Novo posrtanje Hrvatske na Eurobasketu, koji je pak bio posljednji za Roka Ukića i Marka Popovića, playmakere koji su u proteklih petnaestak godina zajedno sa Zoranom Planinićem nosili reprezentativne ambicije, ponovo je otvorio priču o “kroničnom problemu” naše košarke. Međutim, tvrdnje kao što su “Hrvatska nema playmakera” i “bez playmakera se ne može igrati ozbiljna košarka” nisu ništa drugo nego paušalne ocjene frustriranih navijača.
Taj problem treba analizirati daleko ozbiljnije i dublje, a analize treba raditi struka. Stoga smo za ovu priču odabrali tandem Cedevite, trenera Juru Zdovca i njegova pomoćnika Slavena Rimca, dugogodišnjeg playmakera hrvatske reprezentacije i bivšeg trenera Cibone Damira Mulaomerovića te Vladimira Anzulovića, koji na klupi Šibenika ove sezone planira najosjetljiviju poziciju zatvoriti Krešimirom Radovčićem i Domagojom Šarićem, playmakerima hrvatske U-20 odnosno U-18 selekcije.
Izumrla vrsta?
- Ja često u šali znam reći da više nema playmakera, već da su ostali samo “playshakeri”, izraziti strijelci na poziciji na kojoj bi primarni zadatak trebao biti učiniti suigrače boljima.
Dario Šarić
Čim je izgovorio ovu posljednju rečenicu, Jure Zdovc kiselo se nasmijao. I time rekao sve.
- Takvi su playevi izumrla vrsta - odmah je dodao.
Ako Hrvatska ima problem playmakera, kako to da Cedevita kao perjanica naše klupske košarke u svojim redovima ima dva hrvatska razigravača - Roka Ukića i Tonija Katića?
- Neka mi Roko ne zamjeri, ali ni on nije klasičan playmaker. Međutim, Roko hoće i zna dodati, ima osobine playa. Katić je pak mlad i može napredovati. Dobar je momak, sluša. Tu i na nama trenerima leži velika odgovornost. Mnogo razgovaram s Tonijem jer uvijek tražim jako puno od playmakera.
Od aktivnih je igrača Zdovčev favorit u ovoj priči Miloš Teodosić, sviđa mu se i Ricky Rubio, a obožavao je Papaloukasa i Diamantidisa.
- Za mene je jako važno da play ima i visinu jer ako nema, onda mu je teže vidjeti što se događa na terenu. Opet, košarka se mijenja i ne mislim da samo Hrvatska ima problem playa. Znam ja puno trenera koji igraju bez playmakera, s dva “combo” beka, i to zato što takvih igrača više, jednostavno, nema.
Što se tiče hrvatskog potencijala na toj poziciji, treneru Cedevite nije lako govoriti s obzirom na to da je tu došao prije tek nekoliko mjeseci, ali zato uz sebe ima Slavena Rimca, koji jako dobro vlada problematikom.
- Ne mogu reći da problema nema jer je činjenica da mi trenutno nemamo bekova koji igraju na vrhunskoj razini. Opet, ne mislim da je taj problem kroničan jer smo prije uvijek imali reprezentativni kadar.
Iako nije bio play, Riki je dobar primjer toga: bek europske klase koji je godinama bio tek na rubu reprezentacije...
- Uvijek smo imali bekova, odnosno prije smo ih imali više.
Mladi u službi A vrste
A zašto ih sad nemamo?
- Teško mi je o tome govoriti jer ja radim u seniorskoj košarci, dolazim na gotovu situaciju, koristim ono što imam. Ne pratim pozorno mlađe selekcije. Ono što sam shvatio i prije u Ciboni i sada u Cedeviti jest da potencijala ima, ali se prilikom razvoja naprave neki propusti. I tu ima svega; od krivog rada, nedostatka prilike i strpljenja, do manjka ambicije samih igrača. Međutim, kvalitetnog je materijala uvijek bilo i uvijek će ga biti, a na nama je trenerima da uočimo potencijal, napravimo beka za reprezentaciju.
Sljedeći u redu za reprezentaciju Hrvatske trebali bi biti Dominik Mavra, s kojim je Rimac radio u Ciboni, te Toni Katić, kojeg sad ima u Cedeviti.
