Aco Petrović je na karakterističan način najavio majstoricu za hrvatskog prvaka koja će večeras napuniti Draženov dom (20 sati).
- Tko god kaže pobijedit će Cibona, ili Cedevita, ne razumije se u košarku. Prvih pet minuta pokazat će tko je raspoloženiji ili bliži pobjedi.
Kako god završilo, pobjedu će odnijeti i košarkaška atmosfera u Zagrebu. U povijesti nije bilo većeg zanimanja za neku utakmicu gradskih suparnika, a još veći uspjeh bilo bi kad bi se takvo raspoloženje produžilo barem i na sljedeću sezonu. U Ciboni su stopirali prodaju ulaznica, a posljednjih nekoliko stotina bit će na blagajnama dvorane od 17 sati...
Cibona uživa u finalu, neočekivanoj kruni jedne bremenite sezone koja je kod mnogih izazvala sentimente...
- Godinama sam živio, sanjao, da u dresu Cibone igram za trofej u punoj dvorani. I sad, 22 godine nakon što sam prvi put kao klinac ušao u dvoranu, napokon sam dočekao - kaže Željko Šakić.
Od Cedevite, pak, svi očekuju naslov bez obzira na broj ozlijeđenih igrača i s toga ne čudi povremeni grč i nervoza... Psihologija udara i na Toranj i na Velesajam.
- Uz dužno poštovanje Ciboni, mi smo kvalitetniji. Jedino je pitanje hoćemo li igrati momčadski i dati sve od sebe - govori Mirza Begić.
Majstorica za prvaka jedna je od najljepših stvari koju sport nudi. Branitelj protiv izazivača. Četrdeset minuta koji će razgolititi svakog igrača i trenera. Večer u kojoj će se vidjeti tko je sazdan od čelika, a tko se topi kao čokolada na suncu. Čije je srce vruće, glava hladna, a mentalitet pobjednički. Utakmica u kojoj djeca postaju muškarci, a košarkaši pokazuju tko ima srce šampiona i karakter igračine... Promocija prvaka.
1. PLAYMAKERI
Pozicija koja daje sliku i zvuk svakoj momčadi. Reynolds je na prosjeku od sedam asistencija po utakmici, Boatright na nešto manje od četiri, i ti podaci najbolje oslikavaju razliku između dva američka playmakera. Cedevita je odigrala najbolje tek kad je pojačala obranu na Reynoldsu u posljednjoj utakmici. Boatright se rijetko stavlja u službu momčadi, a finale za trofej će više nego ijedna druga utakmica iz njega izvući želju za herojstvom.
Na papiru je Cedevita trebala imati prednost u zamjenama, ali Katić to još nije niti u jednoj utakmici pokazao. Čak niti protiv Marinellija.
2. VANJSKA LINIJA
U Cedeviti spala na tri slova: Krušlina, Tomasa i Musu. Ramljak je aktiviran u nedjelju, ali kao krilni centar jer drugih nema, i kako Tomas ne bi imao problema sa Šakićem. Marko Tomas je jedini za čiji se pobjednički stav ne treba brinuti. Krušlin je, nakon Pozzecca, najbolji šuter na Velesajmu i među onima koji trebaju pokazati da ga pritisak najveće utakmice ne može shrvati. Musina tinejdžerska zaigranost, kada uđe u seriju poteza, može biti prevaga, i za jednu i za drugu momčad.
Bošnjak i Joksimović su prva tri čina finalne predstave obilježili obranom na Boatrightu. Bošnjak se, uz to, u utakmicama u kojima su “vukovi” slavili prikazao i kao strijelac i kao asistent. Ali kad ga nema u napadu... I preostaje još Rozić. Niti jednom nominalni MVP, ali onaj bez kojeg Cibona ne bi došla na 40 minuta od prvog naslova nakon 2013. godine. Od Marića je bilo koristi samo u prvoj utakmici.
3. CENTRI
Kad su klasični centri u pitanju, “neravnopravna” borba jednog protiv dvojice u kojoj Cedevita nije stvarala prednost koju je imala na papiru. Žorić je samo jednom, u trećoj utakmici, dobio pravu Gospićevu pomoć. Od prvog dana se priča kako je potrebno više spuštati lopte na Bilana i(li) Begića i tek se u posljednjem dvoboju više primjećivala takva igra.
Kako se Mulaomerović od starta serije intenzivno priprema i razmišlja kako se obraniti od takve igre, te za završnicu sačuvati svježinu i potencijalne probleme s osobnim pogreškama sjajnog Žorića, tako i Mršić smišlja kako “prevariti” Šakića jer je ostao bez ijednog nominalnog igrača na njegovoj poziciji krilnog centra. Kad je Šakić bio dvoznamenkast, Cibona je pobijedila.