Sandro Nicević (43) slavio je u srijedu prvi veliki trenerski uspjeh u mladoj karijeri na klupi. Njegova Pula 1981, momčad iz drugog razreda hrvatske košarke (Prva liga), sredila je Škrljevo (Premijer liga), svladala ga sa 71:70 i plasirala se na završnicu Kupa Krešimira Ćosića, među osam najboljih, kao jedina momčad koja nije u elitnom razredu naše košarke.
- Lijepo je bilo. I nadali smo se, jer smo znali da Škrljevo stiže bez ozlijeđenog Barnjaka, znali smo i da im neće igrati američki centar. S druge strane, ja imam igrače koji posjeduju kvalitetu, u koju ni oni sami ponekad ne vjeruju. Moj je zadatak bio da ih uvjerim da vrijede i da mogu do pobjede. Uspjeli smo, iako smo loše šutirali, nije to bila naša idealna utakmica, pa i to veseli.
Sandro Nicević nekadašnji je reprezentativni centar, čovjek koji je za Hrvatsku odigrao tri Eurobasketa (1997, 2003, 2009), bio je dio reprezentacije i na Olimpijskim igrama u Pekingu, a u igračkoj biografiji stoji mu kako je, uz pet naslova prvaka Hrvatske u dresu Cibone, osvojio s njom i tri Kupa, a bio je u dresu Unicaje i prvak Španjolske, s Le Mansom i osvajač Kupa Francuske.
Igrao je 2017. godine, dakle do svoje 40 godine, a pri tome je osim za pulske Gradine, iz kojih je potekao, igrao i za Cibonu (posudbe u Francku i Benstonu), Olimpiju, Le Mans, AEK, Unicaju, Bešiktaš, Benetton, Montegranaro te sicilijanski Capo d’Orlando u kojemu je i okončao igračku karijeru.
Klub - ogledalo razvoja
- Nakon što sam zaključio karijeru, bio sam u Puli, kod kuće osam-devet mjeseci, i pri tome pratio klub Pulu 1981. Pokušavao sam i nešto pomoći, pa su me na koncu zamolili da preuzmem trenerski posao. Kako je moj cilj bio i da se nakon igračke karijere bavim trenerskim poslom, spojio sam sve to s idejom da se u Puli, ali u cijeloj Istri podigne svijest o košarci. Ukupno, našoj košarci nedostaju ovakve sredine, mnogo je toga centralizirano kroz Zagreb, Zadar ili Split, evo i Rijeka je slabija, sada je tu Škrljevo, Kvarnera nema. Osobno, pak, vidim priliku da se košarka podigne u Istri, jer potencijal postoji.
Uostalom, mnogo je igrača poniklo u Puli, od Željka Jerkova i Vinka Jelovca nekada, pa Svena Ušića nešto kasnije, preko Sandra Nicevića pa do Tonija Perkovića, danas beka Splita. No, Pula nije više kao nekada, nekada je u Puli, recimo, postojao i najbolji kamp u Europi za klince, danas toga nema...
- Dosta je trenera u to vrijeme dolazilo iz nekih drugih sredina i tu razvijalo domaće igrače. A u posljednje vrijeme se ovdje dosta slabo radilo s mlađim kategorijama. I tu postoji rupa, nema nekog ekstra potencijala. Zadnji je to bio Toni Perković, ali i on je odmah nakon osnovne škole otišao put Zagreba, put Cedevite, pa je ona zaslužna za njegov razvoj. Postoji tu prostor, može se napraviti napredak, mogu se educirati treneri.
Jer infrastruktura postoji, cijela je Istra isprepletena odličnim dvorana, no problem je rad s klincima.
- Je, dvorana ima i trenutačno ja nastojim povezati sve te istarske klubove, biti s njima u komunikaciji, od Umaga, Novigrada, Poreča, Pazina, Labina do Pule. Moje je mišljenje da Pula mora doći na vrhunsku razinu, kako ona mora biti taj klub koji može vratiti vrhunsku košarku u Istru, kako bi bila onaj klub koji okuplja i ogledalo razvoja cijele Istre.
Uza sve to, za razliku od nekih bivših vremena, danas nedostaje i entuzijazma.
- Moj primarni cilj je pronaći takve ljude.
Kao i novac. Iako i tu prostora za napredak postoji.
- Mislim da prostora za više novaca u košarci postoji, ali do sada je bio krivi pristup ljudima koji bi mogli investirati. Uvijek se tražio novac unaprijed, a moja je ideja da mi moramo samo pokrenuti nešto, stvoriti projekte, povećati zanimanje, a onda te projekte ponuditi sponzorima. Hoće li to biti kroz neke utakmice reprezentacije, hoće li to biti kroz organiziranje kampova, turnira, pa tu preko hotelskih lanaca napraviti suradnju, preko samog Grada kojemu možemo poslužiti kao promocija, ima tu puno ideja, Pula je i danas i sveučilišni centar, ali poanta je u tome da mi kao klub moramo pokrenuti nešto.
Čestitke sa svih strana
Tri je posljednje sezone svoje igračke karijere Sandro Nicević proveo u sicilijanskom turističkom mjestu Capo d’Orlando, gdje je postao taj spoj vrhunskog sporta i turizma, a Nicević tu ima iskustva.
- Je, pomoći će mi to iskustvo.
Razgovarali smo dok je napuštao ured gradonačelnika, čestitke za plasman na Final Eight dolaze sa svih strana, a može li Pula 1981 već ove sezone izboriti i plasman u Premijer ligu? Trenutačno je Nicevićeva momčad na diobi drugog mjesta u Prvoj ligi, prva četiri idu u doigravanje od kojih će najbolji završiti u Premijer ligi, a poraženi u finalu doigravat će s 11. iz Premijer lige za još jedno mjesto u elitnom razredu hrvatske košarke?
Hoćemo li, dakle, gledati Pulu najesen u Premijer ligi, hoće li ponovno Cibona, Zadar i Split dolaziti u Pulu?
- Iskreno, smatram da smo već ove sezone sportski, igrački to u stanju postići. Došli smo do neke kemije na terenu, imamo dobar ugođaj u momčadi, igrači daju maksimalni doprinos. Osobno, pak, ne bih volio da uđemo u Premijer ligu i da u njoj budemo na jednogodišnjem izletu. Treba se konsolidirati sa svih mogućih strana, pa onda ući u Premijer ligu i tu tražiti daljnji napredak i razvoj košarke ne samo u Puli, nego u cijeloj Istri.
Sandro Nicević ima zdrave planove. I pun je entuzijazma. Što je kombinirano odlična vijest. Iskustvo je također tu. A Pula i Istra trebaju hrvatskoj košarci. Pa možemo samo stisnuti palčeve da uspije.