Iako je Luka Božić, Zadrovo krilo, zaključilo osnovni dio sezone u ABA ligi kao najbolji igrač po valorizaciji i prvi skakač tog natjecanja, iako je do sada za takvog igrače bila praksa da ga službeno proglase kao MVP-a lige, ovaj se put to nije dogodilo. Božić je u borbi za ostanak sa Zadrom, a Goga Bitadze iz Budućnosti (prvom dijelu sezone u Megi) u borbi za naslov, pa je izabran za MVP-a, iako su mu brojke slabije od Božićevih.
Nikada nije bilo sve u brojkama, ali ima veze s menadžerom. Ponekad.
Menadžerski klub
Goga Bitadze tako je član najbolje petorke ABA lige, najbolji mladi igrač i MVP sezone. Gruzijcu bi, valjda, sve to trebalo pomoći kako bi stigao do što boljeg mjesta na NBA draftu na koji izlazi na ljeto.
A sve će to pomoći i Mišku Ražnatoviću, njegovu menadžeru. Taj ga je iz Mege prebacio u Budućnost, u doba sezone kada je Mega bila u ABA ligi kandidat za doigravanje. No, kako je taj menadžerski klub već sezonama u statusu “radničkog” u prvom dijelu sezone, a “trgovačkog” u drugom dijelu sezone, Ražnatović je procijenio da će Bitadze biti u boljem izlogu u Euroligi, u kojoj Budućnost ionako više nije imala šanse. No, silno je nezadovoljan što isti taj Gruzijac ne igra punu minutažu i nema sve ovlasti u ABA ligi. Uostalom, kazao je pred nekoliko dana, “Bitadze je odličan šuter za tri poena, ali njegov trener se iznervira kad on šutira trice”.
Inače, Bitadze je, recimo, za Budućnost igrao protiv Mege u pretposljednjem kolu ABA lige. Vjerojatno je Ražnatović poludio što je igrao “samo” 27 minuta. Za to je vrijeme ubacio 22 poena, skupio osam skokova, nije mu palo na pamet da asistira, ali je podijelio tri blokade. Za valorizaciju 31. Da je igrao svih 40 minuta, imao bi i 50. Pa je valjda Miško bio zato ljut što mu Jasmin Repeša nije dao punu minutažu i lovačku dozvolu da pali iz svih pozicija. Da je ostao na klupi njegov pulen Aleksandar Džikić, valjda ne bi bilo tako...
Sve je to ista štala
Megini igrači su, pritom, djelovali kao da imaju naredbu da na Bitadzeu ne igraju obranu. Sve je to ista štala. Taj Bitadze će se, uostalom, kad se okonča ABA doigravanje, vratiti u Megu i igrati tamo srpsko prvenstvo. Nemoguće? Ma nije nemoguće, to je jednostavno tako.
Bi li, naposljetku, Luka Božić bio MVP da je slučajno i njegov agent Miško Ražnatović?
Procijenite sami. I sve se to zbiva u situaciji kad od devet igrača (ne deset jer nikome nije jasno što tu radi Dragan Apić, koji je u međuvremenu otišao iz ABA lige i FMP-a te potpisao za ruski Lokomotiv Kuban) postoji samo jedan domaći igrač u dvije najbolje petorke ABA lige. Samo Luka Božić. Ostatak društva su stranci, tek dva zanimljivija i progresivnija (Bitadze i Landale), ostatak društva je u pravilu nezanimljiv ili prestar, ruku na srce, i za sve slabiju Euroligu.
Bitka za Euroligu
A sad tek kreće bitka za nju. Za veliku Euroligu. U sezoni u kojoj je Budućnost predzadnja u toj istoj Euroligi, u kojoj nitko od ABA klubova nije stigao do osam najboljih u Eurokupu, u sezoni u kojoj nitko nije stigao do doigravanja najboljih 16 u FIBA-inoj Ligi prvaka ili tamošnjem FIBA Eurokupu.
ABA liga prestaje biti poligon razvoja mladih domaćih igrača, a u isto vrijeme ona postaje za klubove iz regije važnija od europskih natjecanja.
Kad ti jednom u životu postane važnije igrati protiv Igokee, nego u istom tjednu igrati neku europsku utakmicu, moraš znati da si na krivom tragu. I da je onda realnost da u Europi postaneš beznačajan.
Kao što je realnost, recimo, i to da su se u polufinalu ABA 2 lige pojavila samo dva mlada zanimljiva domaća igrača, Žan Mark Šiško iz Primorske i Kenan Kamenjaš iz Sparsa. Ostatak je i tamo mahom veteranski.
ABA liga je u vlasništvu klubova i oni odlučuju o svojoj sudbini. Pa i o tome koliko su danas daleko od toga što bi željeli predstavljati, ne od Vardara do Triglava, nego nešto šire.
Jer to je bio cilj nekad. Kada je košarka bila velika. Ne samo u Hrvatskoj. Uostalom, ovo što se dogodilo danas Hrvatskoj ili Sloveniji u kvalifikacijama za SP, može se već sutra dogoditi i Srbiji.
Moglo se dogoditi već u ovim kvalifikacijama, ako ćemo pravo.