Konferencija za medije hrvatske ženske reprezentacije bila je brzopotezna, kakve li razlike od konferencija za medije muške reprezentacije. Rekli bismo, onako sa strane, tek puko odrađivanje posla, na žalost. Nakon što se zadovoljila forma i izbornik i igračice rekli svoje, pitanje novinara zapravo i nije bilo. Osim jednog, o usporedbi kvalitete i popularnosti muške i ženske reprezentacije, u svjetlu ovoljetnog nastupa naših košarkaša na OI u Riju, gdje je kapetanica Jelena Ivezić s dosta gorčine u glasu rekla:
- Na žalost, svi vi novinari dođete na kraju, posljednjih pet dana, prije utakmicu. A mi smo u ovom sastavu s trenerom već tri godine na okupu i nitko se ne pita kako smo mi uopće došle do ovih kvalifikacija. Zato vas molimo da i nas malo pogurate u medijima, kao i košarkaše.
Trebalo je u Slavoniju
I u pravu je Jelena, jer ženska košarka u Hrvatskoj nikada nije imala baš neki tretman, iako su i one bile na OI, u Londonu 2012. godine. Iskusna 182 cm visoka 32-godišnjakinja igra u turskom Mersinu, u zemlji gdje je ženska košarka i te kako na cijeni.
- Prije samog prvenstva odradimo veliki broj turnira, što se tamo radi u dogovoru s kladionicama. Jako je naporan tempo, mi smo odradili nekih 20-ak utakmica prije početka sezone u nekoliko tjedana. Što se sezone tiče, imamo skor 2-2, prije nekoliko dana smo dobili i posljednju igračicu i ajmo reći da sam zadovoljna. Još se zapravo malo tražimo kao ekipa jer nismo baš zbog tih turnira imali prilike puno trenirati i uigravati se.
Kasnije, nakon službenog dijela, još je malo pojasnila što je mislila pri usporedbi s košarkašima.
- Isto treniramo, isto jedemo, isto živimo. S time da je nama curama puno teže jer naši muževi, kod onih koje su udane, doma ne kuhaju i obavljaju kućanske poslove. Protiv nepravde se možemo pokušati boriti, ali je teško uvijek ostati na nogama. Znam da puno ljudi ne doživljava žensku košarku, ili je jednostavno ne voli, ali to je njihov izbor. Voljela bih da nas dođu podržati u subotu u Trnsko, iako bih bila još sretnija da se to igra u mojoj Slavoniji, jer bi sigurno bilo više publike, tamo smo igrali posljednju kvalifikacijsku utakmicu, u Brodu, i dvorana je bila puna.
Dva mjeseca bez muža
Antonija Sandrić, još uvijek izvan košarkaških krugova poznatija po djevojačkom prezimenu Mišura, dodaje:
- Presretna sam što sam ponovo u svojoj državi, što smo se opet okupile, da vidim svoje cure... Vjerujem da smo sve ovdje iz tog razloga. Došli smo kao profesionalci odraditi svoj posao i igrati za svoju državu.
Udani ste za bivšeg košarkaša Marka Sandrića, koliko vam on pomaže doma oko vaše karijere, koliko vas oslobađa nekih možda tipično ženskih poslova, kuhanja primjerice?
- Kada traje sezona često znamo otići negdje van na ručak, tako da sam od tih nekih kućanskih poslova oslobođena, ali ljeti, kada sam doma, onda su svi ženski poslovi na meni. Iako, moram reći da se nadopunjujemo, ako dođem umorna s posla nije problem da i muž obavi neke od kućanskih poslova, ne dijelimo ih na muške i ženske. Doduše, sada i nije sa mnom u Turskoj, radi u Šibeniku, tako da se dva mjeseca nismo vidjeli. Kada sam bila u Francuskoj bio je sa mnom, igrao košarku tamo za neke klubove, no sada je dobio dobar posao doma.
Hrvatsku čekaju posljednje dvije kvalifikacijske utakmice za Eurobasket 2017. u Češkoj. Prva je u subotu (19. studenog) u Trnskom protiv Estonije, a već je 23. studenoga (srijeda) na rasporedu gostovanje protiv Francuske u Clermont Ferrandu.
Hrvatska u dosadašnjem dijelu kvalifikacija ima dvije pobjede i dva poraza, a na EP prolaze prvoplasirane reprezentacije iz devet kvalifikacijskih skupina i šest najboljih drugoplasiranih ekipa.
Braslav Turić, izbornik hrvatske reprezentacije, kaže:
- Utakmica s Francuskom nam je ključna, obzirom da smo u prvom klubu kvalifikacija izgubili jednu utakmicu od Nizozemske. Dakle, moramo pobijediti u Francuskoj. Misija je teška, ali nije nemoguća.