U petak, 20. rujna, od 10 sati izjutra u zagrebačkom hotelu Esplanade Dimitris Itoudis će biti predavač na konferenciji SN-a i Hanza medije "Kako ostvariti vrhunski sportski rezultat". A on to itekako dobro zna, kao i izbornik Vatrenih Zlatko Dalić, kao i olimpijski i svjetski prvak s rukometašima Lino Červar, kao i trener Dinama Nenad Bjelica koji je Modre uveo u Ligu prvaka, koja je otvorena fantastičnom pobjedom protiv Atalante...
Uoči dolaska u Zagreb čuli smo se s Dimitrisom koji se nalazi u Turskoj na pripremama sa svojim CSKA-om i pokušali malo evocirati uspomene iz tih njegovih romantičnih studentskih dana, iz 1988., godine nakon velike Univerzijade...
- Jedna generacije prije mene, dečki iz mog kraja, spomenuli su mi Zagreb i Univerzijadu, i sjajno sveučilište, tadašnji DIF, a današnji KIF. Usjeklo mi se to u pamćenje jer sam inače obožavao košarku i tadašnju jugoslavensku ligu, koja je po meni, ali i po mnogima, bila najjača liga na svijetu iza NBA. Htio sam učiti od najboljih pa je izbor fakulteta pao na Zagreb. Sjećam se da je samo sveučilište u Kölnu tada slovilo kao možda bolje od zagrebačkog, što se sporta tiče.
Mladić iz Grčke, usred Zagreba, bez znanja jezika...
- Prvu sam godinu samo učio jezik jer nisam znao ništa. No, to me nije sprječavalo da se pojavljujem na predavanjima kao "lažni" student, jer sam toliko silno želio što prije naučiti sve o sportu. No, prvo je ipak trebalo savladati jezik, i tu mi je pomoglo što sam vrlo brzo našao krug prijatelja s kojima sam morao komunicirati na hrvatskom jeziku, pa i djevojke s kojima sam izlazio. Jedino što sam od hrvatskog jezika znao na početku bile su tri riječi - dobro, da i ne. Iako ne na grčkom znači da, pa je znalo biti i zabuna. Kretao sam se puno po Zagrebu, izlazio u kina, što mi je također jako pomoglo jer su svi filmovi bili titlovani, a kako sam dobro govorio engleski, mogao sam si prevoditi na hrvatski. Tako, snalazio sam se. I Sportske novosti su mi tu dosta pomogle, to mi je bilo svakidašnje štivo. Bez obzira na to što nisam razumio sve što piše, po smislu sam hvatao bit i tako učio jezik. Nisam se htio zeznuti i družiti se samo sa svojim kolegama Grcima, jer tada nikada ne bih naučio ono što mi je važno, a to je da upoznam kulturu hrvatskog jezika.
Gosti Tucak, Novosel, Vori, Srebrić, Možnik, Pavličević, Petrović...
Sudionici konferencije SN-a i Hanza Medije "Kako ostvariti vrhunski sportski rezultat" su Zdravko Marić, dopredsjednik Vlade i ministar financija, Krešimir Šamija, zamjenik državne tajnice za šport, Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba, Kristjan Staničić, direktor Hrvatske turističke zajednice, Dimitris Itoudis, trener košarkaša CSKA, Julian Mihov, sportski konzultant iz tvrtke PricewaterhouseCoopers, Emil Tedeschi, vlasnik Atlantic Grupe, Marin Pucar, predsjednik Uprave Grupe Podravka, Zlatko Dalić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, Lino Červar, izbornik rukometne reprezentacije Hrvatske, i Nenad Bjelica, trener GNK Dinamo te Pavao Vujnovac, predsjednik Uprave PPD-a i ENNA grupe, dopredsjednik RK PPD Zagreb.
Na konferenciji će biti i mnogi ugledni gosti, među kojima su Mirko Novosel, Željko Pavličević, Aleksandar Petrović, Franjo Arapović, Zorislav Srebrić, Dubravko Šimenc, Perica Bukić, Ivica Tucak, Igor Vori, Darko Antunović, Mirko Barišić, Danira Bilić, Klaudija Bubalo, Željko Ciglar, Nika Fleiss, Željko Jerkov, Igor Jukić, Tomislav Madžar, Dragan Milanović, Marijo Možnik, Predrag Naletilić, Bono Bošnjak i mnogi drugi.
Jedan od prvih prijatelja koji su mu ostali za cijeli život bio je i njegov tadašnji kolega, a kasnije dekan KIF-a, profesor Igor Jukić, s kojim je čak imao izlet i u žensku košarku...
- O da, kako ste se toga sjetili. Baš sam se nedavno čuo sa Željkom Ciglarom, koji je tada bio trener ženske ekipe Lokomotive, gdje smo mu Igor i ja bili pomoćnici. Ali, iskreno, nisam se baš našao u ženskoj košarci...
Pa je napravio skok preko Save, u Novi Zagreb, kod trenera Boška Božića Pepsija. I tu zapravo kreće njegov prvi pravi posao u košarci. Muškoj.
- Pepsiju, pokojnom nažalost, uvijek ću biti zahvalan za sve što mi je omogućio. Imao je povjerenje u mene, i to nikada neću zaboraviti. Bio je veliki, europski čovjek bez predrasuda. Jer, bili su tada i domaći dečki tamo, Josip Tus, pa Jasmin Repeša, i Igor Jukić na kraju krajeva, no on mi je poklonio povjerenje. I kad je Tus otišao u SAD, a Repeša u Cibonu, ja sam mu bio pomoćnik. Prije toga smo Jukić i ja radili s mlađim kategorijama, bilo je tu sjajnih igrača, Paščanović, Sesar, Milačić... Ostao sam četiri godine u Zagrebu, a već 1995. otišao sam u PAOK.
