DOSTA SU HRVATI ODLAZILI NA ISTOK! IKONI HRVATSKE KOŠARKE PREKIPJELO 'Ta liga je neregularna, postojimo samo da bismo služili njihovim interesima!'

Za nekoliko dana Luka Žorić će napuniti 35 godina. Dva posljednja ljeta vrlo je blizu razmišljanja o tome da se ostavi aktivnog igranja košarke, no to kod Žorića ide teško, i shvatit ćete u sljedećem redovima zašto je to tako.

Uglavnom, Luka Žorić trenutačno je najbolji igrač Prve lige, a to je drugi razred hrvatske košarke. I igra za Samobor, koji ima četiri uvodne pobjede i sa Žorićem je vjerojatno prvi kandidat za plasirati se u HT Premijer ligu.

Kod Žorića je malo toga bilo obično u njegovoj karijeri, on je iz Zadra, a nikada nije igrao u mlađim kategorijama Zadra, nego je iz Borika, današnje Sonik Puntamike otišao u juniorski pogon Cibone. I tu su krenule posudbe, od Zaboka, Karlovca i Dubrave, bio je nešto i u njemačkom Braunschweigu, pa u Dubrovniku, onda i u Olimpiji s posudbom u Postojnskoj jami. Pa opet u Dubrovniku, onda i u Šibeniku, da bi se vratio u Cibonu.

Za Samobor kao Final 4

Ako ste se izgubili, tek smo u 2008. godini.

Tada odlazi u Zabok, gdje ne prestaje raditi ono što je radio i do tada u svim manjim klubovima. Nastavio je trpati i stigao je u Zagreb. Tu je proveo tri sezone, 2011. godine bio i MVP ABA lige prvi puta, da bi iz Zagreba otišao u Unicaju. Imao je 27 godina. Nakon Unicaje sletio je i dvogodišnji, veliki ugovor s Fenerbahčeom, a nakon toga stigao je i u Cedevitu, nešto malo bio u Sevilli, da bi u ABA ligi pristupio Ciboni i s njom bio opet MVP ABA lige 2018. godine.

I tada je trebao prestati, no čovjek koji je rođen u Zadru, morao je odigrati barem nešto u Zadru. I spasio ga je ispadanja iz ABA lige, umalo doveo do finala PH. I opet je prestanak bio blizu, ali evo ga u Samoboru.

Usput, Žorić je unazad dvije godine odbijao velike novce, od Kine do Turske, jer, takva je bila obiteljska situacija, nije htio iz Zagreba.

I dobro, ali kako je ipak čovjek koji je prije četiri godine igrao na Final Fouru Eurolige u dresu Obradovićevog Fenerbahčea, čovjek koji ima 99 nastupa za reprezentaciju Hrvatske, završio u pitoresknom gradiću između Zagreba i slovenske granice?

- Pa to je zapravo vrlo jednostavno. Volim košarku, košarka je moj život. I kad su tijekom ljeta nestale obveze na koje sam navikao, razmišljao sam što i kako dalje. Sasvim slučajno sam u gradu sreo Zdravka Radulovića, koji mi je predložio način na koji bih igrao za Samobor u Prvoj ligi. Opet, znao sam ja sebe, znao sam kad izađem na teren, bilo da je riječ o treningu ili utakmicama, kod mene je jasno da mi motivacija neće nedostajati. Igram cijeli život na isti način i danas je to tako. Meni je igrati za Samobor kao da igram Final Four Eurolige.

Teško je biti pametan

A umalo je ovoga ljeta završio i u ligi iznad, u HT Premijer ligi, čak je počeo i trenirati s Goricom?

- Da je moja životna situacija drugačija, da moja obitelj živi dolje, ja bih ostao u Zadru na kraju prošle sezone, jer mislim da sam još uvijek sposoban igrati na toj razini. Međutim, tako se stvari nisu posložile. I ukoliko sam ostao u Zagrebu, možda je jedina mogućnost da igram za sredinu poput Samobora. Gorica, objektivno, nije momčad u kojoj bih se borio za naslov, a tamo bih morao trenirati dva puta dnevno...

A s obzirom na to da ste sami rekli kako možete još igrati na ozbiljnoj razini, da se ipak nešto pojavi?

- Teško je tu biti pametan. I lani sam govorio kako neću više, pa me Zadar privukao iz nekih sto razloga. Otišao sam dolje. Kod mene se ne radi tu o financijama, više o ambicijama, ali na to se onda i poklopi moj karakter, pa što se tiče košarke najbolje je reći da nikada neću reći nikada.

