Bilo je to ludilo. Cibona je slavila s navijačima, ludim navijačima, bila je to proslava kakvu ovaj klub doista dugo nije imao. Svakako ne u onoj "makabizaciji" hrvatske košarke devedesetih kad su naslovi postali rutina. Čekalo se pet godina od ABA lige, ili šest godina od posljednjeg hrvatskog naslova. I Dvojka je bila puna ljubavi prema Ciboni. Ponekad se pitate gdje su svi ti ljudi tijekom sezone...
S igrači, prvaci su si dali oduška. I te kako su si dali oduška. Bio je tu šampanjac, nosio ga je ga mali Prkačin, bili su tu i pobjedničke cigare, bez Prkačina naravno, skidale su majice, donji dijelovi dresova. Bilo je to pravo ludilo.
Dominic Gilbert, onaj koji je zabio poen za pobjedu, onaj koji je energetski, uz Josipa Bilinovca, pokrenuo veliki povratak s minus 16 jedva je dolazio do riječi...
VIDEO: Toma Dragičević
- Ne znam što bih sada rekao, na minus 16 jednostavno uđeš i pokušaš sve. Nisam znao da ćemo otići do minus 16 uopće. Na zadnjoj lopti sam napravio samo ono što uvijek radim. Moja je navika otići po skok u napadu, napravio sam to i sada. Puno nas je bilo na skoku, ali bio sam na dobroj poziciji i, eto, vidjeli ste sve...
Marin Rozić je upisao sedmi naslov prvaka sa Cibonom, ali...
- Moram reći da mi je ovaj najslađi. Igrali smo protiv Cedevite, koja je, budimo realni, puno kvalitetnija, puno skuplja od nas. Ali, još jednom se pokazalo da to u sportu nije prednost. Pobijedilo je naše zajedništvo, dobra atmosfera i čak i ova zadnja utakmica, u kojoj je Cedevita pobjegla, ostala je vjera. Trener je pronašao petorku koja je napravila veliki povratak i kapa dolje. Da, Šveđo kaže da smo dobili, jer nas dva nismo bili na parketu. Pa, možda je i to bio razlog, ha, ha, ha...
VIDEO: Toma Dragičević
Rozić se ne oprašta od karijere.
- Igrat ću i sljedeće sezone, stvarno se nadam da ću igrati. Vidjet ćemo, noga mi je otkazala u prvom dijelu, vidjet ćemo što s time, ali u planu mi je da igram.
I dok je govorio, navijači su ludovali.
- Pa, fenomenalno, ovo je ludilo.
Orilo se "kako je dobro vidjeti te opet"...
I na kraju veliki trofej je potpisao Ivan Velić.
- Nestvarna je godina iza nas, imao sam puno problema ove godine. Igrači su borili, dali su sve od sebe, nismo prestajali vjerovati i kad smo gubili sa 16 poena.
Sve je bilo u energiji u ovoj seriji.
- Na koncu smo vratili bez playa, u obrani smo sve preuzimali i tu smo ih iznenadili, otvorili teren, pogodili što je trebalo pogoditi. Praktički smo dokazali da momčad ta koja pobjeđuje. Šveđe nije bilo 12, 13 posljednjih minuta, Roza je bio ozlijeđen. Šveđu nisam osjetio, pala mu je energija. Ovo je nestvarno, da nam je netko ovo kazao uoči sezone, znate i sami gdje nam je bilo tada mjesto. Iskreno sam sanjao o tome da ostanemo u ABA ligi i da igramo finale prvenstva, mislio sam da je to vrh, ali mi smo osvojili naslov s čistih 9-0 u doigravanju...
Slaven Rimac, Cedevitin trener, bio je drugačijeg raspoloženja...
- Čestitam Ciboni, opet je kod njih isplivao karakter, veća energija, želja, volja. Mi smo bez obzira na to što se u jednom trenutku vratili, ušli u pravi ritam, u jednom trenutku pomislili valjda da je utakmica gotova i kao da smo se počeli spremati za petu utakmicu, a nismo još završili četvrtu. Ma, nemam što sad više reći, čestitam Ciboni, to je to...
Bio je to kraj dana u kojemu je Cibona vratila primat u Zagrebu, kao i u Hrvatskoj, a Cedevita je bila na izlaznim vratima. Prema Ljubljani...