Prošlo je tjedan dana od dva vezana poraza Hrvatske na početku kvalifikacija za SP u Kini. U tih tjedan dana Dino Rađa, predsjednik Stručnog savjeta, preuzeo je ulogu glasnogovornika HKS-a jer jedini je on nešto govorio o smjeru u kojemu se kreće hrvatska košarka.
Ostali šute. Stojko Vranković, predsjednik HKS-a, na primjer. A Rađa nastavlja govoriti ono što je govorio i prije negoli je podbačena lopta u nizozemskom Almereu, čime je Hrvatska krenula u eksperiment sa, složit ćemo se svi, eksperimentalnom reprezentacijom. Ne mladom i darovitom. Nego baš eksperimentalnom.
Rađa je, dakle, prvi puta spomenuo kao cilj Eurobasket 2021. jer bi, po njemu, Hrvatska tek tada mogla stići do opipljivije nade. Stojko Vranković tu je reagirao, a to je i posljednji put da je o tome nešto govorio javno, objašnjavajući da je to Rađino osobno mišljenje.
Nakon debakla u prve dvije utakmice pod vodstvom Rađina izbora na klupi Ivice Skelina, Rađa je nastavio govoriti o Eurobasketu 2021, čak je i dodao da neće biti tragedija ako se Hrvatska ne plasira na SP, a time i na OI.
I rekao je još nešto. Što je, zapravo, najopasnije u ovoj priči.
“Pustite tri godine i vidite jesmo li u pravu, a ako nismo, znat ćemo se nositi s odgovornosti.”
I tu je potpuno zabucao. Ta je izjava dovoljno slikovita za zaključak da Dino Rađa nema pojma o tome što znači biti odgovoran.
Nova igračka
Uzmite to ovako. Hrvatska ne ode na SP, ne ode shodno tome niti na OI, pa se nekako dokotura do Eurobasketa 2021, tamo jedva prođe uvodnu rundu i onda glatko izleti u osmini finala. A Rađa, jer on, je li, misli da je to odgovorno, kaže, “evo, dajem ostavku jer to je moja odgovornost”.
I ode. Isključi se. Putuje svijetom. Gleda Patriotse, prati NFL, jer to mu je nova igračka. A košarka? Hrvatska košarka u tom je trenutku negdje između Švicarske i Nizozemske. Između pretkvalifikacija i velike šanse da ovaj sport u Hrvata postane ono što je za Hrvate danas - odbojka.
Dino Rađa, tvrdoglav kakav već jest, to očito ne razumije.
A nije uspio ni naučiti na svojoj koži kako to ide. Recimo, u KK Split. U kojemu je bio predsjednik pa je u svom mandatu uspio klub strovaliti do razine u kojoj je, praktički, umalo taj klub prestao postojati. Ili, ako ste zaboravili, Split je nakon tog Rađina vremena šefovanja igrao kvalifikacijske utakmice za opstanak u A-1 ligi!
Nemaš pojma
Vjerojatno je i tamo imao čudesne planove. I ideju o tome što je to odgovornost. A Split se, eto, i danas koprca. Rađa je tu savjetnik, a Skelin trener. I dalje se mantra o mladima, a jedina dvojica mladih iznad prosjeka su Mate Kalajžić i Goran Filipović. Iako su obojica bekovi i premda je Rađa na čelu priče o tome da u reprezentaciji ne trebaju igrati Amerikanci, jedan takav je u Splitu. Scott mu je prezime, i iz večeri u večer oduzima minute Kalajžiću i Filipoviću jer su ista pozicija. A sve to vodi izbornik Ivica Skelin.
Čujem da je Rađa zaljubljen u generaciju 2002/03, no, ta bi generacija trebala zaigrati ozbiljnu košarku tek za pet-šest godina. A u međuvremenu će Bojan Bogdanović imati 33 godine, a Dario Šarić 28, onoliko koliko ima Bojan danas.
OK, neće biti prestari, iako iz Rađine perspektive, pitanje je što je to jer on je odigrao posljednje veliko natjecanje za Hrvatsku 1996. kad mu je bilo 29, pa Bogdanović, možda, po Rađi i ne treba više igrati za Hrvatsku. Nije niti Rađa.
Ispada da sve što se dogodilo iza Rađine karijere, ne valja. Niti NBA, ako smo dobro shvatili.
I OK, kako to Stojko Vranković kaže, sve to mogu biti Rađina osobna stajališta. Međutim, kad je to jedino što dolazi u statusu izjava čelnih ljudi HKS-a, onda se sve može protumačiti i kao službeni stav Saveza.
Za vjerovati je da nije tako. Ali to bismo trebali čuti. Ili je bolje imati medijski cirkus, ali čuvati dignitet predsjednika Stručnog savjeta?
Ili mu jednostavno treba skresati u brk, “majstore, bio si čudesan igrač, ali, brate, o ovome nemaš pojma”...