Brazilac iz Sao Paola, Marcelinho Huertas, ima 36 godina i karijeru privodi kraju. Nekada je bio jedan od najboljih playeva u Europi, vrhunac su mu bile godine koje je proveo u Barceloni, a imao je dvogodišnje NBA iskustvo u Lakersima. Sada je u Baskoniji, kod Velimira Perasovića, a to nije jedini Hrvat koji se brine o njegovoj karijeri, jer ga u brazilskoj reprezentaciji vodi Aco Petrović. I ima čitav niz hrvatskih prijatelja, obožava čovjek Hrvatsku.
U Las Vegas je, pak, Huertas, stigao kao predstavnik ELPA, sindikata euroligaških igrača, koji su ovdje u jakom sastavu, osim Huretasa, tu su i Toko Šengelia, Kyle Hines, kao i direktor ELPA Boštjan Nachbar. Imaju sastanke s NBPA, s organizacijom koju namjeravaju kopirati.
- Zanima vas zašto volim Hrvatsku? Pa imam toliko hrvatskim prijatelja, igram košarku u Europi već godinama i stekao sam puno prijatelja, ne samo iz Hrvatske nego iz svih tih vaših prostora. I to su uvijek sjajne osobe, s kojim se dobro razumijem, ali i sjajni igrači. I zaljubljen sam u vašu zemlju, jer sam bio kod vas na odmoru.
Da, čuli smo da volite Zrće?
- Ha, ha, ha. Ali, bio sam samo jednom tamo. Znam, nije nešto s čim bih se trebao hvaliti...
Peras je čvrst trener
Uskoro će pod pasku Ace Petrovića u brazilskoj reprezentaciji, jer Brazil se sprema za SP u Kini?
- Čak i prije ovih kvalifikacija mi smo se poznavali, sada sam i igrao pod Acom u kvalifikacijama. On je jedan od onih trenera koji s vama stvara odnos, s kojim se puno priča o košarci. Sada se znamo puno bolje i nadam se zajedno možemo napraviti nešto za povijest brazilske košarke.
Što bi to bio rezultat za povijest, koji je uopće cilj Brazila na SP?
- Ne znam zapravo što bih tu rekao. Momčad je u procesu rekonstrukcije. Imamo dosta veterana, ljudi koji imaju iskustva s natjecanja poput ovog i to trebamo. Kao što trebamo energiju mladih igrača, a njih također ima, poput Yage ili Raula Neta. I to je dobro izbalansirano. Imamo, doduše, tešku skupinu s Grčkom, Crnom Gorom i Novim Zelandom, dva idu dalje i križamo se sa skupinom u kojoj je SAD. Bit će to teška borba, svaka će utakmica biti puna izazova.
Kako vam se dopada Aco kao trener?
- On je vrlo različit nego naš bivši izbornik Ruben Magnano, koji je nas je vodio sedam ranijih godina. Sada je mnogo toga relaksiraniji, Aco je bliži s igračima, a igrači se osjećaju u reprezentaciji mnogo komfornije. I uzbuđeni smo uoči okupljanja, svi su igrači motivirani. Acino znanje košarke je veliko, a i on dolazi iz legendarne obitelji, ne samo hrvatske košarke, nego svjetske košarke i prema Petroviću svi imamo veliki respekt.
A u klubu Huertas ima Velimira Perasovića, koji je također bivši hrvatski izbornik poput Petrovića, ali različit tip trenera?
- Da, jako su različiti. Perasović je čvrst trener, traži igrače da povuku do krajnjih granica. I različito je to kad imaš trenera u klubu i u reprezentaciji, to su dva različita posla. Teško je to usporediti, ali obojica posjeduju veliko znanje. Peras je bio sjajan igrač i puno je toga naučio na terenu. Ima kao trener i puno više vremena raditi s nama, jer sezona je duga, a kad si u reprezentaciji onda je ipak nešto manje vremena.
Dobro, možete li nam otkriti neki detalj kod Ace Petrovića?
- On ti predstavi sve na jednostavan način, a to je i potrebno, jer u reprezentaciji nema previše vremena. I jednostavna komunikacija je ponekad i najbolja komunikacija. On je, također, sjajan u odnosu s igračima, ali i sa svojim stožerom.
I tko su vam najbolji prijatelji od hrvatskih igrača?
- O, sad ste me stavili u težak položaj. Mogu ih toliko imenovati, Ante Tomić, Marko Banić, Drago Pašalić, čak su mi neki prijatelji, a da s njima nisam niti igrao, poput Kreše Lončara ili Zorana Planinića. Bio sam, naravno, blizak i s Marijem Hezonjom. Ali, rekao sam da sam najbliži s Tomićem i Banićem.
Spomenuli ste Hezonju, kakvo je vaše mišljenje o njemu?
- Neustrašiv je. On ne razmišlja puno, on igra košarku. I to je i dobro i loše. On se ničega ne boji.
Marcelinho Huertas i Hrvati. Znali smo već dugo da tu ima tajna veza. Sada će Aco s njim po čudo u Kinu.