Nedavni javni istup Dina Rađe, predsjednika Stručnog saveza HKS-a, jako je uzburkao strasti u hrvatskoj košarci. Javili su se neki treneri i igrači koje je naročito zaboljela Rađina konstatacija da je “neodlazak na SP posljedica 20-godišnjeg nerada u hrvatskoj košarci”. Zaboljela jer su se našli u tome, ali se ne osjećaju krivima i jer, u krajnjem slučaju, ne misle tako. Dapače...
Iz Tripolija se javio Željko Pavličević, koji je prije mjesec dana prihvatio poziv libanonskog kluba Al-Ittihad koji posljednjih desetak godina nema dostojnih rezultata i trofeja, pa su posegnuli za uslugama majstora koji zna kako se to radi. Željko je, da ne idemo tako daleko u povijest, da ne ispadne prestar, u vrijeme Cibone i Splita i njihovih europskih kruna, donio danas već ugaslom Zagrebu prvi naslov u Trnsko, Kup Hrvatske. Taj je isti Pavle godinama učio Japance košarci, i očito ih nešto i naučio, jer su se oni, primjerice, plasirali na Svjetsko prvenstvo. Za razliku od nas Hrvata, koji, po Rađi, sada beru plodove 20-godišnjeg nerada.
Dakle, teorija Željka Pavličevića, bez želje za zaoštravanjem situacije, ili nekim “bombarderskim” polemikama. Uzgred, baš je taj isti Željko Pavličević nudio svoje usluge predsjedniku HKS-a Vrankoviću kada je smijenjen Skelin, i to besplatno. Sam se ponudio kao vatrogasac.
- U prvom redu, Rađina je izjava svojevrsna pljuska svima koji rade u hrvatskoj košarci, i to od najmlađih kategorija do seniora. Jer je izrečena neargumentirano.
Pavličević odmah nudi svoje argumente:
- Hrvatska je na službenoj FIBA-inoj ljestvici na devetom mjestu. Dakle, nismo negdje dolje, već u Top 10, a da je bilo 20 godina nerada u našoj košarci zar bismo bili toliko visoko rangirani? Dalje, ono što se odmah nastavlja na to je činjenica da mi imamo čak šest NBA igrača. Pa ljudi moji, netko je stvorio te igrače, nisu Amerikanci. Morali su biti doma selekcionirani i obučavani da bi uopće došli do tih visina.
Tek se zahuktao...
- Imamo tri trenera u Euroligi, Spahiju, Perasovića i Repešu, imamo četiri trenera koji vode neke nacionalne reprezentacije, Petrovića, Giergiju, Mulaomerovića i Rudeža! To su činjenice, činjenice koje pobijaju Rađinu tvrdnju da se 20 godina nije ništa radilo. Također, nedavno je jedan veliki sponzor naše reprezentacije rekao da su ušli u posao zato što je hrvatska košarka jedan od najjačih brendova u našoj zemlji. Sve ovo što sam naveo su gole činjenice, brojke koje se ne mogu pobiti.
Smeta ga očito jako omalovažavanje minulog košarkaškog rada u Hrvatskoj.
- Problem je što se ne žele uvažiti mišljenja ljudi koji misle drugačije, a imaju puno pravo izreći svoje mišljenje. Ne govorim o bilo kome, govorim o Peri Skansiju, Pinu, Nevenu Spahiji, čije se kritike dočekuju na nož, i koje se odmah smatra neprijateljima, samo zato što imaju svoje mišljenje koje se očito kosi s onim koje ima vodstvo Saveza.
Da ni bi upao u istu zamku Željko, uvijek sklon diplomaciji, dodaje:
- Sve ovo nisam izrekao da bi samo nekoga kritizirao, već zbog toga da pokažem i drugu stranu, da postoji i drugačije mišljenje. I da nije bit samo u pljuvanju. Pa taj Aco je napravio grandiozne stvari uz svom posljednjem mandatu, Repeša je bio i na SP i na OI. Pa i manje sredine su se razvile, taj već zaboravljeni Zagreb Pepsija Božića dao je toliko igrača da ih je teško sve i pobrojati. I svi su imali od toga koristi, klub koji je živio od odšteta, i reprezentacija koja je dobivala sjajne igrače...
Poanta Željkove priče je...
- Slovenija nije upala na SP, Srbija je visila do zadnje utakmice... Što hoću reći? Što si jači, to si slabiji! To je bila deviza ovih kvalifikacija, jer mi nismo mogli koristiti sve te naše najbolje igrače.
Konkretnije....
- Žao mi je Skelina, dobar je trener, ali je izgorio, on je puno više izgubio kada je postao izbornik. Potrošilo ga se brzo, i što sada? Došao je Zula, koji je odradio dvije odlične utakmice protiv Italije i Rumunjske, no pali smo na ključnoj utakmici protiv Litve u Osijeku. I to u kojem trenutku, imali smo minutu prije kraja ključne lopte koje odlučuju o pobjedniku, vrlo slično i protiv Poljske, minutu i pol prije kraja imali smo egal. Dakle, za neke tri minute smo mi propustili SP, da je bilo boljih odluka igrača, ali i onih s klupe, tko zna... Psihologija je tu iznimno važna.
Moraš zvati najbolje
Dakle, krivi su igrači i stožer...
- Moramo dobro proanalizirati, no ono što odmah upada u oči kao loše je da je Savez dozvolio da kroz kvalifikacije prođe 37 igrača! Niti jedan savez si ne smije dozvoliti luksuz da ne pozove najbolje igrače, pogotovo u ovakvoj konstelaciji snaga u kvalifikacijama. Pa jedna Litva je izvukla 38-godišnjeg centra...
Dakle...
- Dakle, ovaj poraz je poraz stručnog vođenja reprezentacije na svim nivoima. Jer, mi se nemamo čega sramiti, nije kod nas problem košarka, već njeno nestručno vođenje. Treba u svemu tome biti i doza racionalnosti. Ovako, s tim izjavama čelnih ljudi naše košarke ljudi koji vole taj sport imaju osjećaj kao da je košarka u Hrvatskoj propala. A nije!