I bez pitanja je Dario Šarić počeo našu ćakulu. Dario Šarić, šibenska NBA zvijezda.
- Svi me pitaju gdje ću biti za uskrsne blagdane. A gdje drugdje nego u mom Šibeniku? Rodni grad za mene je kao lječilište, banja ili psihoterapeutska klinika. Di god pođem, fale mi šibenski opušteni razgovori i neizbježna, doduše malo crna, zafrkancija.
Razgovor smo vodili i u iščekivanju knjige “Ši-Ši-Šibenka” koja bi trebala biti tiskana za dvadesetak dana, a koja bi Darija i njegova oca Predraga spojila s Draženom i Acom Petrovićem, Slavnićem, Đurovićem, Ivicom Žurićem i svima koji su ispisali slavnu povijest Baldekina.
- Silno se radujem toj knjizi. Ne samo zato što sam neslužbeno doznao da moja obitelj u njoj zauzima “pristojan” broj stranica, nego i zbog želje da se jasno vidi kontinuitet šibenske košarke. I sve sam uvjereniji da ću karijeru završiti na Baldekinu. Naravno, ako Fika (Filip Vukičević, sportski direktor GKK Šibenik, op. a.) ne otjera klub u Treću ligu. Ne mislim to ozbiljno jer sam oduševljen i brojem mladih igrača u mom matičnom klubu i očito nadarenim trenerom Jurićem.
Bolne laži
Jedva smo vas nagovorili na razgovor. Kao da od Europskog prvenstva prije dvije godine bježite od novinara kao vrag od tamjana?
- Znam da sam u profesionalnom smislu, kad je riječ o medijima, pomalo grešan. I znam duboko u sebi da to nije posve u redu. No, dio netočnih napisa, bolje rečeno optužbi na moj račun, gotovo me prisilio da bježim od novinara. Zaboljele su me neke laži. Pogotovo zato što su adresirane od nekih mojih suigrača u reprezentaciji. Vama sam popustio u ležernoj, šibenskoj priči. Htio sam se i prije otvoriti, ali mi srce to nije dopuštalo. Znate, ja sam prije emotivac nego profesionalac kad je riječ o medijima.
Niste zadovoljni ni tek završenom sezonom u NBA. Naši američki izvori kažu da ste u jednom trenutku ozbiljno razmišljali o povratku u Europu?
- Kako ću biti zadovoljan kad sam bio limitiran na samo dvadesetak minuta od mogućih 48 “čiste” igre. Usporedbe radi, prošle sam sezone u doigravanju u pravilu igrao više od 30 minuta.
Minnesota vam očito nije bila po volji!?
- Ne, ne bih svu krivnju za moju minutažu i neuvjerljive igre svalio na trenera i suigrače u novom klubu. Imao sam dovoljno prilika za igru, ali ih nisam dobro koristio.
Velika hladnoća
Kao da niste preboljeli odlazak iz Philadelphije?
- Odlazak je za mene, priznajem, bio težak udarac. No, sve mi je pomoglo da naučim tešku profesionalnu lekciju da je u NBA, koji je istodobno i veliki biznis, sve normalno. Problem je u tome što moja glava nije bila spremna za taj transfer. Tek je moju osjetljivu dalmatinsku dušu nahranilo tisuću navijača Sixersa koji su mi priredili prave ovacije prije susreta Minnesota - Philadelphia. Pogotovo što je riječ o američkoj klasi koja zarađuje u vrh glave 300 dolara tjedno, pa im je skupa i karta za utakmicu, a kamoli zrakoplov do Minneapolisa.
Nije im smetala ni hladnoća u toj američkoj državi...
