Iako je to bio turnir na kojem nitko nije mogao doći ni blizu reprezentaciji Jugoslavije, Dušan Ivković i njegovi momci u Zagreb nisu došli kao neprikosnoveni favoriti jer su dvije godine ranije dva puta izgubili od Grčke, koja je branila europski naslov, dok je moćni SSSR na Eurobasket 1989. stigao kao aktualni olimpijski pobjednik.
- Naša dominacija je prvo čega se sjetim kad mi netko spomene taj Eurobasket - reći će Dino Rađa, koji je Grcima stavio 25 poena, odnosno manje samo od Dražena Petrovića (28) i Nikosa Galisa (30) u tom finalu.
- Istu tu Grčku dobili smo i u skupini, vodili smo u jednom trenutku i 40 razlike protiv aktualnih europskih prvaka. Međutim, nismo mi prije početka znali da smo toliko bolji od ostalih, nikome od nas nije bilo ni na kraj pameti da ćemo se prošetati do zlata kako smo to napravili.
Reprezentacija sa sedam budućih NBA igrača (te godine su “preko bare” otišli Dražen Petrović, Vlade Divac i Žarko Paspalj, a kasnije će tamo završiti još i Stojko Vranković, Toni Kukoč, Dino Rađa i Predrag Danilović) je za izbornika imala Dudu Ivkovića, jednog od najvećih europskih trenera svih vremena...
- Iz ove perspektive je lako reći da smo bili nedodirljivi, ali isto tako morali smo izuzetno respektirati Grčku i SSSR od kojih smo gubili ranijih godina. Duda je u svemu tome odradio sjajan posao, na fantastičan način se brinuo da nitko ne iskače iz sustava, znao je nositi se s potencijalnim egomanijacima.
S obzirom na to da je SP 1990. propustio zbog ozljede, a na Eurobasketu u Rimu 1991. nije bilo Dražena Petrovića i još je Jure Zdovc zbog rata u Sloveniji napustio reprezentaciju uoči završnice, je li momčad iz Zagreba 1989. najbolja u kojoj je Rađa ikad igrao?
- Rekao bih da jest. Imali smo izuzetno jake individualce, svaki od nas mogao je rješavati situacije ‘1 na 1’, a Dražen je apsolutno zasluženo postao MVP. Na cijelom tom turniru je bio klasa za sebe.
Uz Petrovića, koji je zabijao okruglih 30 u prosjeku, najveći teret u napadu iznijeli su Rađa, Paspalj i Divac s kombiniranih 36,4 poena po utakmici, a jedan Kukoč, friški prvak Europe s Jugoplastikom i u sljedećih devet godina pet puta službeno najbolji košarkaš Starog kontinenta, bio je u statusu čovjeka s klupe.
- Zato što je svakom igraču znao pronaći ulogu kako bi momčad ostvarila svoj maksimalni potencijal, Duda Ivković je jedan od najboljih trenera s kojima sam radio.
Koju utakmicu s Eurobasketa 1989. Dino Rađa posebno pamti?
- Uvijek se pamti finale u koje smo ušli puni samopouzdanja jer smo već tada znali da ne možemo izgubiti. Pogotovo ne pred punom Ledenom dvoranom, u sjajnom ozračju koje je tih dana vladalo Zagrebom. Cijeli grad je disao za Eurobasket i našu reprezentaciju.
Po mnogima je to bio najbolji turnir koji je u reprezentativnom dresu odigrao Dražen Petrović...
- Mogao bih se složiti s time, ali Dražen je cijelu karijeru igrao na istoj, najvišoj razini, pa mi je teško tvrditi da, recimo, na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. nije odigrao jednako dobro kao u Zagrebu - zaključio je Rađa.