija imati svoju bolnicu sa svim odjelima ili neki od njih mogu postati polikliničke djelatnosti, a da se pri tome razviju regionalni centri izvrsnosti?
Beroš: Polovica od postojećih bolnica namijenjena je specifičnoj skupini pacijenata, a dio bolnica ima male posteljne kapacitete. Nije ključan ukupan broj već sadržaj koji nude. Važno je istaknuti da svaka županija ima najmanje jednu akutnu bolnicu za zbrinjavanje hitnih i akutnih pacijenata što je bitno zbog osiguravanja dostupnosti zdravstvene zaštite. U županijama koje imaju dvije akutne bolnice provodi se funkcionalna integracija pa se u jednoj bolnici više razvija poliklinička djelatnost i dnevna bolnica, a dio postelja prenamjeni u postelje za palijativnu skrb i dugotrajno liječenje, dok se u drugoj osim jačanja dnevne bolnice zadrže i odgovarajući stacionarni kapaciteti. Funkcionalna integracija je kontinuiran proces, obuhvaća i horizontalno i vertikalno povezivanje zdravstvenih ustanova, a doprinosi i razvoju centara izvrsnosti. Smatramo da je važno nastaviti s funkcionalnom integracijom i u sljedeće 4 godine ne bismo li optimizirali rad zdravstvenog sustava.
Vrdoljak: Ovo pitanje kao da opisuje dio programa koji nudimo. Integracija pojedinih manjih centara i stvaranje tzv mini centara izvrsnosti je važan dio naseg programa. Time se poboljšava i liječenje i dostupnost , ali i stvara bitna ušteda.
Bekavac: Odluku o potrebnom broju bolnica bit će moguće donijeti tek nakon provedene analiza pobola, smrtnosti, kvalitete i ishoda liječenja po ustanovama i jedinicama regionalne uprave. Potom naravno prema rezultatima analize primijeniti iskušane međunarodne modele upravljanja zdravstvenom zaštitom na dobrobit pacijenata i sustava u cjelini.
Možemo!: Nije problem u broju, već u konceptu bolnica. Naše su bolnice konceptualno zastarjele. Imajmo na umu da su bolnice najsnažnije jedinke zdravstvenog sustava, jer su domovi zdravlja privatizacijom gotovo uništeni, tako da su bolnice posljednji otoci javnog dobra u zdravstvu. Bolnice treba povezivati sa socijalnom skrbi na način da se održi kontinuitet skrbi, a da se pri tome ne produžuje trajanje bolničkog liječenja. Rješenje je u modernom europskom konceptu bolnica bez zidova, gdje bolnica postaje servis kojim se ujednačena skrb pruža bez obzira na okruženje - bila to bolnica, dom umirovljenika ili kućna skrb. Time se omogućava brzo spuštanje na nižu razinu skrbi uz zadržavanje monitoringa iz bolnice. Za to je, dakako, potrebna zajednička platforma komunikacije među raznim okruženjima skrbi, i zato se snažno zalažemo za što bržu informatičku integraciju zdravstvenog sustava ne samo unutar sebe, veći sa sustavom socijalne skrbi.
Pravac Hrvatske je policentrični razvoj, a to u ovom slučaju znači da se više bolnica međusobno dogovara i koordinira, pri čemu regionalni centar za neki dio skrbi može biti primjerice Karlovac ili Slavonski Brod, a ne nužno samo četiri najveća grada.
Vrkljan: Broj bolnica u Republici Hrvatskoj je dijelom posljedica potreba, ali i tradicije. Domovinski pokret Miroslava Škore imenovat će četiri KBC-a (Rijeka, Split, Osijek i Sestre milosrdnice) i jednu klinički bolnicu (Dubrava) mentorskim bolnicama za sve opće i županijske bolnice. U tim bolnicama imenovat će se medicinski ravnatelj koji će biti istinski moderator i provoditelj zdravstvene skrbi u općim bolnicama i koordinator premještanja bolesnika koji imaju potrebu za višom razinom zdravstvene skrbi. KBC-i kao mentorske ustanove postat će planeri i provoditelji zdravstvene skrbi u svojoj regiji i nadzirat će stručni rad općih bolnica. Temeljem toga u Hrvatskoj neće biti viška bolnica, zdravstveni sustav će biti bolje i efikasnije korišten, a bolesnik će biti centar isključivog interesa medicinske struke. Tako organiziran mentorski zdravstveni sustav omogućit će, osim KBC-ima, i općim bolnicama da se usko specijaliziraju i postanu centri izvrsnosti za određene bolesti.