- Na zimu sam se na tom, kako kažu, Middle Westu lakše priviknuo nego na drugačiji sustav igre. Odjeneš debelu, zimsku jaknu. Hladnoću jedino osjetiš povremeno u rebrima. Osim toga, Minneapolis je grad moderne arhitekture gdje su sve nove zgrade praktički spojene pa zapravo šetnjom niti ne odlaziš na otvoreno. Priznajem, međutim, da je srce ostalo u Philadelphiji. Dijelom i zbog toga što me atlantska obala i stari dio grada asociraju na moj Šibenik. Kao da su prijatelji sporta i po navijačkoj strasti blizu Dalmatincima. Nisam mogao vjerovati svojim očima kad sam nazočio proslavi prvaka u američkom nogometu.
Nisu usamljena mišljenja kako su igrači Minnesote Wiggins i Towns po kvaliteti ravni Simmonsu i Embiidu, glavnim zvijezdama Sixersa, ali da je svejedno velika razlika u rezultatskim uspjesima.
- Razlika je u načinu igre. Simmons je po visini četvorka, ali mu je trener u Philadelphiji, zbog neviđene brzine za visokog igrača, dao priliku da bude razigravač. Tako imaš petorku u kojoj su svi visoki, gotovo centri, a istodobno šutiraju trice. Morate priznati da takav izbor igrača nije svakidašnji.
Svejedno ostajete iduće sezone u Minnesoti?
- Pa, osobno i nemam nekog izbora. Takva su pravila u NBA da nije lako promijeniti dres ako se klubovi ne dogovore o tome. Meni je neobično da sam slobodan već u travnju, da ću imati praktički slobodno ljeto. Volio bih da nije tako i volio bih imati reprezentativne obveze. Ovako, ostaje mi da kao nikad veliku pauzu iskoristim kao dobru priliku da se sjajno pripremim za novu sezonu. Nije isključeno da netko od trenera Minnesote dođe raditi sa mnom u Šibenik.
Tko je glavni favorit za novog prvaka NBA?
- Osobno tipujem na Golden State. No, pritom ne želim nimalo podcijeniti šanse Houstona, Bostona ili Millwaukeeja koji je napravio najveći iskorak u odnosu na prošlu sezonu.
Naučene lekcije
Radije pričate o NBA, nego o hrvatskoj reprezentaciji!?
- Od oca Predraga učim lekciju da je povremeno dobro biti grubo realan. Zašto je s tolikim razočaranjem primljen poraz od Rusa na Europskom prvenstvu? Kao da oni nemaju dva NBA igrača, Mozgova i Šveda, te bezbroj košarkaša koji s uspjehom nastupaju u Euroligi. Mi se moramo prestati zavaravati da ćemo tako brzo stvoriti novog Dražena, Rađu ili Kukoča. Valja zasukati rukave i tesati košarkaše za Euroligu. Da nema Simona i Tomića, ne bi se znalo za hrvatske košarkaše u tom natjecanju.
Spomen Simona neizbježno nas vraća na Olimpijske igre u Brazilu gdje smo sjajno igrali. S Acom Petrovićem kao izbornikom...
- U Riju je bilo divno, nezaboravno. Kako smo se osjećali gordo kad smo u skupini lomili Španjolsku, Litvu, Brazil… Kad smo sa Srbima vodili bitku u kojoj je odlučila jedna jedina lopta. Aco je znao izvući sve ili gotovo sve iz nas. Kao pravi izbornik. Ja bih, međutim, rado spomenuo i Jasmina Repešu s kojim smo bili četvrti na Europskom prvenstvu u Ljubljani. Ne želim ovom prilikom ništa kazati protiv Anzulovića, no trenerski je posao surov. Stalno imaš glavu u problemu i poluspremljeni kofer za odlazak. Jasno je da je poslije Brazila trebalo ići istim smjerom. Zašto nije? Ima kompetentnijih za odgovor na to pitanje.
Naš izbor igrača, svi se slažu, nije loš, ali nam nedostaje kvalitetni razigravač...
