I Bojan Bogdanović je bio među onima koji su sve govorili na terenu, a mikrofone i kamere prepustio suigračima. No, nešto je ipak morao, kao “vođa ovog čopora”, i on reći.
Recimo, da objasni Acinu rečenicu nakon međusobnog razgovora, “tovarite sve na mene, idemo!”
- Dosta sam razgovarao s Acom, rekao sam mu to, ali da ne ispadne krivo, moram reći da ovo nije nikakav moj poseban uspjeh. Dapače, Šiši je bio MVP, Kruno je pogodio šest trica u finalu... Kad primite 60-ak poena u prosjeku u četiri utakmice, onda nije pojedinac zaslužan za uspjeh, nego momčad. I to je ključ ovog našeg trijumfa.
Ušlo se u produžetke s domaćinom, a to je uvijek rulet.
- Kad sam promašio šut za pobjedu, pomislio sam da ću na kraju možda ispasti tragičar, ali Aco nas je sve uvjerio da ćemo ih pobijediti - i Talijane i Grke - svi smo vjerovali da ćemo proći. Nevjerojatno.
Igrali ste bez nervoze i grča.
- I jesmo bili takvi. Aco je na sastanku prije finala napisao na ploči, “kada se ponovo vidimo, idemo za Rio”. To valjda dovoljno govori s koliko smo samopouzdanja ušli u posljednju utakmicu.
Svi igrači puno hvale Acu. Očito vam je odgovaralo da ste u ovom kratkom razdoblju koliko ste imali za pripreme dobili trenera-šmekera, a ne nekog krutog stručnjaka.
- Aco je fakin, odlično je odradio posao. Mi smo prevarili Grke, puštali njihove šutere, bio je dogovor i da puštamo Gentilea da puca do besvijesti. Nama je nedostajao takav profil trenera, baš se poklopilo jer nam je takva konstrukcija momčadi. Aco nam je legao baš kao “kec na desetku”...
