Zagreb, 151019. SD Dubrava.
HT premijer liga, 3. kolo, Dubrava Furnir vs. Cibona.
Na fotografiji:Hortman Christopher.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

PRIČA S ISTOKA METROPOLE

IZ KLUBA SU POTEKLI GNJIDIĆ, VUJIĆ, ERJAVEC, BRAĆA RIMAC I OPET SU U ELITI 'Ne može igrač u prvoj ligi imati manju plaću od grobara na Miroševcu'

AUTOR:
    • Tvrtko Puljić

  • OBJAVLJENO:
  • 17.10.2019. u 10:20

  • Dubrava Furnir povratnik je u najelitniji rang naše košarke nakon osam godina i želi tu opstati s većinom igrača iz kvarta, iz vlastitog pogona.

    Da Cedevita nije prebacila svoj profesionalni pogon u Ljubljanu, Dubrava bi ostala samo Dubrava, pitanje i bi li stigao dodatak Furnir u imenu kluba, jer bi klub s istoka grada ostao u Prvoj ligi.

    Uostalom, oni su tek sezonu ranije stigli kroz A-2 ligu do Prve lige i nisu niti namjeravali ući odmah u HT Premijer ligu. Iako, kad je Boris Gnjidić kao direktor kluba pozvao na trenersku stolicu Darka Krunića, svog bivšeg suigrača, a bilo je te pred tri sezone, dok se još igralo u A-2 ligi, ideja je bila tu. Oni nikada nisu prestali raditi s klincima, a željeli su s većinom igrača iz kvarta biti sposobni igrati HT Premijer ligu. Jednog dana. Kao nekada.
     

    Ne piši, previše gubimo

    I eto ih, prošlo je 11 i pol godina otkako Cibona nije gostovala u Dubravi, no u sparnu listopadsku večer, dvorana u Dubravi bila je u utorak navečer puna. Stiglo je tisuću ljudi vidjeti svoje pulene i navijalo se za Dubravu.

    - Novinar, ništa od ovog nemoj pisati. Previše gubimo - dobacio je jedan kojega novinar zna cijeli život.

    I na tribinama su se skupili svi. Protiv nekih je i novinar igrao, s nekima je igrao. Jednom, a ima tome kojih trideset godina, bila je neka kadetska utakmica u dvorani OŠ Mate Lovrak, tamo je počeo mit o košarci i Dubravi, ako izuzmemo, jasno vanjske terene “Na Centru”, na sportskom centru na Klaki, gdje je još uvijek teško dobiti hakl. Bilo je pred trideset godina tijesno, neki produžetak, vani su čekali dosta sumnjivi tipovi, nije bilo ugodno, ali to je Dubrava i kraj osamdesetih. I imalo je nekog šarma.

    - Kad sam došao na klupu Dubrave, jedino sam tražio da igrači dobivaju plaću. Kakvu-takvu, ali moraju je imati. Uostalom, sjećam se sebe. Kad sam prešao kod Pepsija u Zagreb, kao klinac od 19 godina, došao sam doma s prvom plaćom. Bilo je tisuću maraka, a to je bilo puno više nego je Stari zarađivao u Krašu, pa me zapitao “to dobivaš za ono što se igraš?”.
     

    Teško je pronaći stan

    OK, Darko Krunić je bio španer, nema takvog u današnjoj vrsti Dubrave, ali zna on dobro kako treba biti. Ako netko još uvijek vjeruje u sport.

    - Ne može se dogoditi da igrač u prvoj ligi ima manju plaću od grobara na Miroševcu.

    A to je, danas, ponekad slučaj. U Dubravi su okupili neke sponzore, tu i Furnir i Tokić, imaju neku ideju i imaju još nešto. Polovica današnjih igrača (Kos, Perić, Šutalo, Vujić, Cvitanović i Smolić) su s kvarta ili tu žive. Čak i oni koje su doveli sad žive na kvartu, pa predsjednik kluba, liječnik onkolog, dr. Bernard Budimir, koji usput sjedi i na klupi, jer on je službeni liječnik kluba, a ne samo predsjednik, kaže:

    - Teško je danas u Dubravi pronaći stan, sve se iznajmi jako brzo, ali pronašli smo nešto u Trnovčici, iznajmili, nekako to zatvorili. Pa tamo žive Marko Šarac i Marko Proleta, kuću do njih Chris Hortman.

    Hortman je Amerikanac, lani je igrao za Pulu u Prvoj ligi, a njegova je djevojka Hrvatica, studira stomatologiju, pa je Hortman uz nju. Košarka mu nije sve u životu, na internetu nešto raducka, a to može od bilo gdje, živi sa svojom ljubavi i igra košarku jer je voli, a manje zato što od nje može živjeti. I Trnovčica, štogod mislili od njoj, izgleda mirnije nego neko američko predgrađe koje je ostavio iza sebe.

    Ivan Velić, Cibonin trener, poklonio se Dubravi nakon utakmice, uostalom, i njegov veliki prijatelj je iz Dubrave, Oliver Žarak, koji je Veliću kazao nakon utakmice:

    - Pustili smo vam danas...
     

    Iz kvarta do Eurolige

    Sjetio se Velić kakav su put, recimo imali Boris Gnjidić i Darko Krunić. Legendarna je ona priča kako su obojica na pragu tridesetih gledali u kvartovskom kafiću neku euroligašku utakmicu i, čini mi se, Krunić je dobacio.

    - Pazi, mi ovo nećemo nikada igrati.

    - Kakva Euroliga, nije to za nas - valjda mu je odgovorio Gnjidić.

    Da, naravno, obojica su je kasnije igrali. Duboko zagazivši u tridesete.

    I danas, recimo, s klincima u Dubravi rade ljudi koji su tridesetak godina u klubu, kao što su Nino Lončar i Damir Beneta, pa je i to jedna zanimljiva skica ovoga kluba.

    Dubrava Furnir je nakon tri kola upisala pobjedu kod Škrljeva, nadaju se Krunić i njegovi dečki da mogu ostati u HT Premijer ligi.

    - Ima nekih klubova koji imaju samo pet igrača, a tanku klupu, to bi moglo presuditi u završnici sezone.

    Jer, oni u Dubravi su skupili, za onoliko koliko su mogli, nešto više od petorke. I imaju iza sebe omladinsku školu, istu onu iz koje su potekli Krunić, Gnjidić, Vujić, Maloča, Marić, Vragović, Malenica, Papić, Samardžić, Erjavec, braća Rimac, naravno, a ima njih još. Recimo, i Boris Tišma, danas igrač Reala iz Madrida, a čiji je otac Miodrag također bio igrač Dubrave. Pa onda i Mislav Brzoja, recimo, danas igrač Gorice, lani Zadra. I on je u utorak bio u dvorani.

    Jer igra Dubrava. I dobro je da igra.

    I da, pitate za rezultat? Za Baču, eto, nisam objavio. Barem ne danas. A možda jučer nije vidio.

    Iz drugih medija