Od scenarija koji se proteklog tjedna činio najizglednijim - a sve je išlo u smjeru da bi Jasmin Repeša mogao po treći put postati hrvatski izbornik - nije se dogodilo ništa. Barem ne još.
No činjenica da je to bila gotova stvar, barem po pričama koje su stizale okolnim putevima (jer su se čelnici Saveza zavjetovali na šutnju dok se ne postigne dogovor), a da se ipak nije dogodilo ništa značila je samo jedno: negdje je, očito, zapelo.
Ništa od Trinchierija
Doduše, neki ljudi bliski Repeši od samog početka nisu bili sigurni kako bi se opcija s povratkom iskusnog trenera na klupu reprezentacije trebala odviti. No da je Repeša bio u svim kombinacijama i da se s njim pregovaralo - a vjerojatno se i još uvijek pregovora - lako je zaključiti.
Kao što je činjenica da je Savez otvorio pregovore s još jednim kandidatom, Draženom Anzulovićem, čovjekom koji nije bio u prvom redu kandidata, već je prije otkazao Velimir Perasović, a iako nije otpao, očito nitko nije imao hrabrosti otvoriti ozbiljne pregovore s Andreom Trinchierijem. I ponuditi mu profesionalan posao, jer koliko god on bio milostiv prema Hrvatskoj, Savezu bi svaka njegova cijena, pa i ona debelo ispod razine za takvog trenera, bila previsoka.
A Savez, što nije nevažno u ovoj priči, i dalje želi profesionalca.
Ako je negdje zapelo s Jasminom Repešom, onda je to moglo biti u međusobnim jamstvima. Odnosno u činjenici da Savez želi imati izbornika profesionalca, a Repeša se, vjerojatno, još uvijek vidi kao klupski trener. Nejasno je što bi se dogodilo u tom novom braku u situaciji kada bi Repeša mogao uskočiti na neku euroligašku klupu, odnosno bi li tada mogao voditi reprezentaciju. I što bi od toga izabrao. Ili je tu sve jasno?
No ta priča s Repešom, opet, nije još gotova.
Iako, kako vrijeme odmiče, sve su veći izgledi za Dražena Anzulovića. Koji nestrpljivo čeka svoju priliku, još tamo od konca Eurobasketa 2009. godine, što znači da, praktički, ulazimo u desetu godinu pikiranja Anzulovića za hrvatsku klupu, a on svoje ambicije nikada nije skrivao.
Anzulović želi klupu
Je li ovo taj trenutak, doznat ćemo vrlo skoro.
- Sve bi se moglo završiti recimo do srijede - jedino je što je uspio reći Stojko Vranković, predsjednik Saveza.
Znači, u sljedećih 48 sati trebali bismo imati izbornika. A kako sada stvari stoje, bit će to Jasmin Repeša ili Dražen Anzulović. Dalje od ove dvojice ne treba ići. Nakon što su iz kombinacija otpali Velimir Perasović i, očito je, Andrea Trinchieri.
Dražen Anzulović bio je pomoćnik Aci Petroviću na putu za Igre u Riju, prije toga je taj posao obavljao za Jasmina Repešu između 2007. i 2009. godine. Vodio je Zagreb, Cibonu, Ural Great, Charleroi, Donjeck, Lietuvos Rytas, Cedevitu, Dabrowu Gorniczu, bio dva puta u Kini. Nakon odlaska iz Cedevite bio je u Poljskoj i na kineskoj avanturi, pa ni njegova klupska karijera, kao, uostalom, ni Repešina, nije na svojim vrhuncima.
Ušao bi međutim Anzulović u izbornički posao s punim srcem jer je uvijek tvrdio da je to njegova najveća želja. A trener koji ide, ako treba, i glavom kroz zid potreban je Hrvatskoj. Koja mora dobiti Italiju u Trstu 28. lipnja ako želi realne izglede za plasman na SP.
Tih 40 minuta, s još uvijek nejasnim rosterom Hrvatske, mnogo će toga odrediti.
Svakim satom šanse Dražena Anzulovića za mjesto na čelu tog projekta sve su veće.