Neven Plantak, novi trener na klupi Zadra, ostvario je svoj san, možda u trenutku kad se najmanje nadao, ali nikad nije kasno ako imaš hrabrosti. Plantak je prošao podosta toga, istina, u klubovima koji nisu niti mogu biti na razini zadarske košarkaške povijesti. Ali ako imaš dovoljno hrabrosti, onda i snovi postanu java...
- Tko god kaže da ne bi vodio Zadar zbog bremenite situacije i problema s kojima se susreću, što nije rijetkost ni kod drugih klubova, taj laže - odmah u glavu ispalio je Neven, koji je potanko opisao svoj košarkaški put.
- Nije nikakva novost kazati da sam kao i mnogi zadarski dječaci maštao o Zadru, međutim nisam krenuo iz Jazina nego Arbanasa, odnosno u to vrijeme Omladinca. Kasnije me priča odvela u hram košarke, našao sam se u generaciji Borisa Hrabrova, Danijela Jusupa, Darka Pahlića, Dragomira Čiklića i drugih, došli smo do naslova juniorskih prvaka Hrvatske, a u Jugoslaviji smo bili treći. Potom su moji suigrači bili Draženko Blažević i Stojko Vranković i s obojicom sam ostao veliki prijatelj do danas - veli Neven.
I onda je trener Zadra priznao ono što mnogima nije baš lako prenijeti preko usana - nikoga ne krivi za izostanak iskoraka u seniorsku momčad.
- Realno, u to vrijeme, pokraj Pahlića i Ante Matulovića, nisam imao što tražiti, k tomu sa svojih 185 cm u tadašnjoj košarci nikako nisam mogao naprijed, nedostajalo mi je visine i brzine - pojasnio je Plantak, koji se odmah okrenuo trenerskom poslu, vodio je brigu o mladima u KK Ričinama i Školi košarke KSZŽ, a potom i Borik-Puntamiki.
Svoj seniorski debi imao je na klupi Posušja, gdje se zadržao pune četiri godine, sudjelovao je u svim završnicama Prvenstva BiH, stekao i međunarodno iskustvo kroz Kup Radivoja Koraća. Pozvali su ga u Široki, gdje je također radio s mladima, osvajao s njima PH BiH bez poraza, pa se kao kao logičan nastavak niza činila prva momčad...
- Dogodilo se to u sezoni 2003/2004, i to u FIBA-inoj Euroligi te ABA ligi, u koju smo zakoračili izvrsno, dobili u prvom kolu euroligašku Krku. Ali je od nas stradao i Split, sjećam se da je sportski direktor Žutih bio uvaženi Velimir Perasović, predsjednik legendarni Dino Rađa, na parketu Roko Ukić, Hrvoje Perić, Mateo Kedžo, Franko Kaštropil i drugi. Imali smo u jednom trenutku i plus 30, na koncu je završilo s 23 razlike. Iste godine radio sam kao pomoćnik Joška Pulje u juniorskoj reprezentaciji Hrvatske, dok je direktor svih reprezentacija bio Giuseppe Giergia - prisjeća se Plantak.
Imao je Neven svojih “intervencija” u slovačkim klubovima Komarno i Handlova, pa se nakratko našao i u jednom trećeligašu...
Nikad ne zalupim vrata
- Meni nikad nije bilo ispod časti raditi bez obzira na to o kojem se razredu natjecanja radilo. Meni je naprimjer jako ugodno bilo raditi u klubu Otok Ugljan. Ne vidim zašto bih tako nešto skrivao; kad radiš pošteno i s ljubavlju, onda ništa drugo nije bitno. Imao sam u rukama i Jazine (2004/2005), s kojima sam osvojio prvo mjesto i kvalifikacije za A-1 ligu. Nismo prošli... Nakon toga opet su me zvali u Posušje. Nigdje nisam zalupio vrata za sobom niti me mučilo što sam nakon seniorske košarke ponovo radio s mladima, primjerice u Boriku. I tu sam išao jednu skalinu gore, nakon što je Tihomir Bujan otišao u Zadar, sjeo sam na klupu i u toj je sezoni Puntamika ostvarila svoj najveći uspjeh, bili smo peti u Ligi za prvaka - podcrtao je Neven, koji iz sjećanja nije ispustio dvije utakmice:
- Nemoguće je zaboraviti našu pobjedu nad Cibonom, u konačnici je bilo 23 razlike za nas, dok se Cedevita tek u posljednjim minutama domogla pobjede od tri razlike, a oni su te godine igrali Final Four Eurocupa - ponosno će Plantak, koji je u sezoni 2011/2012. Puntamiku spašavao od ispadanja iako je na klupu sjeo zadnja dva mjeseca.
Plantak je bio neko vrijeme i u Slavonskom Brodu, na Kosovu također, pa možemo zaključiti da je prošao podosta toga dok nije stigao na košarkaški izvor, u Zadar.
Kako će to izgledati?
- Nema se što dodati nego je već rečeno, jedino mogu podcrtati da nas sve skupa očekuje dosta mukotrpnog rada na treninzima, a mjesto u momčadi imat će isključivo oni koji svojim odnosom prema tom radu zavrijede - zaključio je Plantak.