Teče, evo, deveta sezona otkad je Dario Gjergja došao u Oostende i preuzeo klub velike tradicije koji je u to vrijeme pet godina bio bez naslova prvaka Belgije. Da bi osam godina kasnije Oostende bio osmerostruki uzastopni prvak s okruglih 20 naslova u posljednja četiri desetljeća.
Uglavnom, zadarski stručnjak potpisuje najtrofejnije razdoblje najtrofejnijeg belgijskog kluba, u međuvremenu je tri puta biran za najboljeg trenera lige, a nakon 10 godina (dvije sezone pomoćnik Draženu Anzuloviću u Charleroiu i još dvije prvi trener Liegea) u sad već svojoj drugoj domovini, Dario Gjergja je 2018. dobio državljanstvo i imenovan je izbornikom reprezentacije s kojom je izborio mjesto u skorašnjim (počinju u veljači) kvalifikacijama za Eurobasket.
Proračun (ni)je problem
Međutim, ništa od navedenog u ovom trenutku nije u Gjergjinom fokusu, njemu kraj godine nije vrijeme kad se svode računi...
- Sezona je u punom jeku, a mi s puno ozlijeđenih igrača ne guramo loše. U Ligi prvaka imamo 4-5 i borimo se za ulazak u osminu finala, dok smo u Prvenstvu treći sa 7-3, porazom više od vodećih Antwerpa i Monsa. Ne znam kako će se stvari rasplesti u Europi, ali kad se kompletiramo sigurno ćemo biti bolji.
Oostende je za ovu sezonu, kao i prijašnjih godina, ponovno smanjivao proračun, ali naš trener je tome odavno doskočio s obzirom na to da od prvog dana u klubu najveći napor ulaže u razvoj mladih belgijskih igrača s kojima svake sezone puni roster. I uglavnom ne griješi sa strancima.
- Ova momčad je mlada s tri iskusnija igrača, imamo dosta talenta i stajali bismo još bolje da nam se nisu dogodile ozljede nositelja igre. A baš bih zbog mladih igrača volio da prođemo u Ligi prvaka jer te utakmice su neprocjenjive u njihovom razvoju.
Upravo zbog toga zadarskom stručnjaku nije jasno kako nijedan hrvatski klub ove sezone ne igra u Europi, kako se Cibona ili Zadar nisu odlučili prijaviti za Ligu prvaka.
- Katastrofa je za hrvatsku košarku biti bez kluba u europskim natjecanjima. Tako smo se orijentirali isključivo na regiju, ostali smo bez doticaja sa Španjolcima, Francuzima, Nijemcima... Zbog toga manji broj naših igrača ide van, barem ako govorimo o najboljim ligama, ljudi ih nemaju gdje vidjeti osim u ABA ligi. Tu iz Belgije igrači stalno idu u jače lige, meni svake godine ode 4-5 igrača. I ne radi se tu o onima najviše klase, nije problem Ante Tomića ili Krune Simona, Hrvatska je potpuno izgubila one igrače druge kategorije jer su počeli odlaziti u sve “egzotičnije” zemlje. Recimo, u Austriji igra gomila hrvatskih igrača, čiji je odlazak zbog sigurnih dvije tisuće eura mjesečno oslabio našu ligu, a njima to neće donijeti iskorak u karijeri.
Iako je već jako dugo izvan hrvatske košarke, još otkad se 2007. s Anzulovićem iz Cibone otisnuo u Rusiju, Gjergji je potpuno jasno da su naši klubovi dovedeni na rub amaterizma.
- Bilo bi dobro da se barem guraju mladi igrači, ali ni od toga nema ništa. Uostalom, Cibona i Zadar se bore za ostanak u ABA ligi te jednostavno nisu u mogućnosti igrati Europu. Kako to izgleda!? Savez bi morao napraviti sve da pomogne klubovima u tom smjeru jer je to grijeh, na taj način uskoro više nitko neće ni znati za hrvatske igrače i trenere.
Nemam za čim žaliti
A u međuvremenu stasa jedna nova generacija naših trenera...
- Dovoljno je pogledati što je Jurica Golemac napravio s Primorskom ili Igor Miličić u Poljskoj. Meni je pak drago da su Jupe i Skela (Danijel Jusup i Ivica Skelin) ponovno u Zadru, odnosno Splitu. I moram reći da potpisujem ono što je nedavno pričao Jusup kad je FMP pobijedio Zadar. Slažem se da sustav u Srbiji, makar ni oni nisu najsretniji sa situacijom, funkcionira puno bolje nego u Hrvatskoj gdje se potpuno urušio.
