Pričajući o košarci na ovim prostorima, nemoguće je zaobići legendarnu bosansku košarkašicu Raziju Mujanović.
O uspjehu najbolje sportašice u povijesti susjedne nam Bosne i Hercegovine ne svjedoče samo brojne titule, već i činjenica da je prošle godine primljena u FIBA-inu Kuću slavnih, i to zajedno u generaciji s našim Tonijem Kukočem. Danas 51-godišnja Razija tamo stoji rame uz rame s najvećim legendama ovog sporta, kao što su Cheryl Miller, Lilijana Ronketi, Michael Jordan, John Stockton, Wilt Chamberlain, Aleksandar Nikolić, Dražen Petrović...
U razgovoru za Sportske novosti, Razija Mijanović govori o svojoj karijeri, nevjerojatnom životnom putu koji je bio obilježen i ružnim stvarima te koliko je zapravo teško biti uspješna žena u sportu.
Kako je danas biti žena u sportu?
- Nije lako. Profesionalno bavljenje sportom zahtjeva mnogo odricanja. Ja sam odabrala taj put, a takva sam osoba da kad nešto radim onda dajem 200 posto od sebe. Rezultati su došli kao nagrada za trud.
Postoje li, po Vašem mišljenju, neke razlike između muškaraca i žena kada je sport u pitanju, odnosno mislite li da su muškarci privilegiraniji?
- Uvijek je ženski sport bio u sjeni muškog, tako je i danas. Medijska pažnja je više posvećena muškom sportu, muški sport je dosta bolje plaćen i slično. Ali ako ste pravi sportaš sve je to u drugom planu, ljepota sporta je u emocijama, a tu nema razlika.
Koji trenutak u karijeri biste izdvojili kao najvažniji?
- Dva trofeja su mi posebno draga. Prvi je kada smo se sa ekipom Jedinstva iz Tuzle 1989. godine popele na krov Evrope. To je i danas najveći uspjeh jedne ženske košarkaške ekipe iz BiH. Drugi je zlatna medalja sa reprezentacijom Bosne i Hercegovine na Mediteranskim igrama 1993. godine. To je bilo zaista nestvarno. Predstavljati svoju državu u jeku rata i bar na trenutak svoj narod učiniti ponosnim i sretnim je fantastično. Sa mnogo emocija smo nosile zastavu na srcu.
U Vašem prvom braku bili ste žrtva psihičkog i fizičkog maltretiranja. Kako ste uspjeli okončati jedno mračno životno poglavlje? Koja je Vaša poruka za sve žene koje trenutno prolaze kroz isto?
- Zaista se ne želim vraćati u prošlost, to sam ostavila iza sebe. Ne bih poželjela ni jednoj ženi da prođe kroz situaciju kakvu sam ja prošla. I poručujem ženama da budu jake i da nikada ne dopuste da im loše veze uzmu godine.
Koliko je bilo teško otvoriti srce i prepustiti se novoj ljubavi?
- Ja sam žena borac koja nikad nije spustila glavu i nikad nisam posustajala. Uvijek sam išla naprijed i uvijek su mi se otvarala nova i bolja vrata, kako u sportu, tako i u životu.
Kada se sve zbroji, imate jednu jako burnu životnu priču, gotovo kao sa filmskog platna. Za čim najviše žalite u životu?
- Život je pun uspona i padova, tako da se ne kajem ni zbog čega. Moji planovi i moja energija su usmjereni ka tome da pomognem razvoju sporta u Bosni i Hercegovini, tako da nemam ni vremena za kajanje. Ispred mene su samo pozitivne priče.
U Hrvatskoj ste završili karijeru i to igrajući za Dubrovnik. Postoji anegdota o vašoj posljednjoj utakmici...
- Da (smijeh). Moj zadnji klub u karijeri bio je Dubrovnik. Prije dolaska tamo, nisam trenirala pet mjeseci i imala sam problema s koljenom. Kada sam odigrala utakmicu, u kojoj nisam ubacila niti jedan koš, što mi nikada prije u karijeri nije desilo, kazala sam sama sebi 'Razo, gotovo je'. To mi je bila posljednja utakmica u karijeri.
U košarkašku "Kuću slavnih" primljeni ste prošle godine, u generaciji sa Tonijem Kukočem. Kakav je to bio osjećaj?
- To je ultimativni san svakog sportaša. Biti u Kući slavnih znači da ste jedan od najboljih u onom čime se bavite i za mene je to bilo ogromno priznanje. S Tonijem sam provela cijeli dan tokom inauguracije. Nas dvoje se znamo više od tri desetljeća i bilo je zaista lijepo ponovo vidjeti po meni jednog od najboljih igrača u povijesti. Imali smo mnogo zajedničkih tema za razgovor tada, a posebno smo se dotaknuli razlike u košarci nekad i sad.
Kako to mislite?
- Pa, vidite. Košarka se nekada igrala iz ljubavi. Biti pozvan u reprezentaciju bilo je nešto najsvetije. Nitko od nas nikada nije ni pomišljao kako eskivirati poziv u reprezentaciju, a danas je to sve drugačije. Danas igrači i igračice mijenjaju klubove i reprezentacije kao čarape. Ekipe nemaju identitet i sve se svelo na novac i biznis.
Tri puta je proglašena najboljom košarkašicom Europe, a prošle godine primljena je u košarkašku Kuću slavnih
Prve košarkaške korake Razija Mujanović napravila je u Jedinstvu Aidi iz Tuzle. Kad je došla u klub, imala je 14 godina i 198 centimetara, a liječnici su prognozirali da će još rasti. I bili su u pravu. Dosegla je 202 centimetra i kasnije postala jedna od najboljih košarkašica u povijesti.
1989. godine Jedinstvo predvođeno Razijom Mujanović je postalo prvak Europe pobijedivši u finalnoj utakmici talijanski Primigi 74:7.
Nakon što je kvalitetu dokazala u ligi BiH, 1990. godine karijeru je nastavila u inozemstvu, gdje je igrala za brojne momčadi, između ostalih Barcelonu, Basket Messina, Celta Vigo..., a u WNBA je provela jednu sezonu igrajući za Detroit Shock.
Tri puta je birana za najbolju košarkašicu Europe (1991, 1994, 1995), a 2017. godine primljena je u košarkašku Kuću slavnih uz Shaquillea O'Neala, Tonija Kukoča, Mickeya Berkowitza, Valdisa Valtersa i Dušana Ivkovića.
U karijeri je u dva navrata igrala za hrvatske klubove. Od 2004. do 2006. nosila je dres Croatije iz Zagreba, a karijeru je završila u Dubrovniku.
Razija je odnedavno uplovila u političke vode, te je kandidat "Nezavisnog bloka" na predstojećim izborima u BiH, gdje se namjerava boriti za veća prava žena i bolji odnos države prema sportu.