Košarkaški fokus posljednja je dva mjeseca izoštren na reprezentacije pa kao da ispod radara prolazi da je hrvatski prvak Cedevita za trenera doveo slovenskog velikana, 50-godišnjeg Jurija Zdovca. Zapravo, prolazilo je sve dok i Hrvatsku nije zahvatila tinejdžerska zaljubljenost prema slovenskoj košarkaškoj reprezentaciji.
Najveći dio razgovara o jednom od najvećih rezultata u povijesti slovenskog sporta bio je posvećen 18-godišnjoj senzaciji, “extraterrestrial” talentu Luki Dončiću, a najzanimljivije sam čuo na kraju intervjua. Ta stvar nema veze sa sustavom niti nekom briljantnom idejom bilo koga iz Slovenskog košarkaškog saveza (KZS), nego s ljudima koji vode novu zvijezdu europske, a uskoro i svjetske košarke. Nešto što bi mnogi u Hrvatskoj doživjeli kao “bogohuljenje”, a zapravo se u današnjem svijetu čini apsolutno potrebnim potezom.
Uostalom, ponajviše zbog tog poteza Dončića i ljudi koje vode njegovu karijeru Slovenija danas slavi prvu medalju od osamostaljenja, a Hrvatska će čekati najmanje 24 godine nakon što je 1995. posljednji put sišla s postolja.
- Ovu stvar sam rekao i svojim pomoćnicima u Cedeviti, po meni je to jako bitno. Luka Dončić je tri prethodne godine otkazao sve reprezentativne akcije i preko ljeta odlazio u SAD individualno trenirati. Imamo istog agenta Radu Filipovića pa znam što se tamo radilo. FIBA svake godine ima prvenstva U14, U15, U16… i u takvom sustavu normalno je da se s mladim igračima ne radi individualno nego na taktici kako bi se pobjeđivalo. Kad smo mi bili mlađi, ta su ljeta bila drugačije koncipirana i tu se pravio ‘preskok’, kao što se Dončić nakon svakog od ta tri ljeta u klub vraćao kao novi, bolji igrač. Svi u Sloveniji su ga pljuvali kad je otkazivao, govorili ‘ovo, ono’, a sada…
Servis za seniore
Rečenicu nije trebao završiti, osmijeh je sve rekao. A sada Slovenija slavi medalju. Seniorsku medalju, a hrvatskoj košarci kao pokriće i izgovor za godine nerada ostaju brojne medalje u mlađim kategorijama. Medalje, koje, zapravo, ništa ne znače jer su mlađe kategorije, i u klubovima i u nacionalnim savezima, servisi za stvaranje seniorskih igrača.
- Naravno - još se jednom nasmijao.
Karijera i život Jurija Zdovca, popularno zvanog Jure, isprepletena je s hrvatskom košarkom. Igrao je sa svim velikanima poput pokojnog Dražena Petrovića, Tonija Kukoča, Dina Rađe, Stojka Vrankovića… Na početku trenerske karijere je s KK Split 2004. osvojio Kup Krešimira Ćosića, u oba izbornička mandata vodio je slovensku reprezentaciju protiv Hrvatske (2009. u Poljskoj pobijedio u četvrtfinalu, 2015. izgubio u zagrebačkoj skupini…). No bez obzira na te veze, kao i košarkaška prijateljstva koja ima u Zagrebu, nije želio dublje ulaziti u problematiku hrvatske košarke… - Ja sam Slovenac i do dolaska u Cedevitu hrvatska košarka me nije zanimala - rekao mi je u jednom trenutku.
OK, onda ćemo o slovenskoj košarkaškoj reprezentaciji zbog koje je jučer i danas prema Istanbulu trebalo poletjeti 11 novih chartera s navijačima. Večeras oko 22.30 saznat ćemo hoće li slovenska košarkaška “pravljica”, bajka koja je začarala naše zapadne susjede, završiti zlatnom ili srebrom medaljom na Europskom prvenstvu, hoće li se arenom Sinana Erdema u Istanbulu oriti “Zdravljica”. I u Hrvatskoj vlada euforija oko Dragića, Dončića i društva iako do prije 10 dana većina nije niti znala jesu li to košarkaši, nogometaši ili hokejaši….
