Posljednju košarkašku medalju Hrvatska je osvojila na Eurobasketu 1995. u Ateni, na posljednjem velikom natjecanju, također Eurobasketu, onom prije godinu i pol u Cluju i Istanbulu bili smo među 16 najboljih na Starom kontinentu nakon što smo 2016. plasmanom u četvrtfinale Olimpijskih igara službeno osvojili peto mjesto na svijetu. Prije toga su, pak, naši košarkaši na olimpijskim kvalifikacijama u Torinu probudili onaj dio nacije inficiran kraljicom igara. Da bismo tri godine kasnije u Szombathelyu kvalifikacije za SP zaključili sa -19 protiv Mađara, odnosno osmim porazom iz 12 utakmica u kojima ni u jednom trenutku nismo bili na pravom putu prema Kini.
Četvrtfinale je minimum
Međutim, potpisnik svega onoga što je prethodilo ovim kvalifikacijama u rujnu će biti na Svjetskom prvenstvu jer je bivši hrvatski izbornik Aco Petrović tamo odveo Brazil, s kojim je za kraj ostvario pobjede na Djevičanskim Otocima (s tom je matematički osigurao odlazak u Kinu) i u Dominikanskoj Republici...
- Posljednji ciklus ujedno je bio i najbolji jer sam okupio najjaču ekipu do sada - zadovoljno će Aco nakon povratka u Zagreb.
- Ukupno gledajući, kvalifikacije smo odradili bez prevelikih oscilacija, a posebno sam sretan jer sam u ozbiljnoj rotaciji dobio dvojicu devetnaestogodišnjaka. Yago Matheus je silno talentirani play, zbog njega i krilnog igrača Didija Louzade naše su utakmice pohodili brojni NBA skauti.
Što Petrović ima u Brazilu ako govorimo o izboru za rujanski SP?
- Imam tri petorke i četiri igrača u NBA ligi s kojima trebam obaviti razgovore. Ključan mi je Bruno Cabolco iz Memphisa jer smo na “četvorci” najslabiji, play Jazzera Raul Neto i centar Chicaga Cristiano Felicio ne bi trebali biti upitni, dok će veteran Nene teško biti na raspolaganju.
Centar Houstona napunio je 36 godina, ali to u Brazilu ne znači ništa jer su kvalifikacije između ostalih igrali njegovi vršnjaci Leandro Barbosa i Anderson Varejao, nešto stariji Alex Garcia (38) te “mladići” Marcelo Huertas (35) i Marquinhos Vieira (34).
- Ne samo da su svi na raspolaganju, već nitko od njih ne pokazuje ni mrvicu ega. Njihova je želja je da se kao generacija oproste na Igrama u Tokiju, a kako izvršavaju sve svoje obaveze, vode brigu o svom tijelu, odnosno nitko od njih u poznim košarkaškim godinama nije ni najmanje zapušten, moja je obaveza na svako natjecanje voditi isključivo 12 najboljih. Prilikom izbora igrača se sigurno neću voditi time koliko tko ima godina.
Aco je optimist...
- Ako Cabolco bude dostupan, uz sve ostalo što imamo, to bi mogla biti jedna dobra reprezentacija.
Vrijedna medalje?
- Teško mi je govoriti na taj način jer SP vidim kao priliku za što bolji plasman, ali i odlazak na OI. Ako računamo da su Amerikanci sigurni za jedno mjesto, nama su konkurenti za drugu ‘ulaznicu’ Kanada i Argentina, ispred kojih moramo biti da bismo izborili Tokio. U tom smislu je četvrtfinale nekakav minimum, a ključan će biti ždrijeb jer sustav natjecanja je takav da će najvažnije biti prve tri utakmice, dok će dvije u drugom krugu služiti za pozicioniranje, eventualan bijeg od Amerikanaca u nokaut-fazi.
Što se tiče Petrovića, pripreme za SP počinju krajem ožujka sastancima s NBA igračima, okupljanje će biti krajem srpnja, a 13. kolovoza će Brazilci doći u Europu i tamo za 12 dana odigrati tri turnira zbog privikavanja na stil potreban za uspjeh na natjecanju kao što je SP.
Hrvatska će, pak, istodobno skicirati reprezentaciju za kvalifikacije u kojima ćemo pokušati uloviti Eurobasket 2021.
