Aco Petrović dobio je sve što je htio. Ili, barem, što je mogao poželjeti one tupe nedjeljne noći u Istanbulu kada je Hrvatska prvo križanje na Eurobasketu završila u zračnoj luci Atatürk.
Poziv iz egzotičnog, intrigantnog Brazila brzo je stigao, Petrović ga je prihvatio, brzo pohvatao konce i u studenom upisao dvije pobjede na startu američkih kvalifikacija za SP: u gostima je sredio Čile, a kod kuće, u Carioca Areni, istoj onoj u kojoj se igrao olimpijski turnir u Riju, pala je i Venezuela. Brazil ima čistih 2-0 i otvoren put do SP-a. Za razliku od Hrvatske.
Kako je Petrović od onoga što je rekao u Istanbulu šutio za hrvatske medije, ovoga je puta, s vremenskim odmakom, progovorio o svemu. Prilika se za to ukazala nakon što je u petak navečer sletio u Zagreb, a u hrvatskoj će metropoli provesti dva mjeseca prije negoli odleti za Brazil na nastavak kvalifikacija u veljači.
- Krenimo od toga, sada na miru, odakle uopće Brazil. Odmah po svršetku Eurobasketa stigla je ta ponuda od ljudi iz Brazila. Sada, s ovim odmakom, nakon što smo otvorili dvjema pobjedama u kvalifikacijama, moram reći da je to za mene bio pun pogodak jer sam se tako fokusirao na nešto novo. Nije mi bilo lako nakon svega što se događalo nakon Eurobasketa. Bili smo se, praktički, odmah dogovorili, ali se čekala promocija jer su ljudi iz Saveza željeli to prvi objaviti.
Gdje živite dok ste u Brazilu?
- Živim gradu Campinasu, koji je blizu Sao Paola, u krugu ima dosta prvoligaša, blizu je zračna luka, mogu skočiti do Rija... Uglavnom, lokacija je jako dobra.
OK, a kako se bilo uhvatiti novog posla?
- Čim se pojavila ta priča s Brazilom, počeo sam istraživati bazu brazilskih igrača, tako da sam imao neku viziju toga što mi je činiti i prije nego što sam stigao tamo. Brazil je nakon 2016, nakon Igara u Riju, s mlađom momčadi otišao na FIBA Americas, ali ondje nije sve išlo prema očekivanjima te su ostali i bez plasmana na Panameričke igre. Stoga su se odlučili za novi put, željeli su europskog trenera.
Aco je vratio neke starije igrače, ostavio pet-šest mlađih, uvrstio neke nove ljude...
- Što se tiče Alexa Garcije i Varejaoa, oni su među pet-šest igrača koji su spremni biti i na SP-u u Kini. S druge strane potencijal Brazila je velik, jer to su igrači koji su vrlo fizički moćni, ali ponekad i zaigrani. Uostalom, sjećate se Rija, oni su uvijek igrali s dvije “petice”; sada sam tu tražio jednog igrača na poziciji krilnog centra. I izmislio jednog dečka na poziciji playa, tek mu je 18 godina, ima samo 175 cm, a zove se Yago dos Santos. On igra za Paulistano, a u tom je klubu, jer su neki Amerikanci ispred njega, tek treći play. Bez obzira na sve što se događalo s našim playevima, ipak si utvaram da još uvijek znam prepoznati playa i u tom sam dečku vidio velik potencijal, čak tolik da sam ga bez problema uvrstio u startnu petorku na otvaranju kvalifikacija za SP, na gostovanju u Čileu. I reagirao je sjajno. Treba dodati i da sam Lucasa Diasa postavio za krilnog centra, a stariji igrači, Alex, kojemu je 37, i Varejao, kojemu je 35, bili su oslonac. Ispalo je jako dobro.
No igrači koji su nastupili na kvalifikacijama nisu sav potencijal Brazila.
- Ma kakvi, Brazil trenutačno ima pet vrhunskih playeva, ima pet vrhunskih “petica”.
A to sve govori, iako se to kod nas nekada ne shvaća, da je potencijal jednog Brazila velik.
- Moram vam reći da sam ostao šokiran kad sam otišao pogledati prvenstvo Brazila za igrače do 16 godina u Belo Horizonteu. Takav potencijal na jednom mjestu - govorim o atletskim i fizičkim mogućnostima - nisam vidio. To je doista široka baza i sada treba, a to će biti i moj posao, napraviti sustav u kojemu će ti dečki biti obučeni za igranje ozbiljne košarke, s disciplinom u igri, da ne ostanu samo igrači koji trče i šutiraju trice. Ali bazen je dosta širok i dosta velik. Uglavnom, mislim da će vrhunac ove selekcije biti na Igrama 2024. godine, iako se pritom, naravno, neće propustiti otići na SP u Kinu.
I u Tokio nakon toga. A slušajući Acu, dojam se da se čovjek spasio u Brazilu, ne živeći naše muke. I dva poraza kojima smo otvorili “život nakon Ace” u reprezentaciji.
- Pratio sam obje utakmice i moram priznati da nisam očekivao takav rasplet. Štoviše, kazat ću vam da sam očekivao dvije startne pobjede i reći ću odmah zašto. Većinu ovih igrača, njih sedam-osam, ja sam vodio na onom turniru u Kini i oni su tamo igrali, čak bih se usudio reći i iznenađujuće dobro. Na tu je selekciju dodano nekoliko igrača koji su trebali podići kvalitetu, mislim tu na Krušlina, Planinića, Bilana, Šakića...