Nogalo: Taj je broj sigurno prevelik, ako gledamo trenutnu razinu organizacije bolničkog sustava, gdje se nepotrebno opterećuju ionako nedostatni ljudski resursi. Iako se naizgled čini da je time osigurana jednakost u dostupnosti zdravstvenog sustava, u praktičnom smislu dešava se upravo suprotno: sustav generira liste čekanja te preopterećenost zaposlenika u zdravstvenom sustavu. Broj akutnih kreveta moguće je smanjiti, povećati dostupnost na razini polikliničko-konzilijarne te dnevno-bolničke djelatnosti čime bi se povećala dostupnost te smanjili troškovi. Integracijom sustava HMP (+helikopterska služba) te sanitetskog prijevoza osigurala bi se odgovarajuća dostupnost u slučaju hitnih stanja te u slučaju potrebe za bolničkim liječenjem. Time bi se znatno smanjila i opterećenost zaposlenika u zdravstvenom sustavu. Potrebno je također razvijati i regionalne i nacionalne centre izvrsnosti vezano uz konkretne potrebe i specifičnosti na regionalnoj i nacionalnoj razini. Konkretna rješenja u pojedinim županijama i regijama mogu se predložiti nakon temeljite analize stanja. Istraživanja provedena i u RH pokazala su da su najrentabilnije bolnice do 500 kreveta koje ujedno osiguravaju i najbolju zdravstvenu skrb uz najvišu razinu sigurnosti bolesnika. Dio preostalih kreveta može se prenamijeniti u palijativnu skrb koja trenutno nema dovoljno kapaciteta te predstavlja izrazito veliko opterećenje za obitelji kronično bolesnih osoba.
4. Zagreb je u ožujku pogodio veliki potres koji nam je još jednom pokazao da je velika većina bolnica zastarjela i očito nesigurna za upotrebu. Kako će se riješiti taj problem? Podržavate li izgradnju Nacionalne sveučilišne i Nacionalne dječje sveučilišne bolnice u Blatu ili smatrate da se trebaju obnoviti postojeće bolnice?
Beroš: Potresom je stupanj raspoloživosti postojećih zdravstvenih objekata dodatno smanjen i oštećen, pa je potreba za izgradnjom novih i sigurnih objekata zdravstvene infrastrukture jedan od prioriteta u narednom razdoblju. Poduzimamo sve da oštećeni objekti što prije budu u funkciji pružati usluge pacijentima 24 sata dnevno. Uz to postoje projekti koji su nam od strateškog interesa, među njima i nova dječja bolnica, kao i Nacionalna i sveučilišna bolnica u Blatu. Koraci prema stvarnom početku izgradnje su već napravljeni i vjerujem da ćemo odmah poslije izbora moći obznaniti kako realizirati taj projekt koji čeka svoje ostvarenje već četiri desetljeća, a da se pri tome ne oslanjamo isključivo na sredstva iz državnog proračuna.
Vrdoljak: Ove dvije katastrofe (Covid i potres) su nažalost istovremeno i otkrile neke mane infrastrukture. Treba sagledati stvarne potrebe ovakvog rasporeda zagrebačkih bolnica, te kako iznaći najbolja i najoptimalnija rješenja. Svi su do sada obećavali gradnju nove bolnice u Blatu. Ja se ne bih zaletavao. Na to pitanje treba struka odgovoriti.
Bekavac: Potrebno je dovršiti započete kapitalne projekte izgradnje bolnica te nastaviti sa provedbom studije izvodljivosti bolnice u Blatu. Neophodno je izgraditi suvremenu nacionalnu dječju bolnicu za 21.stoljeće. Zagrebačke bolnice, zastarjele i neprimjerene, u neizvjesnosti potresa u vremenu pred nama doista predstavljanju ogromnu odgovornost za cijelo društvo, te zahtijevaju izmještanje u nove suvremene objekte koje žurno treba početi osmišljavati te konačno do 2030. i izgraditi najvećim dijelom iz sredstava nove omotnice EU fondova.
Možemo!: Svi raspravljaju o nazivu bolnice: “nacionalna”, “sveučilišna”, “dječja”, a nitko se ne bavi činjenicom da gotovo pola milijuna ljudi iz Zagreba i Zagrebačke županije nema jednostavno dostupnu ni osnovnu bolničku zaštitu. Ti se građani moraju probijati kroz sve gradske gužve da bi dosegli derutne zgrade koje se ruše pri malom potresu. Dakako, Hrvatskoj i Zagrebu treba moderan biomedicinski, znanstveni i edukacijski centar koji će stručnjacima pružati kvalitetne uvjete za učenje i istraživanje. Znanost i inovacije ne nastaju u barakama s puknutim cijevima.
