Ne znam je li to namjerno, prije bih rekao kako je to zbog površnosti, ali jedna ozbiljna zamjena teza trenutačno vlada javnim prostorom. Ona se može svesti pod sljedeću konstrukciju, “ako hrvatski klubovi neće igrati ABA ligi, onda nam ostaje samo loša hrvatska liga.”
A o tome se uopće ne radi. Niti je to izbor. Jedno ili drugo. ABA liga ili HT Premijer liga.
U samo tri države na svijetu od početka natjecanja svi klubovi ne igraju domaće prvenstvo. Samo je tako u Srbiji, Crnoj Gori i Sloveniji. Zar su svi ostali u Europi bedasti pa bez obzira na broj utakmica u sezoni - recimo euroligaš Žalgiris imat će bez Kup natjecanja, bez doigravanja u Litvi ili u Euroligi, ove sezone čak 70 utakmica - svi igraju domaće prvenstvo. Samo su pametni u Srbiji, Crnoj Gori ili Sloveniji? Zar bi trebalo omogućiti Ciboni i Zadru, valjda i Splitu da igraju ABA ligu, a u domaću se ligu uključuju u proljeće, po uzoru na Srbiju čije je domaće prvenstvo potpuni skandal u kojemu neki klubovi koji završe ABA ligu, a nisu u tamošnjem doigravanju, čak dva mjeseca čekaju bez utakmica, a to je ionako prvenstvo u kojemu je prvak ona momčad čiji igrač u zadnjoj utakmici sezone zabije koš iz tri koraka, a svi, pa i iz poraženog kluba o tome moraju šutjeti. Uključujući sve novinare.
Split je shvatio
Split je, eto, shvatio kako u ABA 2 ligi služi samo za napuniti dvorane u nekim palankama u kojima se igra ta liga, jer Split je trostruki europski prvak, ima svoje ime. I takav mu se tretman ne dopada, pa se vrlo intenzivno razmišlja da u sljedećoj sezoni igraju neko europsko natjecanje i imaju dvostruki tjedni program s domaćim prvenstvom.
Ovoga tjedna je i sportski direktor Zadra Branimir Longin kazao kako Zadar razmišlja o alternativama za sljedeću sezonu. Cibona jedina šuti, što i nije čudno jer je predsjednik ABA lige za ovu sezonu Domagoj Čavlović, direktor kluba. A ABA liga trenutačno nema direktore, pa Čavlović, valjda, obnaša i te funkcije, tko će to znati.
Cijela regija, pak, zna da Hrvati nisu ludi za ovom ligom, ali i čvrsto vjeruje u to kako su Cibona i Zadar ipak njihovi igrači i da će i dalje biti dio te lige. Ako Zadar ispadne, hoće li on igrati ABA 2 ligu?
Čisto sumnjam.
Ostala bi tada samo Cibonu u regiji. S velikim pritiskom kako je i njoj bolje izaći. Što se tada događa? Pa tada ABA lige više nema. Jer, ona, a o tome je govorio i Jordi Bertomeu ovoga tjedna, više neće najbolje slati u Euroligu. I najveći će tu izgubiti motiv.
Zamjena teza
Pogrešna je zamjena teza u pitanju ABA ili HT Premijer liga. Pogrešna iz razloga jer je pravo pitanje koje bi sebi trebali svi postaviti samo jedno; je li normalno da hrvatski klubovi nakon gotovo pola stoljeća više ne igraju europske kupove?
I time se treba baviti, a ne time je li se igra ili ne ABA liga. Sva tri naša kluba (Zadar, Cibona, Split) hrane se iz javnog novca, oni u svojim proračunima imaju i neke naknade za međunarodni program i to nisu mali novci, barem kad se o Ciboni radi. Taj međunarodni program je za Cibonu odlazak u Laktaše ili Novo Mesto, a do Novog Mesta se iz zapadnog dijela Zagreba stigne brže nego da Cibona iz zapadnog dijela Zagreba mora na istočni dio metropole.
Split, može se čuti, nije želio igrati Europu ove sezone, jer mu je ponuđeno da igra više krugova kvalifikacija Lige prvaka. Da je bio prvak Hrvatske ne bi igrao kvalifikacije, nego bi bio direktno u Ligi prvaka. A o FIBA Eurokupu, valjda, nisu niti razmišljali. Ispod časti im je? A nije to jednoj Karšiyaki, koja je trenutačno prva u Turskoj ili nije bilo ispod časti lani Vareseu, koji ima naslova prvaka Europe koliko kombinirano Split i Cibona, ili, pak, Sassariju, čija je petorka skuplja od hrvatskih kombiniranih klupskih proračuna.
Pa, ljudi ima u Europi mjesta. OK, nema ih u Euroligi, vjerojatno niti u Eurokupu, slabi smo za to, ali u Ligu prvaka uvijek može hrvatski prvak (mogla je i Cibona ove sezone), možda i finalist u kvalifikacije, a našlo bi se još dva mjesta za FIBA Eurokup.
Naši se klubovi moraju vratiti u Europu, to je nužnost. I igrati domaće prvenstvo, jer to je obveza. Ako žele, mogu igrati i ABA ligu. Ali, ona, jednostavno, nije prioritet.
Je li to toliko teško shvatiti?