Mjesecima ga nije bilo u medijima. Jedva je pristao da i sad govori. Riječ je o Danku Radiću, višegodišnjem vladaru hrvatske košarke. Presudila je šibenska veza. I ne samo to. Vjerovao je da ima nešto kazati u vrijeme silnih kontroverzi hrvatske košarke. Kad Aco Petrović, Dankov “vječni neprijatelj”, misli da Radić i nije bio toliko loš ili kad Ivana Šukera, koji je čuvao leđa Danku, mjesecima ne zanima što je s bivšim predsjednikom/prijateljem. Čak ga ne pita ni za zdravlje.
A razgovor je tekao brzo. S jasnim i nerijetko odrješitim Radićevim odgovorima.
Što očekujete od Sabora hrvatske košarke?
- Ništa posebno. Usput se pitam imam li pravo o tome uopće govoriti koliko sam distanciran od svega, koliko su me izolirali.
Očito, niste oduševljeni činjenicom da je samo jedan kandidat za predsjednika...
- Nije to jako važno, jedan kandidat ili više njih. Gore su priče koje kruže o propisima vezanim za “zamjenske delegate”. Ako su one pravno utemeljene, onda je to blamaža. Potpuna nepripremljenost.
Ne treba ništa izmišljati
Kažu da je Savez u nemalim financijskim poteškoćama?
- Nisam upućen u detalje, ali me ne bi nimalo začudilo da je tako. S obzirom na to da znam tko o tome vodi brigu i na koji način, moglo je biti i gore! U dvanaest godina mog predsjednikovanja nikad na kraju godine nismo bili ni lipe u minusu. Plaće su se isplaćivale redovito.
Sjećam se jedne ćakule na Danima turizma u Cavtatu kad vas je u tom smislu hvalio Ivan Šuker. Čudio se napadima na vas uz tvrdnju, “Savez dobro funkcionira, financijski je stabilan, a sve selekcije pokrivene”?
- Zašto i on nije nastavio tako kad je bio izabran za predsjednika? Nije trebao izmišljati toplu vodu. Uostalom, ostala je većina ključnih sponzora.
Sa Šukerom ste niste rastali pod baš bajnim okolnostima.
- Sastali smo se u Vodicama samo sedam dana poslije Sabora na kojemu je on izabran za predsjednika. Vjerovao sam da će tražiti od mene pomoć, poneki savjet s obzirom na nemalo iskustvo. Dočekao sam samo njegove najave smjena, tajnika, instruktora i još nekih ljudi. Docirao mi je kao da je on, a ne ja, 40 i nešto godina u košarci. Kao da je popio pamet cijelog svijeta. Ne samo košarkašku.
Koji je to dobar potez?
Sad se povukao, dobrovoljno prepustio kadroviranje Dinu Rađi...
- Ako Rađa bude rješavao probleme kao u doba dok je bio prvi čovjek Gripa, onda ajme meni i cijeloj hrvatskoj košarci!
Ne možete kazati da se na Gripama u posljednje vrijeme ne događaju dobre stvari. Većina klubova kupuje Amerikance za razigravače, dok Splićani guraju darovitog Filipovića.
- Filipović je zaista zanimljiv mlad igrač, ali stoji i da su za male novce Splićani prodali još talentiranijeg Kotrulju!
Jesu li za forsiranje stranaca krivi jedino klubovi?
- Uvjeren sam da se u konstruktivnom razgovoru s čelnim ljudima klubova uvijek može naći mjera između stranaca i domaćih mladaca. Dakako, u korist hrvatske košarke. Siguran sam da su razvoju mladih igrača i te kako koristile propozicije o zaštićenom godištu, koje su prisiljavale trenere Prve lige da u svakom trenutku u petorci bude jedan mladi, darovit igrač.
Mislite da je pogreška što je to ukinuto?
- A koji je dobar potez povučen, otkako sam otišao?! ABA liga je idealna za napredak ekstra-talenata, a Prva hrvatska liga za minutažu onih koji tek dolaze. Pogrešno je i pomicanje dobne granice juniora sa 18 na 19 godina.
A jurnjava najboljih klubova na tri usporedne fronte?
- Nemojte mi to ni spominjati. U praksi se tom odlukom krše temeljne propozicije FIBA-e, pa i našeg saveza da u nekom natjecanju moraš nastupiti u najjačem sastavu. Osim toga, zašto nogomet, napadan najčešće od onih koji nemaju veze sa sportom, ima Prvu ligu s deset, a mi košarkaši sa 14 klubova?
Želja za promjenama
Zašto su vaši nasljednici posegnuli za drastičnim promjenama?
- Bez posebne mudrosti. Nosila ih je samo želja za promjenom, temeljenom na tezi “sve prije njih nije ništa valjalo”.
Prije kvalifikacijskog turnira u Torinu mnogi su prijatelji košarke bili neugodno iznenađeni otkazima zbog NBA kampova, umora nekih igrača...
- To se prije toga rijetko događalo. Uvijek smo na vrijeme sjeli i razgovarali s igračima. Takve su pojave bile iznimka.
Iznimka je i Cedevita, koja igra Eurokup?
- To je problematika, u kojoj HKS da i Bog otac dođe na njegovo čelo, ne može ništa. Malo se tko može umiješati u bespoštedni rat FIBA-e i Eurolige.
Na čelo Saveza neće doći “Bog otac”, već vjerojatno Stojko Vranković, hrvatska košarkaška legenda...
- Mislim da iz svoje pozicije nemam pravo analizirati taj prijedlog. No, iz zrakoplova je vidljiva neprincipijelnost dijela novinara, koji o istoj temi pišu na različite načine. Tonina Piculu razapeli su kad je kazao da će, ako bude izabran za predsjednika SDP-a, prva dva-tri mjeseca “pospremati poslove u Bruxellesu”. Sad svi šute na prijedlog da će Vranković voditi Savez iz perspektive Floride. Znam da nije ista djelatnost, politika i košarka, ali isti smo narod. S navadom da budemo neprincipijelni.
Zdravlje nije za novine
Niste htjeli posebno o Stojku jer ste, vjerujem, dobri s drniškim Zadraninom. S Aleksandrom Petrovićem jamačno niste u ljubavi, gonili ste jedan drugoga i preko suda, no, svejedno pitamo što mislite o njemu kao izborniku?
- Sve najbolje. On je najbolje rješenje za reprezentaciju. Uostalom, zašto bih ja osporavao mišljenje najboljih igrača Bojana Bogdanovića i Darija Šarića?
Rađa bi radije stranca, Talijana Trinchierija, ali ne bi strane igrače?
- O Rađi sam dovoljno kazao.
I za kraj pitanje, koje smo trebali postaviti kao prvo. Kako vaše zdravlje?
- Hvala na pitanju, ali smatram da moji zdravstveni nalazi nisu tema za novine - završio je Radić.