Faruk Kulenović (67) rođeni je Zagrepčanin koji je košarku počeo igrati s 11 godina u Mladosti, već sa 21 je u istom klubu paralelno trenirao mlađe uzraste, a sa 29 je u Šibenki ‘81. postao jedan od najmlađih prvoligaških trenera u povijesti jugoslavenske lige, koja je sve do raspada države slovila za najjaču u Europi.
I zato je Kulenović danas svjedok nekog drugog vremena, onog u kojem je ovaj sport kod nas bio veći od svega. Kao trener je promovirao i Dražena Petrovića u Šibeniku.
"Dražena sam prvi put vodio kad je imao 14 i pol godina na turneji po Americi. Bio je to njegov prvi kontakt s reprezentativnom košarkom i imao je pristojnu minutažu, da bih ga trenirao i kao kadeta kad je u juniorskoj konkurenciji igrao po 40 minuta. Onda k’o za inat dođem u Šibenik gdje je on sezonu prije bio u potpunoj sjeni Moke Slavnića. Kod mene je, pak, u prvih pet utakmica bio na 20 minuta u prosjeku, što mi je bila najveća pogreška jer ga već tad nisam smio vaditi".
Prekretnica je bio okršaj sa Slavnićem, koji je te godine otišao u Partizan.
Faruk Kulenović
Mulac je sve vratio
"Od silne želje je izgorio u toj utakmici, u jednom trenutku je htio provući Slavniću loptu kroz noge, ali ovaj je zajedno s Dalipagićem to spriječio i oni su zabili koš na drugoj strani. Šibenčani su poludjeli u stilu “kako mi mulac smije gurati loptu kroz noge”. Međutim, te sezone je nama Dražen sam donio pobjede protiv tog Partizana u Beogradu, Borca u Čačku, Olimpije u Ljubljani, još barem dvije na strani, a sa 16 je bio i MVP finala Kupa Radivoja Koraća".
Kulenović ima brojne anegdote o Draženu.
"Razgovori s njim su bili jako zanimljivi. Kod mene je igrao playa i jednom me pitao bi li mogao malo na stranu, da ga rasteretim prijenosa lopte. Rekao sam mu: “Ajde malo razmisli, zašto igraš playa? Zato što ti je Srećko Jarić konkurent, a stari igrači ne vole mlade. Ako će on prenositi loptu, ona nikad neće doći do tebe. Ovako ti odlučuješ što ćeš s njom”.
Shvatio je i - prihvatio.
"Dražen je bio kao kompjutor. Primao je informacije, selekcionirao ih i ako bi zaključio da je bitna za njegovu igru, sljedeći put sigurno ne bi napravio istu pogrešku".
Suze i igra s loptom
Tu je stigao još jedan primjer.
"Na Prvenstvu Balkana, gdje je bio kadet i igrao protiv juniora, domaći Bugari su shvatili da ga moraju odvojiti od lopte. Pahlić je bio play, nije ga uspijevao pronaći pa Dražen ubaci pet poena i mi izgubimo “pola koša”. Poslije toga četiri sata nije mogao prestati plakati. I dođem ja do njega, pitam ga zašto smo izgubili, a on kaže da je to zato što je ubacio pet poena. A zašto si ubacio pet poena? “Zato što nisam imao loptu”, odgovori mi. A zašto nisi imao loptu? Zato što ne znaš igrati bez lopte. I to mu je bilo dovoljno, vrlo brzo je usavršio kretnje kroz blokove, pronalaženje prave pozicije".
Radom je postigao sve, legendarne su priče o njegovim individualnim treninzima prije škole, pa onda i po dva dnevno s momčadi, ali ima jedna vezana uz Diggera Phelpsa koji ga je silno želio dovesti na Sveučilište Notre Dame.
"Ja sam bio “časnik za vezu”, spojio sam Diggera Phelpsa s roditeljima Jolom i Biserkom. I dok je on razgovarao s njima, Dražen je bio na trčanju, a nakon povratka ga je ovaj pitao zašto je trčao 40 minuta. Kad mu je Dražen odgovorio da je to zato što toliko traje utakmica pa tako razvija aerobni kapacitet, godinama kasnije je Digger Phelps tu anegdotu koristio u motivacijskim govorima svojim igračima".