Imao je drugačiji plan. Negdje je maštao - jer Aco Petrović je, to ste već naučili, i veliki sanjar - kako će baš danas biti u Pekingu. Uz klupu. I tražiti neko čudo. Moglo se sve tako rasplesti, ima on za to argumenata jer, uostalom, ovaj je SP, više nego ijedan dosad, pokazao da je šansa bila tu. Za sve koji pripadaju skupini onih koji se mogu nadati.
Jedan loš dan sve upropasti, postoje razlozi za takvo što, a najbolji, oni koji će završiti na postolju, tu su jer to zaslužuju. Kao što oni koji nisu na njemu isto tako zaslužuju biti gdje jesu.
Ali, imali su šansu. Neki su bili blizu, a nije ih bilo ni među osam. Recimo, Litva, Brazil, Grčka, čak i Njemačka. U nekom drugom scenariju, uostalom, da bilo tko od njih igra po deset utakmica s Češkom ili Poljskom, nisam siguran da bi ove četiri reprezentacije izgubile više od tri utakmice.
Ubio nas je transfer
Ali, nije se dogodilo. Aco Petrović je taj SP završio daleko od klupe, daleko od parketa, isključen je nakon 13 minuta utakmice sa SAD-om. Ovo je njegova priča.
- Nakon 50 dana, nakon 13 utakmica, što pripremnih, što onih na SP-u, nama ostaje taj black-out protiv Čeha. Napravili smo analizu, došli do nekih spoznaja, ali šteta, to je bila utakmica koja te je vodila među osam. I bez obzira na godine mojih igrača, a Luis Scola je najbolji primjer da godine nisu važne, nas je ubio transfer od Nanjinga do Šenčena. Bio je to katastrofalan transfer. Stigli smo u 14.30, nešto ručali, pa u 15.30 morali na trening jer nam je takav bio termin. A sljedeći dan smo igrali u 16 sati po tamošnjem vremenu.
Pričao mi je jedan stariji igrač da je u tom ritmu taj prvi dan nakon dolaska sve O.K., odradi se trening i čovjek pomisli da leti, a onda problem stigne na dan utakmice. Tada tijelo stane...
- Kad smo bili stabilni, kad smo trenirali, uvijek smo imali nekoliko setova na treningu gdje bismo se doveli do potrebne razine. Međutim, nakon dolaska u Šenčen liječnik me zamolio, jer su neki igrači “u crvenom”, da odradimo lakši trening. Mi se na tom treningu nismo oznojili. I to nas je koštalo sljedeći dan. Mi smo bili mrtvi na otvaranju utakmice, primili smo prvih deset poena bez da smo napravili korak lijevo ili desno. Sve različito od ostalih 49 dana. A onda, ostalo je 48 sati do utakmice protiv SAD-a. Imali smo dobar trening u međuvremenu i protiv SAD-a smo energetski bili O.K. Nije tu bilo pogreške ni u pripremi, ni u nečemu drugom, to je bio naš problem.
A što ćemo s tim isključenjem, s dvije tehničke u 13 minuta protiv SAD-a?
- Ovako, činjenica je da kad sam vidio delegaciju sudaca, nisam bio zadovoljan. Mi imamo problem s tim panamskim sucem koji je sudio u posljednje dvije godine na kvalifikacijama. Ni na jednoj utakmici nismo zadovoljni. I sada nam sudi i protiv Čeha, iako tu nismo imali što reći, kao i protiv SAD-a. Čim sam ga vidio, podigao sam svoju nervozu, nisam više bio miran kao što bih bio da on nije sudio. Na početku sam vidio neke stvari koje mi se nisu svidjele. I nije tu bila pogreška što sam dobio drugu, isključujuću tehničku, nego je problem bio u prvoj. Tu sam prerano i nepotrebno ušao u tu tehničku. Ali, kad smo se mi stabilizirali, kad smo u stanju povesti SAD prvi put na utakmici, opet taj Panamac ne sudi faul na Varejaou i tu sam praktički odlučio otići s utakmice.
Brazil je u kvalifikacijama, kao i Hrvatska.
- Svi smo u istoj poziciji. Ono što je mene fasciniralo u pozitivnom smislu jest to što nije prošlo ni 24 sata, a brazilski Savez je kvalitetnom notom rekao da je ekstremno zadovoljan i da sam ja taj koji treba nastaviti voditi reprezentaciju. Slijedi početak kvalifikacija za američko prvenstvo u veljači, a onda i taj najvažniji kvalifikacijski turnir za Igre. I idemo, kome obojci, kome opanci.
Svi s najjačima
Aco već ima novi plan.
