Toni Kukoč, naš košarkaški velikan, po mnogima najbolji hrvatski igrač poslije Krešimira Ćosića, oduševljen je uspjehom reprezentacije u Torinu, na kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre u Riju.
- To je velik uspjeh, pravi pothvat, i to ne samo zato što se ide na Igre preko leđa dviju jačih reprezentacija, Grčke i Italije, nego još više stoga što je ova generacija na neki način samu sebe uvjerila da mogu biti među najboljima - rekao je Kukoč, dok smo razgovarali u Jokeru, splitskom trgovačkom centru, što je bila loša solucija, jer su nas prekidali brojni zaljubljenici splitskih “žutih”.
Svakih nekoliko minuta pristizali su s molbom da se uslikaju, da izvedu “selfie”, da dobiju potpis, tako da mi je sve to po malo išlo živce s obzirom na to da je Kukoč prezaposlen pa nije mogao za ćakulu odvojiti više od dvadesetak minuta…
zlatni savjeti Kukoč je bio tjedan dana u Novigradu, u vrijeme kad su se igrale pripremne utakmice protiv Češke i Kanade…
- Pomogao sam koliko sam mogao, savjetima, razgovorom, ali i radom na parketu, individualno… Radilo se o tome da sam našim košarkašima dao svoja iskustva, jer sam mnogo tih detalja, pravih caka pokupio tijekom 13 godina igranja u Americi.
Kukoč je tumačio kako čuvati igrače, kako u igri imati više mogućnosti za proigravanje, kako pomagati suigračima…
- Gledao sam na televiziji te utakmice i mogu kazati da tu ima još prostora za nadograđivanje, naročito kad je u pitanju igra obrane. Mi na primjer povedemo sa 24 razlike protiv Grčke ili ostvarimo prednost od desetak koševa protiv Italije, pa dozvolimo da nas stižu, stignu, ne iskoristimo taj momentum i onda se na kraju ipak izborimo za pobjede. Tu se igra mora bolje iskontrolirati…
Što se tiče Olimpijskih igara, kao prvo Kukoču ne pada na pamet otići u Rio jer ima svoja posla u Chicagu (on je ambasador Bullsa i posebni savjetnik predsjednika), a što se tiče očekivanja za našu reprezentaciju, Kukoč je vrlo otvoren:
- Ma teško je doći do medalje kolikogod mi vjerovali u takav rasplet. Imamo tešku skupinu, neće biti lako, ali ponavljam, odlazak u Rio je bitan za budućnost. Imamo sjajnu talentiranu generaciju, koja može godinama igrati glavnu ulogu na europskim i svjetskim prvenstvima.
Kad se ovoj reprezentaciji pridodaju tri mlada košarkaša koji su prošli draft za NBA, onda po mišljenju Kukoča “imamo sastav za prave pothvate”. On se ne želi uplitati u izbor igrača za Rio, to da je izbornik Aleksandar Pretrović najavio da će na Igre voditi dvanaestoricu iz Torina, ali ipak…
- Ne mogu, pa i neću propustiti konstatirati ogromni potencijal Bendera. Taj mali je toliko dobar, zapravo vrhunski da će sigurno dobro doći našoj reisprezentaciji. Analizirao sam neke njegove igre na videu, vidio ga uživo kad je Maccabi gostovao u Chicagu i mogu reći da se radi o fantastičnom potencijalu, ali ne takvom da ga treba čekati, nego ga već sada mora iskoristiti.
- Naravno, Aco ima riječ, on donosi odluke, ali sam sklon sugerirati da povede Bendera u Brazil. Znate, nisam od onih koji će se petljati u tuđi posao. Ovo kad smo nas trojica došli pomoći, to je bilo za pripreme. No, kad se iskristalizirala momčad, kad se utvrdi način igre onda više nema šaptanja, savjetovanja, nagovaranja, jer u protivnom dolazi do konfuzije.
Kukoč baš i ne vidi da je pomanjkanje klasičnog playa neki posebni problem, jer po njemu, Bogdanović, Simon, Šarić, pogotovo Hezonja tu rolu mogu pokriti. Kad bi imali jednog Teodosića, najboljeg playmakera Europe, onda bi po Kukočevoj ocjeni naša reprezentacija u slijedećih deset godina stalno bila na podiju, pretplaćena na medalje.
- No to što nemamo takvog igrača držim da i nije neka naročita teškoća. Po meni treba voditi računa i o Hamiltonu, jer je tip igrača koji je u stanju majstorski odigrati na postu. Nama je bitno da imamo rješenje kad nas potisnu, dakle prije nego što nam se suprotstave gustom obranom.
Kukoč izuzetno cijeni rad privremenog izbornika Petrovića, premda se s nekim njegovim tvrdnjama baš i ne slaže, ali o tome nije želio govoriti jer nam ne trebaju polemike.
- Nema bojazni da se za ovu generaciju neće naći pravi vrhunski trener, nema tog stručnjaka koji ne bi želio voditi Hrvatsku u sljedećih šest, sedam godina, u dva olimpijska ciklusa.