Intervju Bože Miličevića u Sportskim novostima očito je prilično inspirirao Nebojšu Čovića, po mnogima neupitno najmoćnijeg čovjeka u košarci na prostorima bivše Jugoslavije.
Dakle, aktualni predsjednik Crvene zvezde srpskim je medijima pustio veliko priopćenje, u kojem se nemilosrdno obračunao s Miličevićem, a u SN je nazvao osobno.
Teške riječi
- Pročitao sam Božin intervju pa sam si dao truda da analitički sagledam njegov lik i djelo. Gospodin je 18 godina radio u Zadru, pa još 20 u Ciboni, a zanimljivo je da su oba kluba završila u predstečajnoj nagodbi. Eto vam dva djela Božinih ruku. Europskog giganta Cibonu ostavio je u tolikim dugovima da ga čak ni priznate revizijske kuće nisu uspjele precizno zbrojiti, pa se barata s iznosom većim od 100 milijuna kuna. I tu je majstor Bože krenuo sa zamjenama teza da su za te dugove krivi političari, a ne on koji je vodio klub. I to klub koji je imao golemu vrijednost u nekretninama, koje su morale biti prodane da se dug sanira. Tako je i sada zamijenio tezu da je Cibona Crvenoj zvezdi prodala pravo igranja u Euroligi koje je - sasvim zasluženo - izborila na Final Fouru igranom u Beogradu. A prava je istina da je Cibona zbog dugova, koje je upravo Bože napravio, bila prisiljena odustati od Eurolige, a onda je to mjesto dobila Zvezda, koja je plasmanom u ABA ligi bila sljedeća na redu. Uplitanje Todorića, hrvatskih i srpskih političara tek je matrica njegova dugogodišnjeg ponašanja, u kojem je uvijek za sve kriv bio netko drugi.
Božo Miličević
Nastavio je Čović u dahu...
- Bože je prije nekoliko godina umirovljen, ali očito je - na žalost - otišao prekasno za hrvatsku košarku, ali i za kompletnu košarkašku regiju jer on je bio jedan od njezinih grobara. Neka objasni otkud 400 tisuća eura duga koje je - zajedno s još pet svojih prijatelja koji su uzurpirali košarku na ovim prostorima - ostavio u Sidru, tvrtki koja je vodila ABA ligu. Kako je moguće da su tada tv-prava za ABA ligu iznosila 400 tisuća eura godišnje, a danas iznose gotovo dva milijuna eura. Da ne govorim o stvarima koje su radili uvodeći Szolnok ili Lukoil s posebnim pozivnicama u ABA ligu. I umjesto da kao umirovljenik šuti da ga svi skupa što prije zaboravimo, on se sada javlja. I proziva državu koja mu je oprostila više od 100 milijuna kuna duga, koji je ostavio u Ciboni. I koja ga nije krivično gonila zbog toga. Govori Bože o srpskom zakonodavstvu, a što ćemo s hrvatskim, koje mu je sve to tolerirao? Što ćemo s astronomskim ugovorima koje je potpisivao? Prkačin 600 tisuća eura neto godišnje, Markota 500? I dok smo, gledajući ga u lice, objašnjavali zašto mora otići, svu je odgovornost pokušao svaliti na Romana Lisca ogovarajući ga iza leđa. Božini su prijatelji odavno u mirovini, prošla su vremena dok su uz karte krojili sudbinu košarke.
Najžešće Čovićeve riječi tek su onda uslijedile.
Zaštita punca
- Bože očigledno misli da je još uvijek pod zaštitom svog punca koji je bio šef UDBA-e za Dalmaciju, a kako naš narod kaže “jednom UDBA uvijek UDBA”, mnogim ljudima ispadne sudba. Zato me ne čudi da momci iz USKOK-a reagiraju kao da ih je struja pogodila kada vide Božin potpis na dokumentu i odmah od njega dižu ruke. Imalo bi se što reći i o Božinim stanovima, ali o tome nekom drugom prilikom.
I za kraj.
- SOFK je odavno prošlost, a Bože je zauvijek ostao u tim vremenima.