Drugu godinu zaredom je Cedevita izgubila majstoricu polufinala ABA lige od Budućnosti. Ovaj put u Zagrebu, puno Draženovu domu, koji je vidio utakmicu vrijednu borbe za finale regionalnog natjecanja. Bila je to utakmica u kojoj je Cedevita na početku dominirala, većim dijelom vodila, ali jednostavno nije imala dovoljno klase. Točnije, Budućnost je imala daleko više jer Jasmin Repeša je imao luksuz da mu Norris Cole gotovo cijelu drugo poluvrijeme provede na klupi jer je Nemanja Gordić bio daleko raspoloženiji. Ili da Earl Clark stavi dva teška šuta na egalu, ubacio 13 od svojih 19 poena u drugom poluvremenu, i to u trenucima kad se lomilo.
Prevelik zalogaj
Takva Budućnost bila je jednostavno preveliki zalogaj za Cedevitu i sama činjenica da se majstorica igrala u Zagrebu, da je Slaven Rimac sa svojim momcima u osnovnom dijelu bio bolji od aktualnog prvaka ABA lige, dovoljno govori o sezoni društva s Velesajma. Podsjetimo, Rimac je momčad preuzeo na omjeru 1-3, u sljedećim tjednima ostao bez pet igrača, a za ozbiljnu rotaciju dobio tek trojicu novih, da bi u nedjelju Cedevita došla na jednu ili dvije lopte od finala...
- Možemo pričati samo o ovoj utakmici, ali to se ne može bez da spomenemo cijelu sezonu jer nas su dobre igre dovele u ovu situaciju da na domaćem terenu odlučujemo o plasmanu u finale. I ne mogu ništa zamjeriti svojim igračima. Dapače, čestitam im na borbi, svemu što su pokazali, držali se onoga što smo se dogovarali. Međutim, na kraju se puno puta sve svede na individualnu kvalitetu i oni su pogodili neke šuteve koje mi nismo. Vratilo nam se sve ono što je ušlo za nas ove sezone, a puno utakmica smo dobili na jedan šut.
Slaven Rimac neposredno nakon utakmice nije izgledao kao čovjek koji je izgubio najvažniju utakmicu sezone, već kao ponosni trener momčadi, koja je na 50 sekundi prije kraja imala napad za izjednačenje protiv euroligaša, a u posljednjem napadu i tricu za pobjedu. Promašivali su - tim redom - Justin Cobbs i Jacob Pullen, iako su obojica u tim trenucima imali bolja rješenja, suigrače na otvorenim šutevima...
- Ne bih pričao o sebičnosti jer ja to ove sezone nisam primjetio ni kod jednog svog igrača, a što se tiče Cobbsa i Pullena, njih dvojica su nas doveli do ovoga, razumljivo je da oni rješavaju utakmicu.
Nije dao Rimac na svoje igrače, nije spominjao ni 12 (!) promašenih bacanja (Katić 1-5, Stipanović 0-4...), ni 13 izgubljenih lopti (Pullen i Stipanović po tri), ni kombiniranih 2-12 za tri poena Pullena i Cobbsa. Ništa od toga treneru Cedevite u večeri kad je igrao pred punim Draženovim domom pola godine nakon što je u ruke dobio potpuno raspadnutu momčad, nije bilo važno.
- Igračima skidam kapu za sve što su napravili ove sezone.
Ranih +11, onda i sedam razlike sredinom treće četvrtine, trica Filipa Krušlina za 71:73, minutu i 20 sekundi prije kraja, sve to nije bilo dovoljno za još jednu senzaciju u režiji Rimca i njegovih momaka.
Zahvala publici
- Težak poraz za nas - tužan je bio kapetan Andrija Stipanović.
- Budućnost je opet igrala jako, mi smo tome dobro parirali, ali oni su na kraju došli do nekih skokova u napadu s kojima su nas slomili. Promašili smo previše slobodnih bacanja za ovako važnu utakmicu. Žao nam je, dali smo sve od sebe, imali lijepu sezonu nakon lošeg starta. Lijepu do danas. Zahvaljujem se publici što se odazvala u velikom broju i nadam se da će nam ovo biti škola za veće stvari u budućnosti.
Za bolju budućnost trebat će preskočiti Budućnost, koja je u posljednje dvije godine dobrano pobjegla Cedeviti...