- Realno, ne postoje neka druga imena, nema mlađih na toj poziciji.
Što je rješenje?
- Igrače treba tražiti u mlađim selekcijama i ondje ih educirati. Možda nećemo stvoriti vrhunsku klasu, ali možemo stvoriti igrače koji će odraditi nekakvu rolu. Treneri su u tim mlađim selekcijama previše opterećeni rezultatom, a nitko se ne sjeća da smo mi tko zna koliko puta bili kadetski i juniorski prvaci Europe, dok svi znaju da 22 godine nemamo seniorsku medalju. Mlađe selekcije moraju biti u službi seniorske.
Nešto više o tome može pak reći Vladimir Anzulović, trener Šibenika i izbornik juniorske reprezentacije, koju je ljetos vratio u Diviziju A.
Roko Leni Ukić
Odgovornost trenera
- Domagoj Šarić bio je kapetan te reprezentacije, a tu u Šibeniku imamo i Krešimira Radovčića, koji je igrao ozbiljnu ulogu u U-20 reprezentaciji. Zato sam u dogovoru s klubom ove sezone krenuo s njima dvojicom na playu, uz nadu da kroz godinu ili dvije oni mogu postati reprezentativni potencijal.
Ni Zula mlađi ne smatra da je problem playmakera kroničan.
- Iako od Ukića nismo izbacili playa visoke europske klase, činjenica je da smo ih uvijek imali. Ja sam recimo sa 18 godina bio proglašen najboljim europskim playem (prva petorka Europskog prvenstva U-18), a sebe krivim što kasnije nisam uspio realizirati taj potencijal. Puno stvari tu igra ulogu. Činjenica je da u proteklih nekoliko generacija nije bilo toliko talentiranih bekova kao što smo imali visokih igrača, ali isto tako odgovornost leži na nama trenerima.
Anzulović ne sumnja da će Hrvatska u godinama koje dolaze riješiti ovaj problem.
- Dosta je igrača koji imaju reprezentativni potencijal, taj je popis dugačak. Ono što trebamo jest strpljenje i sustavan rad, moramo istrpjeti dvojicu ili trojicu za koje se odredimo da u budućnosti mogu biti od pomoći.
Danas svi kreiraju
Na tom je tragu i Damir Mulaomerović.
- Istina je da se radi o specifičnoj poziciji jer da bi igrao playa, moraš imati karakteristike vođe, imati autoritet u svlačionici i na terenu. Mi pak imamo problem sa stvaranjem playmakera jer ih vrlo rano etiketiramo, otpisujemo nakon šest mjeseci. Ključ su klubovi, u njima se mora sustavno raditi s igračima.
Mulu pomalo i nervira ova priča.
- Od toga se radi fama, pogotovo kad se uzme u obzir da se danas igra drukčija košarka, odgovornost playmakera puno je manja nego prije, svi kreiraju...
Tu se pak malo vratio u prošlost.
- Sergio Rodriguez pokazatelj je da se strpljenje isplati. Njemu je Estudiantes dao priliku kada mu je bilo samo 17, trpio ga nauštrb rezultata i Španjolci su s godinama dobili vrhunskog playmakera.
Po Mulaomeroviću, nije samo trener taj koji mora imati strpljenja.
- Odgovornost klubova daleko je veća jer rijetki treneri imaju podršku ako nema rezultata. I onda treneri uzimaju iskusnije igrače koje ne treba školovati, učiti, a mladi ne dobivaju priliku.
Koga on vidi kao mogućeg Ukićeva nasljednika u reprezentaciji?
- Meni se već jako dugo sviđa Toni Katić, koji je stagnirao zbog ozljeda, ali se radi o momku s playmakerskim štihom. Dominik Mavra pokazuje napredak iz godine u godinu, u Zadru je vrlo talentirani Lovre Bašić, kojem nedostaje ozbiljnog rada. U Ciboni sam pak vidio puno dobrih stvari kod Karla Uljarevića, s tim da malo ljudi shvaća da je prijelaz iz juniora u seniore vrlo težak. Zanimljiv je u Splitu i Mate Kalajžić... Ima, definitivno ima materijala, samo treba raditi - zaključio je Damir Mulaomerović.