Vrkljan: Zadnja velika investicija u naš bolnički sustav dogodila se krajem prošloga stoljeća kada je izgrađena KB Dubrava. 1943. godine izgrađena je KBC Zagreb (Rebro), a u 19. stoljeću izgrađen je KBC Sestre milosrdnice. Pored toga, u Zagrebu je još nekoliko bolničkih sustava (Dječja bolnica, Trauma) koji su lokacijski, građevinski i funkcionalno neprimjereni za pružanje zdravstvene skrbi. Domovinski pokret Miroslava Škore podržat će i, nakon preuzimanja odgovornosti za zdravstveni sustav, početi sa pripremama za izgradnju nove sveučilišne bolnice. Dio sadašnjih kapaciteta ostat će u funkciji zbrinjavanja bolesnika kod kojih nije potrebna intenzivna medicinska aktivnost, a dio će biti preusmjeren prema tržišnim pokazateljima u druge svrhe.
Nogalo: Republika Hrvatska ima izuzetno mali broj bolničkih ustanova koje zadovoljavaju osnovne standarde za pružanje bolničke zdravstvene zaštite. Medicinska djelatnost se zadnjih desetljeća značajno mijenja glede standarda i metoda u primjeni zdravstvenih usluga. U razvijenim zemljama bolnice se ruše nakon 20 godina jer je preskupo građevinskim intervencijama prilagoditi stari prostor novim potrebama i standardima. Stoga je ulaganje u stare zgrade u kojima nije moguće osigurati odgovarajuće standarde zapravo bacanje novca osiguranika te poreznih obveznika. Području južno od Save gravitira 250.000 stanovnika (grad veličine Splita) te je bolnica već i zbog loše prometne dostupnosti bolnica u sjevernom dijelu Zagreba od nacionalnog i regionalnog interesa. Potrebno je što hitnije definirati potrebe za bolničkim kapacitetima temeljem analize na nacionalnoj razini te plana za preustroj bolničkog sustava. Na temelju navedenih analiza potrebno je napraviti plan obnove bolničkih kapaciteta te osigurati odgovarajuća sredstva (EU fondovi, JPP, doprinos, Državne obveznice, Državni proračun). Potrebno je također u cijenu usluga u zdravstvenom sustavu vratiti amortizaciju kako bi se osiguralo kontinuirano održavanje postojećih i novih kapaciteta.
5. Kako planirate riješiti liste čekanja?
Beroš: Mjerama reaktivacije bolničkog sustava nakon epidemije COVID-19 bolnice ažuriraju liste čekanja na dnevnoj bazi i ovisno o medicinskoj indikaciji pozivaju pacijente u nove termine. Dosadašnjim analizama utvrđeno je da dio bolnicama objavljuje liste čekanja koje uključuju i kontrolne preglede ili postupke (jednogodišnje) stoga podaci o stanju tih listi ne prikazuju stvarno stanje. Posebno smo pazili da se pacijenti kojima je potrebna hitna medicinska skrb ne upisuju na liste čekanja i ne čekaju na hitnu medicinsku pomoć, pa smo uveli prioritetno naručivanje. Naime, pacijenti kojima je potrebna neodgodiva zdravstvena usluga imaju mogućnost putem svog izabranog liječnika PZZ-a izravno se naručiti za potrebnu zdravstvenu uslugu kroz sustav prioritetnog naručivanja, u kratkom vremenskom roku. Dok neki tek govore kako bi se liste čekanja mogle smanjiti, mi već aktivno provodimo mjere koje do tog smanjenja dovode i konstanto razmišljamo i planiramo kako taj proces još više ubrzati.
Vrdoljak: Liste su utrostručene i to nije dopustivo. Ukinuti su svi programi za skraćivanje listi, od Programa plus koji je omogućavao pacijentima brzu uslugu pregleda određenim danima, do programa 72 sata, koliko je bilo potrebno za početak liječenja nakon onkološke dijagnoze. To je bitno smanjilo liste čekanja i to ćemo vratiti.
Bekavac: Liste čekanja potrebno je digitalizirati u cijelosti te centralno pratiti. Dio odgovornosti trebaju ponijeti i građani redovitim dolaskom na zakazane dijagnostičke i terapijske postupke. Nepoznat dio lista čekanja nastao je uslijed izostanka nadzora nad upisom i provedbom postupaka. Uvjereni smo kako će ranije navedeno, kao i bolja organizacija zdravstvenog rada uroditi plodom i znatno smanjiti liste čekanja.