- Nitko je nije shvaćao ozbiljno, neki su je možda podsvjesno podcijenili, ali igraju vrhunsku košarku. Nakon natjecanja u skupini zaključio sam da mogu do medalje ako prođu Latviju. Latvija je ekipa koja je jednostavno bila toliko nepredvidljiva i u napadačkom smislu slična Sloveniji što se i pokazalo jer je utakmica bila neizvjesna. U reprezentaciji je dobra atmosfera, a Luka Dončić je, bez podcjenjivanja ostalih, onaj koji je podigao reprezentaciju za jednu razinu više…
Raznovrsno oružje
Dovoljno da je se doživljava najboljom u povijesti, uostalom, imat će medalju za potkrijepiti tu tvrdnju. - Ne znam je li najbolja, ali svi najbolji su u njoj osim ozlijeđenog Zorana Dragića. Meni je prije dvije godine u Zagrebu najbolji igrač bio Klemen Prepelič. Svi najbolji su sada u reprezentaciji, plus naturalizirani Randolph koji je dao širinu, donio ono što nam fali. Četvorka i “stretch 5”, atleta visok 210 cm. Ekipa ima izvrsne igrače i one za koje se zna što im je posao…
Očigledno je izbornik Igor Kokoškov uspio složiti sustav igre u kojem Dragić i Dončić ostale suigrače, izuzev Randolpha koji je klasa, čine boljima nego što inače jesu…
- Prepeliča jako poštujem, čak je i bio u kombinaciji za Cedevitu, ali je dosta rano potpisao za Levallois. Vrhunski igrač koji ima šut, ali i kreira, ja volim reći ‘all weapon’. Sada ima više prostora jer se ekipe koncentriraju na naše najbolje igrače. I Gogi i mali Luka su kreatori koji stvaraju prilike i sebi i drugima. Više-manje uvijek imaju prava napadačka rješenja, razigravaju suigrače, a trener je primijenio NBA stil košarke, dao im više slobode, i svi su se pronašli u tom sustavu. S Gogijem Dragićem moraš igrati brzo jer se radi o jednom od najboljih igrača u tranziciji, u igri ‘pet na pet‘ nije toliko dobar.
I takva je igra dovela do toga da sam od osobe puno mlađe od mene, velikog NBA fana, nekidan čuo nezamislivo: “utakmica Slovenija - Latvija je bolja od NBA”…
- Ja sam posljednjih dana često čuo izraz ‘moderna košarka’, ali što je to moderna košarka? Navijači i novinari vole 10 golova i 100 poena, ali prvo moraš pobijediti. Mi treneri se borimo da postignemo što više koševa i da primimo što manje, ali igraš onako kakve igrače imaš. Latvijska škola košarke bazira se na šuterima, nemaju igru po dubini, kao ni Slovenija, pa se igrala takva utakmica. Imamo samo Vidmara koji možda nešto može u igri leđima, ali je prvenstveno finišer. Zakucat će ako mu netko da loptu…
Ništa kafići, familija sve
Hrvatski sustav nije bio tako posložen da Bogdanović i Šarić uspiju u onome što su ostvarili Dragić i Dončić, suigrače učiniti boljima nego što jesu…
- Ne možeš ih tako uspoređivati jer su oni ‘scoreri’. Fino je imati ‘četvorku’ koja može kreirati, ali Šarić je ‘četvorka’ koja nema loptu u rukama. Oni prvo gledaju postizanje poena. Ne želim analizirati Hrvatsku. Nisam je gledao niti je to moj posao. Slika se stvara po posljednjoj utakmici, a zaboravlja sve što je bilo ranije. Odigrali su dobro, a nije moje da ulazim u pozadinu stvari.