- Nemamo ga. Nisam protiv stranca, ali ja o tome ne odlučujem. Moj suigrač iz Philadelphije T. J. McConnell me gotovo na dnevnoj bazi pila da bi rado nastupio za Hrvatsku na nekom velikom natjecanju, posebice na Olimpijskim igrama. No, kako rekoh, o tome ne odlučujem. I još nešto. Smetaju mi te stalne usporedbe sa Srbijom. Pa, ne možemo u svemu biti bolji od susjeda. Oni nam gledaju u leđa što se tiče nogometa, rukometa, u posljednje vrijeme i vaterpola... Pa, dopustimo im da su trenutačno bolji od nas u košarci. Njihovi su igrači, pa i treneri, preplavili Euroligu.
Jeste li se oko toga i drugih problema s reprezentacijom u posljednje vrijeme čuli s Rađom i Stojkom?
- Ne volim pričati o spomenutim krucijalnim problemima. Pogotovo kad me netko pita za izbornika. To nije moj posao i ne želim ni jednom, jedinom riječju preuzeti odgovornost oko toga hoće li Anzulović ostati ili otići. O tome odlučuje netko drugi, a moja je sveta domoljubna dužnost da se odazovem svakom novom pozivu pod zastavu.
Prkačin dobro izgleda
Svejedno, što mislite o Veljku Mršiću?
- Stigao sam u Cibonu upravo kad je on odlazio. Dakle, nemam osobno iskustvo da bih izravno sudio o njegovu trenerskom profilu. Stekao sam, međutim, dobar dojam o Mršiću kad sam igrao protiv momčadi koje je vodio. Vodio sam s njim i neke ugodne razgovore.
A o nadarenom Prkačinu?
- Odlično izgleda na parketu. Dobro je što je prebačen u prvu momčad Cibone. No, ne treba žuriti s njegovom promocijom. Najveća razočaranja slijede nakon najvećih očekivanja. O tome mi u Hrvatskoj, kad je riječ o košarci, možemo održati velika, silno uvjerljiva predavanja.
NBA BROJKE DARIJA ŠARIĆA
PHILADELPHIA
2016/17.
12,8 poena, 6,3 skoka, 2,2
asistencije u 26,3 minute po
utakmici (81 ih je odigrao ukupno)
2017/18.
14,6 poena, 6,7 skokova, 2,6 asistencija u 29,6 minuta po
utakmici (78 ih je odigrao ukupno)
2018/19.
11,1 poen, 6,6 skokova, 2
asistencije u 23,9 minuta po
utakmici (13 ih je odigrao ukupno)
MINNESOTA
2018/19.
10,5 poena, 5,5 skokova, 1,4 asistencija u 25 minuta po utakmici (68 ih je odigrao ukupno)
UKUPNO
12,7 poena, 6,2 skokova, 2,1 asistencije po utakmici (240 ih je odigrao ukupno)
LeBron i Zubac
- Nemojte otpisivati LeBrona koji se iznenađujuće utopio u lošu atmosferu u Lakersima. Siguran sam da će se on posebno dobro pripremati za novu sezonu. Naš se Zubac, suprotno tome, sjajno snašao u Clippersima. Pitate me je li pogodio prelaskom. Kao da je on o tome odlučivao! No, dobar je momak i nadaren igrač pa mu želim svu sreću u nastavku karijere. Žao mi je što se, suprotno tome, Žižić silno muči u Clevelandu. Ove je sezone dobivao prilike na kapaljku.
D'Angelo Russell, LeBron James i Ivica Zubac
Harden bez premca, Dončić rookie godine
- James Harden nema premca kada govorimo o MVP-u u aktualnoj sezoni NBA. Za mene je, međutim, najugodnije iznenađenje Srbin Nikola Jokić. A Luka Dončić? On je na najbolji način cementirao svoju kandidaturu za rookieja sezone. Nitko nije tako lako prevladao razliku između Europe i američke profesionalne košarke kao on.
Luka Dončić