Međutim, to je sve skupa izgledalo jako tanko.
- Što se dogodilo, ne znam. Iskreno, ja sam očekivao dvije lagane pobjede. Je li se tu sad radilo o prevelikom pritisku, ne znam. Sve sam očekivao osim ovoga.
I onda je otvorio bolnu temu. Eurobasket.
- Završilo je to kako je završilo. Bio sam 31 utakmicu na klupi reprezentacije i platio sam danak zbog jedne utakmice, ako baš želite zbog jednog, tog drugog poluvremena protiv Rusije.
Petrović je to i sve on prati. Čak i kad je na drugom kraju svijeta. I posebno ga bodu - a puno nas je takvih - izjave poput one Dina Rađe da “neće biti tragedija ako ne odemo na SP”.
- Čitam izjave Dina Rađe i moram reći da je suludo to što on govori. Posao je, cilj je da se plasiramo na SP u Kini, jer su Bogdanović i Šarić u najboljim godinama, bit će tu Žižić, jer sada više nema Ace. Ne slažem se s Dinom. Iako, već smo sada u problemu, izgubili smo dvije utakmice, a to su četiri boda, možda smo izgubili četiri boda za onu drugu, izlučnu skupinu, uostalom, i bit će tako ako Nizozemska sredi Rumunjsku kod kuće. SP se treba, može i, rekao bih, mora dohvatiti jer, uvjeravam vas, ova naša selekcija - govorim o najboljoj selekciji - prije će ili kasnije napraviti klik. Šarić i Bogdanović, jednostavno, zaslužuju biti na najvećoj pozornici.
Da je kojim slučajem Aco Petrović ostao na izborničkoj stolici, bi li se njegov izbor igrača razlikovao od izbora Ivice Skelina?
- Vjerojatno bih ostao na tom tragu, ali s obzirom na to da sam ja još od proljeća 2016. radio plan i za početak ovih kvalifikacija, da sam već tada kontaktirao igrače, budite uvjereni da bi na tom popisu, ali i na parketu, bio Hrvoje Perić, s kojim sam već tada dogovorio da bude na raspolaganju za studeni i početak kvalifikacija. Nadalje, ako su Luka Žorić i Marko Tomas bili spremni biti osigurač, neka premosnica do ljeta, kad dolaze svi najbolji igrači, onda se njihova pomoć trebala prihvatiti. Pazite, ja imam u Brazilu tog klinca Dos Santosa, kojemu je 18 godina, ali njemu je bilo lakše igrati uz Alexa Garciu i Varejaoa, njih su dvojica pomogla tom klincu da bude najbolji što može biti, da pokaže potencijal. I ima još nešto.
Aco Petrović samo je sipao iz rukava.
- Kvalifikacije su teške, znali smo to, ali, eto, sada, nakon dva početna kola, Hrvatska je jedina reprezentacija koja je u opasnom problemu. I Rusija ima kiks protiv BiH u Sarajevu, ali to je nadoknadiv gubitak. Mi smo jedini na 0-2.
I dokad je Aco u Hrvatskoj, u Zagrebu?
- Ostajem do početka veljače, onda opet letim nazad. U ovom ću periodu provjeriti u kakvom su stanju Leandro Barbosa i Rafa Luz, koji žele igrati za reprezentaciju, a gledat ću i ostale. U veljači imamo dvije domaće utakmice u kvalifikacijama.
I za kraj...
- Ma, s obzirom na sve što se događalo nakon Eurobasketa, da je ova priča s Brazilom mogla po mene bolje ispasti, pa, i nije baš...
Aco o 'slučaju Šarić'
Prošla su gotovo dva i pol mjeseca nakon Eurobasketa, nakon ispadanja od Rusije. Dosta vremena za dojmove.
- Mogu samo ovo reći: saznao sam razloge - a odmah ću i to reći, riječ je o banalnim stvarima - zbog kojih smo izgubili Šarićev doprinos na najvećoj razini. Međutim, ja neću o tome govoriti, to je zadaća Darija Šarića, on mora reći što se dogodilo, a cijela je stvar pukla na pripremama u Opatiji, dakle govorimo o 14. kolovoza, dva tjedna uoči početka Eurobasketa, objašnjava Petrović.
- Dotad je Dario bio glavni detonator pozitivnog ozračja u reprezentaciji, glavni zafrkant, a onda se odjednom ugasio. Napravio je zid prema suigračima, prema meni, ostao je zatvoren, nije bio dobre volje. Kažem, znam o čemu se radi i mogu samo još jednom reći da je posrijedi toliko banalna stvar da ne može biti banalnija, ali to je na Dariju, on to mora objasniti, radi boljeg sutra. I tu u pitanju nisu stvari koje su se spominjale po medijima, već doista banalna glupost, nešto na što čovjek uopće ne bi pomislio. Ali dogodilo se i Dario mora to objasniti. Ostalo oko Eurobasketa nemam zašto komentirati, vraćati se recimo na promašenih osam slobodnih bacanja, zaključio je temu bivši izbornik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....