Dario Šarić
Imao sam opasku u vezi Šarića koji je za nas i ‘point-forward’. Povremeni kreator, igrač s loptom u igri ‘dva na dva’ loptu, može prenijeti loptu, pozvati akciju…
- Jedno je gledati utakmicu uz čašu vina i zafrkanciju, a drugo je imati ga na treningu. Ne poznajem ga dovoljno. U Turskoj sam vidio da je vrhunski, ali to završava moje znanje. Moj posao je Cedevita i moj moto je da ne želim komentirati hrvatsku košarku. Ja sam Slovenac kojeg do dolaska u Cedevitu hrvatska košarka nije interesirala, razumijete što hoću reći. Ni srpska niti bosanska, a o meni morate znati da nisam čovjek koji je od jutra do sutra u košarci. Treninzi, utakmice, košarke bi bude preko glave. Nisam onaj koji po kafićima priča o košarci i vodi politiku, familija mi je važnija.
Ipak, je li možda primijetio da hrvatska košarka živi u prošlosti? Mišljenje o vlastitoj kvaliteti je preuveličano pa se porazi doživljavaju tragičnije nego što bi trebali…
- Slažem se oko toga da se sve odmah oboji u crno. Ali ovo je sport, jedna ekipa uvijek će pobijediti, a druga izgubiti. Krug kvalitetnih reprezentacije je sve širi, a sistem Eurobasketa krut, ubitačan…
Slovenija je primjer da stanovništvom malobrojna zemlja može napraviti veliki košarkaški rezultat…
- U košarkaškom vrhu smo od 2005. godine, još tada se počelo razmišljati da bi jednom mogla do medalje. Savez je pod Remsom i Avanzom počeo stvarati uvjete koji su se sad nadogradili. To je 12-godišnji proces i sad kad je došlo par izvanserijskih igrača ovakav rezultat je normalan. Ovog ljeta nam se sve posložilo. Ranije su nas osporavali, govorili da nemamo karakter, ali bile su to bezvezne priče. Istina je samo jedna. Postoji 20 jakih reprezentacija, nekad vam se odazovu svi, nekad neki otkažu, a i sustav natjecanja u nekim stvarima je bolji. Mi smo 2009. polufinale igrali u 21 sat, a za broncu sljedeći dan u 18. Reprezentacija je sad imala dva dana pauze između polufinala i finala, mogli su i do Ljubljane doći…
Luka Dončić i Goran Dragić
Dakle, Slovenija je došla u skoro najjačem sastavu, s Dragićem u najzrelijim godinama i s čudesnim Dončićem…
- Imamo tri ekstra motivirana igrača. Dragić je najavio da mu je ovo posljednje prvenstvo, Dončić je debitant, a Randolph se želi dokazati kao stranac. Imaju nevjerojatnu kvalitetu koja je Sloveniju prvo na papiru gurnulo u kandidate za medalju, a kasnije su to sproveli na terenu. Dončić je ovdje ‘freshman’, ali je u Realu puno igrao sa starijima od sebe. Adaptirao se, još uvijek uči i - igra čudesno. Sjećam se kad je kao trogodišnjak dolazio s ocem Sašom, ali još ga nisam uživo gledao kako igra košarku. Sa 13 je otišao u Real Madrid…
Nasmijao se kad sam spomenuo da ga sve više ljudi uspoređuje s Draženom Petrovićem…
- Ha, ha. Ne mogu se uspoređivati jer su drukčija vremena.
U Hrvatskoj postoji trend da se svako malo neki talentirani igrač nazove novim Draženom, Kukočem, Rađom…
- U Sloveniji nema toga. Takva stvar može biti pritisak, ali pitanje je koliko oni uopće znaju tko je bio, primjerice, Dražen…
Još smo malo pričali o Dončiću koji Zdovca ne može ostaviti ravnodušnim…
- Prvi put sam ga na televiziji gledao prošlog ljeta kad je Real igrao protiv NBA momčadi (u produžetku su pobijedili Oklahomu). Oduševio me njegov racionalni pogled na košarku i rješenja koja je imao. Kad će šutirati, kad će ići u prodor, kad dodati… Oduševio me jer se to rijetko viđa, posebno kod 17-godišnjaka koliko je tada imao. Tad sam se malo više koncentrirao. Ne želim napamet govoriti, ti si ga kroz Euroligu sigurno gledao više nego ja, ali neke stvari čine se nestvarnim kad se zna koliko ima godina. Ne znam kakav je izvan terena, ali na igralištu se ponaša kao da mu je 30 godine, a ne 18. A što se tiče Dražena, ne vidim neke sličnosti osim po fizičkoj razvijenosti. Dražen je bio vrhunski, Luka će biti vrhunski. Dražen je bio više strijelac, Luka zna i kreirati, ima pregled igre i dodavanja koja već dugo nisam vidio… No, meni je ta usporedba besmislena.
