Sjećate li se trogirske pjevačice Tomi Miše i njezina prekrasnog dueta s pokojnim Vinkom Cocom u pjesmi “Da je meni s tobom kroz pasike”?
Ona već godinama živi u Philadelphiji pa je sa zadovoljstvom pristala da kaže riječ-dvije o Dariju Šariću.
- Otkako je Dario odjenuo dres Sixersa, nama je Hrvatima cijena u Philadelphiji porasla barem dvadeset posto. Ne samo zbog dobrih igara darovitog Šibenčanina, već zbog njegove vedrine, životnog optimizma. Proplakala sam od sreće kad je na jednoj od američkih tv-postaja zapjevao “Dalmatinac sam” - s guštom nam se otvorila Tomi.
Pitanje je, međutim, kako tu sliku Darijeve vedrine, domoljublja i optimizma povezati s njegovom očajnom facom i nedovoljno motiviranom igrom u fatalnoj utakmici s Rusijom?
Na to pitanje odgovor ne znaju ni njegovi najbliži. U šibenskoj obitelji Predraga i Veselinke Šarić “kraljuje” mala drama. Ne bez razloga.
Niti pozdrav
- Dario se ne javlja na telefon. Ni meni ni majci. Dapače, ne znamo ni gdje je?! Navodno se kod dolaska u Zagreb nije ni pozdravio s ostalim reprezentativcima. Moje informacije ne idu dalje od njegove tužaljke prije utakmice da mu “smeta što ga opterećuju imperativom uspjeha, točnije osvajanjem medalje”. Do mene je u međuvremenu samo došla neslužbena informacija da je glavni uzrok njegovu raspoloženju činjenica da su ga dan prije utakmice u mentalnom smislu izmaltretirala, da ne kažem iznapadala, dva starija reprezentativaca. Mogu izgovoriti i imena ta dva košarkaša, koji, vjerujem, neće više odjenuti hrvatski dres. No, ne želim špekulirati bez jasne potvrde da je to istina. A Dario mi se, kako rekoh, ne javlja. Ako se tako nešto zaista dogodilo, zašto ga nije zaštitio izbornik? Zašto nisu reagirali Dino i Stojko? Nije vrag da nitko nije znao što se zbivalo - istresao nam je u našoj, šibenskoj ćakuli Predrag Šarić.
Pokušali smo istinu iskamčiti od izbornika Aleksandra Petrovića, ali i njegov telefon, unatoč desetljećima staroj šibenskoj vezi, šuti. Spas smo, stoga, potražili u uvijek susretljivoj majci Biserki Petrović.
- Aco se ispričava svima kojima ne odgovara na pozive. On se htio otvoriti već u Istanbulu, ali je dogovor vrhuške Saveza da se ne oglašava. Očito se čeka da se svojim razmišljanjima istresu svi zvani i nezvani. Kao majka koja je hrvatskoj košarci, dala dva vrijedna sina, čudim se atmosferi linča. Kao da nitko ne razmišlja da nam se poslije istanbulskog posrtanja mogu dogoditi i gore stvari. Da nas čekaju kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, koje moramo odraditi bez NBA igrača - sa žaljenjem je konstatirala Biserka Petrović.
Selektivno pamćenje
U nizu istupa (ne)pozvanih stručnjaka iskrene košarkaške zaljubljenike bole izjave u kojima se ćuti “selektivno pamćenje”. Više nego priznatog Petra Skansija, koji je “zaboravio” da on nije prošao puno bolje u Atlanti, makar je u stroju, u zrelim igračkim godinama imao Rađu, Vrankovića, Kukoča, Komazeca... Ili zadarske legende Pina Giergie, koji se “čudi Aci, što je igru bazirao na samo dva igrača”, a on je u Jazinama potrošio gotovo cijeli igrački vijek u tandemu s Ćosićem, gdje su ostali igrači bili tek “ispomoć” ili “vodonoše”.
Zato bismo za kraj teksta radije citirali Ivicu Tucka, zlatnog vaterpolskog izbornika, koji se vratio na zbivanja u Riju:
- Ne mogu se načuditi onima koji su preko noći zaboravili sjajne igre Hrvatske u Brazilu. Nisu Aco Petrović i Dario Šarić zaslužili da ih samo zbog jedne utakmice proglasimo neznalicama! U Riju je Dario bio ne samo vođa košarkaša, već cijele hrvatske olimpijske čete. Na način na koji bi ga svaka hrvatska majka poželjela za sina ili zeta.