Možemo!: Liste čekanja prvenstveno su pokazatelj problema, a tek onda problem same po sebi. Liste čekanja su najčešće zloupotrebljavani pokazatelj manipulacije građanima i zdravstvenim radnicima. I jedne i druge se prisilno dovodi u situaciju da se konfrontiraju, a sustavno im se uskraćuje mogućnost da kao partneri sudjeluju u skrbi. Istraživanja Eurostata pokazuju da liste čekanja nisu u izravnoj korelaciji s visinom ulaganja u zdravstvo per capita već organizacije rada: zdravstvene ustanove mogu osigurati promjene u radnom vremenu koje će se bolje uskladiti s radnim vremenom pacijenata (primjerice, rad popodne) i tako smanjiti liste čekanja, ali isto tako je potrebno osloboditi zdravstveno osoblje administrativnog tereta. Osim toga, potrebno je osigurati jedinstveni portal na kojem će se i liječnici koji upućuju pacijenta na neku uslugu i sam pacijent moći vidjeti koliko dugo će čekati određenu uslugu u nekoj bolnici-tako će pacijenti moći birati hoće li čekati 6 mjeseci na pregled u Zagrebu ili će otići u neku drugu bolnicu gdje će prije doći na red. Međutim, za to moramo i izjednačiti kvalitetu usluga na razini zemlje, ali isto tako osloboditi pritisak na bolnice za određene vrste pregleda i terapija koje se mogu (i nekad prije se jesu) obavljale u domovima zdravlja. Valja imati na umu da liste čekanja stvaraju dodatni trošak zdravstvenom sustavu, umjesto uštede (kao što se ponekad u medijima čuje). To je zato što je zdravstvo «procesna» industrija, a svaki proces je učinkovitiji i jeftiniji kada je kontinuiran, a ne isprekidan. Ulaganje u smanjenje lista čekanja nabavkom opreme ili zapošljavanjem dodatnog kadra, odnosno duljim radnim vremenom ili većim brojem obrađenih pacijenata se daleko više isplati s aspekta troškovne učinkovitosti sustava.
Zdravstveni radnici imaju dovoljno znanja da mogu isplanirati i dijagnostiku, i terapiju, a građani dovoljno razuma da takvo čekanje razumiju kao dio procesa, a ne kao uskraćivanje svojih prava. Građani vjeruju i žele vjerovati svojim liječnicima i medicinskim sestrama, i zato političari i pseudomenadžeri žele razbijati to partnerstvo jer njihovo neznanje o upravljanju može dobiti opravdanje jedino proizvodnjom trajnog izvanrednog stanja, trajne krize. Najbolji dokaz za to jest sustavni otpor uvođenju algoritama i kliničkih smjernica za dijagnostiku. Gazdama u zdravstvu nikako ne odgovara red.
Vrkljan: Liste čekanja posljedica su potpunog gubitka racionalnosti u zdravstvenom sustavu. Svi ministru zdravstva u RH posljednih 20 godina počimali su i završavali mandat konferencijama za tisak u kojima su objašnjavali koliko je potrošeno novca za nabavku medicinske opreme. Tako u zdravstvenom sustavu u RH ima više CT i MR aparata na 100 tisuća stanovnika nego što ih imaju Češka, Mađarska, Slovačka ili Slovenija. Ipak liste čekanja su svake godine sve duže i duže. Ministri iz HDZa i SDPa u suglasju i dalje ponavljaju da je nedostatak opreme glavni krivac za liste čekanja
To naprosto ne odgovara istini. Liste čekanja su prisutne zbog potpune neorganiziranosti, netransparentnosti i nefunkcionalnosti onih kapaciteta sa kojim raspolažemo. Organizacijom zdravstva koju će provesti Domovinski pokret Miroslava Škore a posebno uvođenjem stručnog i organizacijskog mentorskog sustava KBCa prema općim bolnicama i postavljanjem medicinskih ravnatelja na čelo uprava općih bolnica već tijekom prve godine mandata naše Vlade prepolovit će se liste čekanja a bolesnik će postati središte interesa zdravstvenog sustava.
Nogalo: Liste čekanja su produkt neorganiziranosti te pokazuju potrebu za reformom zdravstvenog sustava. Nažalost nikad nismo više uložili u tehnologiju, a s druge strane su se liste čekanja dodatno povećavale. Neorganiziranost zdravstvenog sustava očituje se u stvaranju nepotrebnog pritiska na pojedine pretrage (5 od 6 slikovnih pretraga ima negativan rezultat i nalazi se uopće ne podižu), postoji nedostatak ljudskih resursa na višim razinama sustava (sekundarna i tercijarna zdravstvena zaštita) te nejednolika raspodjela istih (slanje mladih ljudi na specijalizaciju), a ne koriste se suvremene komunikacijske tehnologije (telemedicina) kako bi se isto ujednačilo. Rješenje leži u otvaranju multidisciplinarnih poliklinika vezanih uz najvažnije zdravstvene probleme koje će nuditi uslugu na razini primarnog kontakta, odgovarajuće planiranje te razvoj kadrova u skladu s potrebama te uvođenje plaćanja prema usluzi. Također jasno moraju biti propisani uvjeti za ostvarivanje zdravstvene usluge iz osnovnog i dopunskog zdravstvenog osiguranja.