S omjerom 4-1 u službenim pokusima uoči Eurobasketa Hrvatska će krenuti za Cluj, gdje će u petak započeti svoj put na EP-u.
Kakav će taj put biti, uvelike ovisi o onome što je dosad na pripremama napravila momčad pod nadzorom Ace Petrovića. Premda Hrvatska, naravno, nije otkrila sve karte, uvodnih je pet utakmica moglo dati obrise onoga što bi trebala biti naša reprezentacija ovoga ljeta. I što od nje možemo očekivati.
To s otkrivanjem karata uvelike je ovisilo o ozljedi Roka Ukića, pa je naš startni play odigrao samo 14 minuta prvog pokusa, protiv Francuza, i propustio sve ostale. Bez Ukića je Petrović morao više koristiti Krunu Simona na playu, nije mogao zajedno držati na parketu Simona i Popovića, pa smo imali jednog igrača manje na lopti, a sve će to biti značajno kad se počne igrati zaozbiljno.
Kad smo kod toga što Hrvatska još nije pokazala, treba dodati i da ovoga ljeta još nismo igrali ono što je bilo jako oružje lani, a to su minute u kojima Dario Šarić igra na čistoj “petici”, a na “četvorci” je Bojan Bogdanović. S obzirom na to da je sada tu i Marko Tomas na “trojci”, to bi mogla biti ozbiljna postava, ne samo napadački nego i defanzivno. Pick Šarića i Bogdanovića bit će jednako teško zaustaviti kao što je, za neke, bilo nemoguće čuvati opciju u kojoj su - i to dosta na ovim pripremama - u visokoj postavi zaigrali Šarić i Dragan Bender.
Ta opcija nudi pregršt problema protivniku jer ako na Šariću obranu bude igrao protivnički centar, on će to uvijek uspjeti probiti, a ako se Šarić pak brani “četvorkom”, protivnički će centar, koji mora kontrolirati i defanzivni skok, imati problema ispratiti Bendera, koji prijeti sjajnim šutom.
S ogradom da nismo vidjeli Roka Ukića, nominalnog prvog playa, pa ni neke taktičke opcije koje će se čuvati za Cluj, kako napadačke tako i defanzivne, vrijedi podvući da je šteta što ovo ljeto nemamo Antu Žižića jer bi tada ova reprezentacija dobila novu dimenziju. Šteta je i što Dragan Bender s Hrvatskom nije bio već lani jer bi u tom slučaju već prebolio većinu dječjih bolesti, koje dolaze i zbog neiskustva. Iako će on već sada biti od velike koristi.
Ipak, uza sve to, ovi su pokusi pokazali da je ova Hrvatska široka, jaka i da neće sve ovisiti o tome što će učiniti Bojan Bogdanović i Dario Šarić. Naravno, bez njih nećemo moći, no svatko tko Hrvatsku bude gledao kao momčad u kojoj su samo Bogdanović i Šarić napravit će nam veliku uslugu.
Jer to, jednostavno, nije tako. Aco Petrović raspolaže s mnogo oružja, i to na obje strane parketa. Hrvatska nije jednodimenzionalna, a sve to otvara lijepu perspektivu. Ako se zadrži zdravlje igrača do Istanbula, do nokaut-faze, ova bi Hrvatska mogla imati dugo, dugo ljeto...