Zbog toga mu vjerojatno nije žao što je trenersku karijeru izgradio u Belgiji?
- Nemam za čim žaliti, otišao sam van i u Belgiji dobio priliku. U Hrvatskoj mi se nikad nije nešto ozbiljno otvorilo, a kad me zvala Cedevita, onda me Oostende nije pustio. Propustio sam i Zadar, ali svi ti kontakti nisu mogli biti previše konkretni jer sam ja uvijek bio pod ugovorom. Bio bi mi preveliki rizik raskinuti ga.
Međutim, Dario Gjergja nakon osam godina na istom mjestu svakako razmišlja o iskoraku u trenerskoj karijeri.
- Ponovno meni Oostende nudi novi ugovor, ali kako svake godine raspolažem sa sve manjim budžetom i tu više nema prostora za napredak, ulazim u fazu kad s poprilično “ispečenim zanatom” moram probati nešto više. Proteklih godina sam u izravnim okršajima s brojnim vrhunskim trenerima vidio da ni po čemu ne zaostajem za njima, makar sam uvijek dovoljno ponizan i prvo gledam gdje su oni bolji od mene.
Osim s reprezentacijom Belgije preko ljeta bi ponovno trebao i odraditi Ljetnu ligu s nekim od NBA klubova nakon što je tamo već bio u stožeru Bostona.
Svjetionik i urušavanje
- Imam 2-3 kombinacije za Ljetnu ligu, a održavam kontakt s Celticsima. Dapače, već sam počeo razmišljati i o odlasku u NBA kao pomoćni trener, pokušati na taj način nastaviti graditi karijeru ako mi se u Europi ne otvori dobra situacija. Pogotovo jer je europska košarka u padu, NBA klubovi uzimaju sve mlađe igrače, sad idu prema tome da G liga bude lukrativnija, zadrži tamo i one rubne NBA igrače.
Vrlo mladi su tamo otišli i naši Mario Hezonja, Ivica Zubac, Dragan Bender, Ante Žižić te sada Luka Šamanić, a samo jedan od njih (Zubac) je za sada isplivao.
- Dok Bojan Bogdanović igra fantastično za Utah, a Dario Šarić se traži u Phoenixu, Zubac je definitivno pronašao svoju ulogu u Clippersima i vjerujem da će još puno godina imati NBA angažmane. Svi ostali su primjer toga da klubovi igraju na kartu talenta pa ih relativno brzo prekriže jer sljedeći već čekaju u redu. Osim potencijala su masovno počeli uzimati i igrače koje pretvore u “specijalce”, a takvima je onda bolje zarađivati milijune u NBA ligi nego biti zvijezda u Europi.
S druge strane, Euroliga se slično ponaša prema ostatku konkurencije na Starom kontinentu.
- Euroliga na određeni način stoji kao svjetionik, potpuno sama i mislim da to nije održivo jer tko će u konačnici puniti te najbolje klubove, gdje će oni pronalaziti igrače ako se uruši sustav proizvodnje u manjim klubovima, što se već događa - zaključio je Dario Gjergja.
Ne volim model rada kakav je u reprezentaciji
U veljači će Dario Gjergja okupiti reprezentaciju Belgije, koju je kroz pretkvalifikacije selektirao u proteklih godinu dana, a u kvalifikacijama za Eurobasket ždrijeban je u jaku skupinu s Litvom, Čekom i Danskom.
- Iako Litavci i Česi neće biti kompletni, grupa mi je strava. Pritom nemojte podcijeniti ni Dance. Mi otvaramo s Litvom doma i onda idemo u Dansku, a sve to nije model rada kakav volim. Prilikom tih okupljanja si više psiholog nego trener, nema tu vremena za puno rada. Opet, bit će to sjajna škola za mene.
Olakotna okolnost mu je ta da je većinu igrača trenirao, gotovo svi reprezentativni kandidati su u proteklih osam godina prošli kroz Oostende...
- To je svakako plus, ali ima i dosta minusa. Kao što je prvi protivnik. Litva je i nekompletna uvijek vrlo jaka reprezentacija.