Foto: Jure Miskovic / CROPIX

Borba i za Premijer ligu

I kako to izgleda u Samoboru?

- Dobili smo u četiri kola sve četiri utakmice. Nismo razgovarali o nekim ciljevima, ali kod mene je to tako, ako sam na treningu i igramo na dva koša, ja idem po pobjedu, pa je tako i na utakmicama. Uvijek gledam da dobijem. Ako nas to sve dovede do toga da se možemo boriti za ulazak u HT Premijer ligu, a kako sada vidim, imamo za to šanse, OK. Iako, ovdje se mnogo toga može promijeniti, nije ovo najviša profesionalna razina, većina igrača je zaposlena, pa je tu sve moguće...

A koliko nekoga tko je igrao ne tako davno Final Four Eurolige, koji prije godinu i pol dana bio MVP ABA lige frustrira igrati nižu razinu natjecanja?

- Pa čovjek se mora na to prilagoditi. Imam sreće da je nekolicina mojih suigrača igrala na višoj razini, da su prošli ozbiljne škole košarke, pa znaju. Ali, kažem, moraš se prilagoditi malo da se ne nerviraš. A koja je to razina košarke? Pa, evo, za vikend smo igrali sa splitskim Universitasom, za koji igraju talentirani juniori Splita. I svidjeli su mi se, puno trče, imaju energiju, pa se tu treba snaći. I kad vidim neke momčadi iz Prve lige, ne vidim tu preveliku razliku, govorim o ovim boljima, od onih momčadi s dna ljestvice HT Premijer lige, mi smo uoči sezone igrali s Dubravom i dobili je. Možda su ti klubovi iz donjeg doma HT Premijer lige malo uigraniji jer više treniraju, imaju bolju petorku, ali to je tu negdje...

I dok si tako malo hakla, ali kod njega je to, pročitali ste već, ozbiljno i dok hakla, Luka Žorić prati što se okolo događa. Recimo, putešestvije u ABA ligi Zadra i Cibone. Pa kako mu to izgleda. Kao nekome tko je dva puta bio MVP ABA lige?

- Nakon svih tih godina koliko se igra ABA lige, ja doista mislim da u ovoj konstelaciji snaga u regiji, Zadar i Cibona ne trebaju igrati ABA ligu! Naša dva kluba su tu, iz raznoraznih razloga, kanta za napucavanje i to nikome ne treba. U toj ligi mi postojimo samo da bismo drugima služili za njihove interese i ciljeve. Na kraju, ta ABA liga nije niti pošteno, fer natjecanje. Naši proračuni i naša ulaganja u momčadi nisu identična drugima, a s druge strani niti naš porezni sustav nije kao u nekim drugim zemljama iz regije. I mislim da u toj ligi svi klubovi nemaju isti tretman, pa je zbog toga za mene ta liga i neregularna. Zadar i Cibona se bore za ostanak, dolaze im u goste klubovi koji ih napucavaju, ne razvijaju se pri tome mladi nego igraju polovni stranci i to sve skupa, po meni, ne vodi nigdje. Trebamo napraviti ozbiljan zaokret.

I vratiti se igrati europska natjecanja?

- Onoga trenutka kad smo prestali igrati u Europi, zaustavilo se i naše školovanje i razvijanje igrača i trenera. Mi sada, što, odlazimo u Makedoniju gledati kako netko igra, kakve dresove ima, putujemo u lošije gradove nego su to bili oni europski nekada, a patimo jako u razvoju i igrača i trenera.

Trenerski razvoj

Dobro, ali neki treneri su se ipak pojavili?

- Jesu, pojavili su se, s nekima sam od njih poput Mulaomerovića ili Rimca i ja sâm radio, s Golemcom nisam, ali s njim sam dobar, tu je i Sesar. Ali, evo Golemac, sada je on trener koji više ne spada u kategoriju potencijala, on je trener za kojega će se otimati najbolji klubovi, ne samo u regiji, nego i šire, ali recite, kakav bi bio njegov put, da je ostao ovdje? Riki radi odličan posao, Mulaomerović je nakon Cibone morao na Kosovo, Sesar se kroz Goricu diže, ali opet i tu bi imao kvalitetniji razvoj da se recimo kao trener diže kroz europske kupove.