- Još prije 2-3 tjedna rekao sam sve jer su stvari bile potpuno jasne unatoč teoretskoj mogućnosti prolaza. Iza svega rečenog stojim, a porazi od Poljske i Mađarske bili su potpuno očekivani s obzirom na selekciju tijekom cijelih kvalifikacija. Već je dugo jasno da su u Savezu, a tu mislim isključivo na Dinu Rađu, koji se kao šef struke nametnuo i izravno odlučivao o svemu, odnosno postavljao izbornike i još sastavljao popise igrača, podcijenili kvalifikacije.
Tu se vratio na svoj mandat kroz koji se pripremao za lov na SP, ali zbog podbačaja na Eurobasketu nije dočekao te utakmice.
- Ja sam 5-6 mjeseci radio na tome, razgovarao sa starijim igračima, koji su trebali iznijeti najveći teret. Slično su kvalifikacije odradili Španjolci, uzimali su sve što je moglo hodati i tako mirno odradili posao. Mi smo se, pak, odmah na startu uveli u problem, izgubili od Nizozemske, Italije, pa onda i Rumunjske kod kuće, a konačni udarac bila su dva neočekivana rujanska poraza s NBA igračima u sastavu.
Kao bivši izbornik, Aco Petrović trebao bi biti malo upućeniji u situaciju oko pojedinih igrača, a kako sve zanima zašto Dražen Anzulović nije zvao Roka Ukića i Krunu Simona, koji su imali želju pomoći, možda on ima neko objašnjenje...
- Nije mi poznato što se dogodilo sa Simonom, ali situacija s Ukićem mi je potpuno jasna. Naime, nakon treće utakmice na posljednjem Eurobasketu došlo je do nekih ‘iskri’ između Roka i Stojka Vrankovića, čak su on i Dino tražili da ga pošaljem kući, na što sam se samo nasmijao jer verbalni sukob nije razlog za tako drastičan potez. Tu su pak Stojko i Dino prekrižili Ukića za sva vremena, a iako je on htio pomoći, prošle sezone igrao solidno za Cedevitu, a sada u Parizu ima samo jednu utakmicu tjedno, očito je netko imao preveliki ego da prijeđe preko svega u svrhu boljitka reprezentacije.
Naveo je jedan primjer iz Brazila.
- Meni je Marquinhos iz banalnog razloga otkazao prvi ciklus pa ga ja nisam zvao za drugi, treći i četvrti, ali nakon što smo sjeli i razgovarali, vratio sam ga za peti i šesti te je on odigrao vrlo važnu ulogu u tim utakmicama.
Zašto kod nas nije tako?
- Ne mogu se uvući u glavu Dine Rađe, a jedino bih vam na taj način mogao odgovoriti na pitanje. Ako se ne može prijeći preko jednog takvog banalnog incidenta kakav je bio s Ukićem u Cluju, onda stvarno ne znam preko čega se može...
A tko je sada Pedro?
Njemu se kao izborniku nije prešlo preko poraza u osmini finala Eurobasketa od Rusije.
- Platio sam danak jednoj utakmici jer je Hrvatska u mom mandatu imala 15 pobjeda, od čega deset protiv reprezentacija iz svjetskog vrha. Da bih onda ispao Pedro. A sad više nema ni Pedra, ne postoji kritična masa. Oko košarke je zavladala apatija koja pokazuje da je ovaj sport kod nas klinički mrtav!
Što i kako dalje?
- Ne znam što bih vam rekao jer, ponavljam, ne postoji kritična masa i ja ne vidim izlaz. Nas od studenog ponovo čekaju kvalifikacije, ovaj put za Eurobasket, a siguran sam da će ljudi u Savezu i njih shvatiti olako pa se osvijestiti kad odemo, recimo, u Portugal i izgubimo sa 15 razlike. Godinu i pol slušam kako se trubi o selekciji, na playa se gura Matu Kalajžića, koji je fizički dobar, ali je ‘dvojka’, onda Karla Uljarevića, kojeg se potom ugasi i u klubu i u reprezentaciji. Upravo se na tom problemu playa može zaključiti gdje smo jer ja ne vidim tko bi to u sljedeće 3-4 godine mogao puniti tu poziciju u reprezentaciji.
Iako zvuči pesimitisično, čak i depresivno, Aco Petrović je zapravo - realan. Pa da zaključimo još jednom:
- Hrvatska je košarka klinički mrtva.