Doma?
- Je, skoro, ja sam iz jednog malog sela 38 km od Soluna.
Igrao sam s Plećašem i Gospodnetićem
Dimitris, koja je zapravo vaša košarkaška priča?
- Igrao sam nogomet kao klinac i bio lud za loptom. No, jedan me je trener otjerao iz nogometa zbog toga što sam imao dugu kosu, što se njemu nije sviđalo. I napravio mi je neviđenu uslugu jer sam se onda okrenuo košarci. A zašto? E, pa sjetit ćete se da smo 1987. bili prvaci u košarci s Galisom, Giannakisom, Fasoulasom... Valjda je to karma, što li. Igrao sam kao mlad neke lokalne lige i oduvijek sam želio postati trener.
Ima i ona priča da ste kao grčki student u Zagrebu igrali i košarkašku veteransku ligu, samo da se igra.
- Točno, s Nikolom Plećašem i Gospodnetićem sam igrao, ja sa 21 godinom, a oni, tko će ga znati, puno stariji...
Igor Jukić vas je zapravo uvalio u trenerske vode, zar ne?
- Točno, haklali smo kao studenti košarku stalno, pa me nakon jedne tekme pitao bi li se prihvatio posla s klincima u Mladosti. Naravno da sam pristao, bila je to 1989. godina. Sjećam se i jedne TV reportaže o meni kao stranom treneru koji radi s klincima u Zagrebu. Zapravo je to moj prvi trenerski početak...
Kako ste onda vi i Jukić uopće došli do Pepsija Božića? Vi ste našli njega ili on vas?
- Mislim da je Pepsi već do tada nešto čuo o nama, bilo je to društvo mladih trenera u kojem smo bili nas dvojica, Miki Starčević i Josip Tus, bili smo stalno zajedno.
Da se ništa u životu ne događa slučajno svjedoči i sljedeća Dimitrisova priča vezana uz njegovog kasnijeg mentora, kuma i prijatelja Željka Obradovića.
- Željko je trebao doći u Zagreb kao igrač, sve se već dogovorio s Pepsijem, no onda je iznenada uslijedio poziv da bude trener u Partizanu. No, sreli smo se ipak koju godinu kasnije, na jednom Božićnom turniru u Nizozemskoj, gdje sam ja bio Pepsijev pomoćnik, a Željko je tada vodio Joventud iz Badalone. Tu smo se prvi put upoznali, izmijenili brojeve telefona i od tada ostali u kontaktu. A onda me je 23. lipnja 1999. godine zvao u Panathinaikos za svog pomoćnika. Do tada sam ja radio u nekim grčkim klubovima poput PAOK-a, Panioniosa, Philiposa...
Dugo ste radili zajedno...
- Punih 13 godina.
A onda je došlo vrijeme rastanka i vrijeme da ga počnete pobjeđivati.
- Ne bih ja to tako rekao, nije to tenis, nisam ja njega pobijedio, nego moj klub. I ne gledam to tako, ja njemu mogu samo biti zahvalan doživotno na tome što sam naučio od njega, kao i od Pepsija, Ciglara, profesora Jukića i Milanovića i mnogih drugih, da sada spominjem sve jer ću sigurno nekog nehotice zaboraviti.
Velika mi je čast biti gost vaše konferencije
Budući da i ja dosta dugo pamtim, dozvolite mi da primijetim da ste vi i kao mlad trener bili dosta naklonjeni perfekcionizmu. Kod vas je uvijek morao postojati red, među prvima ste uveli scouting-report, do tada "čudo neviđeno". Jeste li oduvijek bili takvi ili vam je to fakultet usadio?
- Mislim da svatko nađe ono što mu treba u životu. Naki moji prijatelji koji se bave horoskopom kažu da sam tipična djevica, organiziran i perfekcionist. Očito je da sam takav i genetski, ali sam to dobio definitivno i kroz fakultet. Znate, meni je taj fakultet bio sve, ja sam živio za njega, to mi je bio drugi dom. I stan sam našao blizu fakulteta, na Jarunu, samo da budem blizu, pješice sam išao na predavanja. Našao sam ono što mi paše, red, rad i disciplinu.
Mogli bismo tako danima pričati o tim romantičnim, prošlim zagrebačkim vremenima.
- Je, točno, i zato mi je strašno drago što ću biti u petak gost na konferenciji SN-a. Bio sam do sada gost na mnogim košarkaškim klinikama, jednom me i Pepsi zvao na kliniku u Zadar kad je bio predsjednik trenerske udruge, pa i Tesla kojeg također znam iz KK Zagreba, a bio sam predavač i na desetak motivacijskih klinika za predstavnike mnogih kompanija koje se bave biznisom. Velika mi je čast što ste me zvali da budem predavač na vašoj konferenciji povodom velikog jubileja, 20-tisućitog broja SN-a, novina s kojima sam i ja sportski odrastao. I kad sam već kod časti, ne mogu ne spomenuti da će me kasnije tog dana primiti dekan KIF-a i uručiti mi posebno priznanje fakulteta.
I za kraj, Dimitris ne bi bio Dimitris da nema pripremljen posljednji pobjednički potez.
- Drago mi je da ću i ja moći sada, u 2019. godini, nešto i vratiti fakultetu koji mi je toliko puno dao. Naime, nagradit ću najboljeg studenta koji je upisao kao usmjerenje košarku, tako što ću ga ugostiti na nekoliko dana u Moskvi, da gleda treninge CSKA, neke utakmice, da se upozna s time kako radi veliki klub. Osjećam to kao svoju obvezu i baš sam nedavno rekao Jukiću: "Zamisli da je to onda, dok smo mi studirali, netko nama ponudio?"