Luka Dončić
Kao što su mu i besmislene tvrdnje o trijumfu “jugoslavenske škole košarke” zbog rezultata Slovenije i Srbije na EP-u…
- Slovenska priča je jedno, srpska sasvim drugo i između njih nema poveznica. O Srbiji mogu reći da će biti najneugodniji suparnik za Sloveniju jer igra daleko najbolju obranu na prvenstvu. Slovenija još nije naletjela na takvu ekipu i volio bih vidjeti to finale (pričali smo uoči drugog polufinala, nap. a.). Sigurno su svi u repki željeli pobjedu Rusa jer je protiv njih lakše igrati. A što se tiče talenata, njih ima svugdje, pa u Finskoj se sad pojavio Markkanen. Generalno mislim da se u Sloveniji dobro radi i da nema straha za budućnost.
Čaša vina uz finale
I bez straha će večeras uživati u finalu, vjerojatno i s čašom vina…
- Hoću, iako nisam gledao puno utakmica. Španjolsku jesam, ali Latviju nisam jer sam bio prenervozan kad je krenulo koš za koš… U Turskoj sam bio kažnjen s tri utakmice, ali izdržao sam samo jedno poluvrijeme. Uoči drugog sam izašao i preko telefona pratio rezultat. Za gledanje nisam imao živaca.
Dotaknuli smo se i stvari izvan košarke, spomenuo je obitelj… - Mali i žena su u Ljubljani, cure u Londonu i uz njih nemam vremena ni za što. Kod kuće pogledam neku seriju, što jednostavniju o kojoj se ne treba razmišljati, poput ‘Friendsa’. Ili neke povijesne… Nekada sam puno čitao, a sada se stres toliko nagomilao da više nemam živaca čitati.
Nasmijali smo se, gleda “Prijatelje” poput Luke Dončića. “Great minds think a like”…
- Kad krene sezona i utakmica za utakmicom, neće biti vremena ni za što drugo osim za Cedevitu.
Spominjao je nagomilani stres, ali to ga nije spriječilo da uoči sezone najavi ulazak u Euroligu kroz osvajanje ABA lige i Eurokupa…
- I kad sam preuzimao reprezentaciju, govorio sam da idemo po naslov prvaka. Dečki moraju znati što ih čeka, kako moraju disati. Rad, a ne zafrkancija. Uvijek postavljam visoki cilj. U momčad su mu se vratila tri hrvatska reprezentativca, nedostaje još samo centar Chris Johnson koji neplanirano dugo igra kineski play-off. Njegova momčad dogurala je do finala koje se igra na četiri pobjede…
- Bio bih sretniji da je ovdje, ali morali smo reagirati kad se pojavio na tržištu jer su ovog ljeta porasle cijene igračima. Mislim da imamo kvalitetu, a suparnike ne pratim dok ne dođu na red. Ionako ne mogu utjecati na to koga će, primjerice, Zvezda dovesti pa niti ne gledam njezin ili ostale rostere. Osim onog protiv kojeg je prva sljedeća utakmica. Od svojih igrača tražim da se bore za svaku loptu, obrane svaki napad. Volim tranzicijski, brzi napad, a bit će i dosta taktike. Ponekad igrači imaju problema s taktikom, ali ja sam takav, ne mogu pobjeći od sebe - još se jednom nasmijao.