Cedevita će novu regionalnu sezonu, svoju devetu u ABA ligi, otvoriti u petak navečer, kad u Draženov dom dolazi FMP, razvojna momčad Crvene zvezde, velikog (i jedinog) rivala četverostrukom uzastopnom prvaku Hrvatske. Nakon Dražena Anzulovića, Jasmina Repeše i Verljka Mršića, koji su potpisali četiri poraza u finalima, ljetos je na Velesajam stigao Jure Zdovc, čiji je glavni zadatak konačno dovesti Cedevitu na regionalni tron.
Sjećanja nisu dobra
Ako govorimo o papiru, onda ove sezone Cedevita ni po čemu ne bi trebala biti podređena Crvenoj zvezdi, koja je potpuno rekonstruirala momčad, a pritom na klupu umjesto Dejana Radonjića instalirala potpuno neiskusnog Dušana Alimpijevića. Prevedeno, Cedevita u nadolazećoj sezoni ima veće šanse za osvajanje ABA lige no što je imala dosad.
Što se tiče rivalstva sa Zvezdom, ono je započelo prije tri godine i, u regionalnim okvirima, danas je na razini onoga što su u prethodnom dužem razdoblju nudili Partizan i Cibona. Međutim, to je rivalstvo prilično jednostrano jer je Crvena zvezda od 2015. dobivala Cedevitu u dva finala i između toga u polufinalu.
- Sjećanja nisu baš dobra - kiselo će se nasmijati Luka Babić, akter svih tih poraza.
- Prevagu je uvijek odnosila njihova agresivnost, nikad nam taj njihov stil nije odgovarao.
Kad je Cedevita, po Babiću, bila najbliže tome da preko Crvene zvezde dođe do trofeja?
- Mislim da je to bilo u onom finalu 2015, kad smo imali Roka Ukića i Marka Tomasa. Iako smo izgubili prve dvije u Beogradu, imali smo svoje prilike u obje. Treću smo pak dobili prilično lako, da bi se uoči četvrte Ukić ozlijedio na zagrijavanju, a Tomas već u prvom poluvremenu. To je dokaz da ponekad trebaš i malo sreće. Mi je nismo imali ni u jednom od ta tri okršaja s njima u doigravanju.
Pullenov promašaj
Godinu poslije polufinale se igralo na dvije pobjede, a Jacob Pullen je u Beogradu imao šut za pobjedu u prvoj utakmici. Nije ušlo, Zvezda je dobila nakon produžetka te u Zagrebu dovršila posao.
- Sve bi bilo drukčije da smo imali meč-loptu na svom terenu - uvjeren je Babić.
- U tom bi slučaju oni bili pod velikim pritiskom. Nažalost, nije se dogodilo, propustili smo veliku priliku prije produžetka, a u njemu smo lagano pali.
Posljednje je finale pak bilo najizvjesnije...
- Da, prošle su sezone oni imali najlakši posao dosad. Mi smo opet bili u problemima, trener Mršić zbog suspenzije nije mogao voditi prve dvije utakmice, Ryan Boatright propustio je prvu pa nezaliječen zaigrao drugu, u kojoj je obnovio ozljedu zadnje lože. I ja sam to finale igrao ozlijeđen, a još sam morao igrati na playu, što je izuzetno teško kad se zna koliko je agresivno Radonjićeva Zvezda igrala obranu na lopti. Ponavljam, u svim nam je tim godinama nedostajalo i sreće.
Luka Babić bio je i u onoj momčadi koja je 2014. u Beogradu izgubila finale od Cibone.
- E, za tom utakmicom baš žalim. Taj poraz od Cibone i onaj prošlogodišnji od Srbije u četvrtfinalu Olimpijskih igara najteži su mi u karijeri. Dođe mi muka kad ih se sjetim.
Nakon ovoga je postalo besmisleno dalje mučiti Babića, bez kojeg će Cedevita u novoj sezoni pokušati naplatiti sve nabrojane frustracije...