- Idem u SAD, bit ćemo jači za Neta, i to je ono što mi je nedostajalo, a Nene je produljio ugovor u NBA pa ću razgovarati i s njim. To je kratak set priprema, samo desetak dana uoči kvalifikacija, pa četiri utakmice. Brazil će sigurno napraviti ono što će i većina drugih napraviti, doći će s najjačim mogućim sastavom. Takva će biti Kanada, svi ostali, a da će tu biti kreševo, da - bit će kreševo.
U međuvremenu smo stigli do finala SP-a u kojem će igrati Argentina, koju je Petrovićev Brazil svladao na pripremnom turniru u Francuskoj, te Španjolska. Kakva su predviđanja?
- Osobno sam navijao za finale Australije i Argentine jer smatram da je to, s obzirom na sve što se događalo od prve utakmice dosad, najzasluženije finale. U polufinalu Australije i Španjolske nije bio faul na Gasolu, ni poslije na Millsu. Tu je Australija trebala imati loptu i plus jedan devet sekundi do kraja.
Tri vrhunska playa
A može li Argentina na krilima Scole, a Argentinci su favoriti gotovo cijelog svijeta zbog te čudesne priče, do zlata?
- Neću razmišljati košarkaški, nego ću navijati. Ovo što igra Argentina jest fantastično. Oni na jednostavan način dolaze do kontrole rezultata, a zatim je sve to neviđena egzekucija u režiji cijele momčadi. Privilegij je imati tri svjetska playa u istoj momčadi, mislim tu na Campazza, Laprovittolu i Vildozu. To je dodatna kvaliteta jednoj momčadi.
Iskustvo Španjolske, širina te momčadi, taktička raznovrsnost Sergija Scariola, sve su to prednosti Španjolske...
- Nemam dvojbe tko će dobiti ako dođe do egala. Ali, Argentina, treba to imati na umu, u tri četvrtine niti jednoj momčadi nije dopustila da uđe u egal završnicu. Treba preživjeti energiju Argentine jer ako bude egal, Španjolci tu imaju više opcija. Prisutan je Gasol, a ono što su odigrali Rudy i Claver u završnici protiv Australije to je bilo savršenstvo. No, to ne mogu prodati Argentini. Navijat ću za Argentinu, a ona će postati prvak svijeta ako utakmicu odluči u prve tri četvrtine. To je njihova šansa. Jer, ako ne bude tako, Španjolci će to šahom odlučiti u svoju korist. Rekao bih da nas čeka otvoreno finale, uz blagu prednost Španjolske. Ali, navijam za Argentinu.
Koliko je iznenađenje ispadanje Srbije i SAD-a u četvrtfinalu?
- Pričali smo, govorili smo o Amerikancima. Meni to nije iznenađenje, oni su tamo gdje su trebali biti. Negativno je iznenađenje Srbija jer na posljednjih nekoliko prvenstava nitko nije bili toliki favorit kao Srbija na ovom SP-u. Međutim, Španjolska i Argentina su ih dobile zato što su igrali s modernijim petorkama, otvorenijim reketom. Jokić je fantastičan igrač kad je na “petici”, a to je igrao samo protiv Amerikanaca u završnici pa je takav sustav favorizirao Argentinu i Španjolsku.
Da, ali događalo se to i Španjolskoj kad su imali dva Gasola na Eurobasketu 2017., dok ste vi sjedili na klupi Hrvatske, bila je to zagušenija Španjolske od ove danas kad je tu samo Marc Gasol. Ne može se igrati s dvije “petice”. Pokušali su Litavci, nije išlo, da ne kažemo kako je izgledala Crna Gora...
- Oni su prije dvije godine igrali s dva Gasola i završili su treći, jedva treći. Evo, ako se sjećate, mi smo protiv njih u Cluju odgovorili na dva Gasola sa Šarićem i Benderom, i to je taktički bilo perfektno. Teško je danas igrati s dvije “petice”, to je nemoguće. Nemaš tu kvalitetu i takvu šahovsku moć da to iskoristiš...
Kriva procjena Srba
Ali, kada dođu takvi igrači, od reputacije, imena, u reprezentaciju, a igraju iste pozicije, jesu li izbornici prisiljeni spajati ono što je logično teško spojivo. Recimo, Sabonis i Valančiunas...
- Poanta je u tome da je Srbija morala igrati s Jokićem na “petici”, ali je tu nedostajao Kalinić na četvorci, trojci, defenzivno je to onda drugačije. Dogodila se kriva procjena snage turnira i ostalih reprezentacija i tu leži problem Srbije. Odnosi su u toj reprezentaciji, koliko čujem, bili O.K., problem je bio što je s takvim konceptom reprezentacije nemoguće igrati protiv reprezentacija koje su ekstremno brze i agresivne.