Istup Nebojše Čovića, predsjednika Crvene zvezde, u kojem se žestoko okomio na Božu Miličevića, dobio je očekivani nastavak. Jučer se, naime, u redakciju osobno javio prozvani Miličević.
- Ne bih se javio - jer Čović kao propali političar doista nije vrijedan pažnje - ali neke stvari zbog sebe i obitelji moram objasniti. Moj je punac - kojeg Čović navodi kao nekadašnjeg šefa UDBA-e u Dalmaciji - 18 mjeseci robovao na Golom otoku. I Hrvatska mu je, bez da je to punac tražio, sama platila odštetu za tih 18 mjeseci jer ih je na Golom otoku proveo zbog hrvatstva - mirno će dugogodišnji direktor Cibone dodajući:
- Meni je 1972. godine zabranjen rad kao profesoru na Filozofskom fakultetu. Dvije godine kasnije oduzet mi je pasoš, ili današnja putovnica. Uz pomoć kardinala Kuharića 1989. organizirao sam prvi Božićni koncert u Ciboni. I na kraju svega, gospodin Milan Pavić iz Bribinske Mostine prišao mi je pred mnogim ljudima iz Cibone na jednom gostovanju te mi se pred svima ispričao - da me po nalogu UDBA-e tri godine pratio sa zadatkom da me privede. Eto, to je moja povezanost s UDBA-om.
Objasnio je Miličević genezu Čovićevih riječi.
- Te riječi nisu njegove, nego su došle od određenih ljudi iz Zagreba, koji su ga zamolili da ih iznese. Točno znam o kojim je ljudima riječ, ali njihova ću imena iznijeti kada za to dođe vrijeme.
Osvrnuo se Miličević kratko i na svoj rad u Zadru i Ciboni.
- Sa Zadrom sam u tih 18 godina osvojio šest naslova prvaka Jugoslavije - najviše od svih hrvatskih klubova - te sam ga ostavio u financijski izvanrednom stanju. Cibonu sam uveo u Euroligu, u kojoj smo trajali uzastopnih 20 godina, a iza sebe sam ostavio dug koji je maksimalno mogao iznositi milijun i pol eura. Uz potpuno čisto stanje nekretnina oko dvorane plus Saloona. Za sve što sam rekao, imam papirnate dokaze, a očito ću morati povući neke poteze da bih tu priču razjasnio jednom zauvijek.