Ronald Gorsic / CROPIX
CROPIX

VELIKI INTERVJU ZA SN

LEGENDARNI BIVŠI HRVATSKI REPREZENTATIVAC I POVRATNIK NAKON 17 GODINA Naši NBA igrači mogu nas odvesti do medalje, valjda će naučiti na našim greškama

AUTOR:
    • Tvrtko Puljić

  • OBJAVLJENO:
  • 09.02.2020. u 21:49

  • Jedan od legendarnih košarkaških reprezentativaca, danas trener tuzlanske Slobode, vratio se nakon 17 godina pod okrilje hrvatske reprezentacije kao pomoćnik izbornika Veljka Mršića

    Kad se birao novi izbornik, kad je postalo jasno da Dražen Anzulović neće ostati sjediti na klupi reprezentacije, Damir Mulaomerović bio je jedan od kandidata s kojim se razgovaralo kao potencijalnom prvom čovjeku struke u Hrvata. Izabran je tada Veljko Mršić, a novi izbornik imao je otprije viziju kako bi volio da mu pomoćnik u tom poslu bude Damir Mulaomerović.

    Njih dvojica, Mršić je tri godine stariji od danas 46-godišnjeg Mulaomerovića, bili su suigrači u nekoj drugačijoj Ciboni, kakva je ona bila devedesetih, pa i kasnije reprezentativni suigrači. Igrali su dovoljno utakmica zajedno, pa i jedan protiv drugoga kako bi se znali u dušu. Konačno, Mulaomerović je i objavljen kao Mršićev pomoćnik u danu kada je izbornik objavio popis kandidata za otvaranje kvalifikacije za Eurobasket 2021., utakmice protiv Švedske u Zagrebu i Nizozomske u Almereu.

    Samim time Damir Mulaomerović, nakon što je u međuvremenu bio izbornik BiH i Kosova, vraća se u hrvatsku reprezentaciju nakon 17 godina. Što je, otprilike, cijela vječnost.

    - 17 godina?!

    Pa, eto, zadnji puta je Damir Mulaomerović igrao za Hrvatsku na Eurobasketu 2003. godine.

    - Pa, što ću reći. Evo, zaledio sam se kad pomislim koliko je zapravo vremena prošlo i što se sve od tada dogodilo.

    Svašta, složit ćemo se. Iako, kad se spomene reprezentacija, onda je tu prva stvar koja padne na pamet...

    - Emocija. Sjećam se da je moja posljednja utakmica bila utakmica protiv Rusa, bilo je to na jednu loptu, ispali smo, kao i obično, dramatično. Kad se danas sjetim tih godina uvijek mi padne na pamet momčad koja je bila oko mene, a složit ćete se da je tih godina to bilo respektabilno društvo. Individualne kvalitete nije nedostajalo.

    Šveđani nisu rukometaši niti hokejaši, oni igraju ozbiljnu košarku

    Mulaomerović je bio na klupi BiH kad su se igrale kvalifikacije protiv Švedske, a Švedska je naš prvi protivnik, 21. veljače u Zagrebu?

    - Sve svoje dojmove sam već prenio Veljko. Kad u nas ljudi čuju za Švedsku, pomisle na rukometaše ili hokejaše. Ali, ta Švedska je vrlo neugodna. Bilo kakvo opuštanje, pristup “lako ćemo” mogao bi biti poguban. Riječ je o jako dobroj momčadi, vrlo atletičnoj. Uostalom, tu će biti pet igrača iz ACB lige, sve bolji Ludwig Hakanson, pa mi su svakom slučaju moramo biti pripremljeni, fokusirani, bez ikakve šanse da se iti malo opustimo. Otvaramo kvalifikacije u Zagrebu i ne sumnjam da će motivacija biti prava, na najvišoj razini. Šveđani puno ulažu u košarku u zadnje vrijeme. Na nama je da spremimo, nećemo imati puno dana treninga, ali sam siguran kako će onih 12 igrača koji izađu na megdan Šveđanima biti pravih, odlučnih 12 igrača.

     

    Što jest falilo?

    - Pa, ne znam, možda malo više žrtve svakog od nas. Možda malo više homogenizacije, ono da sve podredimo samo i isključivo u cilju rezultata. Iako, sreća je uvijek sastavni faktor. Recimo, meni nikada neće biti jasno, niti ću ikada preboljeti kako smo izgubili ono četvrtfinale od Turaka 2001.

    U toj utakmici, a ovaj ih novinar gledao dovoljno, Damir Mulaomerović odigrao je svoju partiju karijere. Barem je takvih bilo 35 minuta te utakmice.

    - Pa, složio bih da je to bilo najbolje. I falile su stotinke za pobjedu, koja ne bi bila samo pobjeda, bila bi to i vjerojatno medalja, a onda tko zna što bi sve bilo s našom košarkom. Možemo sada teoretizirati, moglo je biti ovako i onako, ali eto, nije se dogodilo.

    Za one mlađe koji nisu gledali, Damir Mulaomerović bio je playmaker. Toliko dobar da je igrao i za Real Madrid, toliko dobar da je s Pantahinaikosom i pod Željkom Obradovićem postao prvak Europe, da je ostavio duboki pečat u Efesu, Bologni, a jedne je sezone u grčkoj ligi bio najbolji strijelac i asistent tamošnjeg prvenstva. I još ponešto, bio je i najbolji asistent Eurobasketa, recimo. A i tada se tvrdilo da nemamo playmakera. Iako je nakon Mule u reprezentaciju stigao Zoran Planinić. Obojica su bili top playmakerske klase u Euroligi, nešto jačoj Euroligi nego je to ova danas.

    Skoro preuzeo Zadar

    - Da, i tada je bilo spora, jesmo li mi “kečevi” ili “dvice”? Zoran je bih vrhunski igrač, imao je sjajnu karijeru, onda je stigao i Marko Popović, iza njega dolazi vrijeme Roka Ukića i ovih mlađih. Činjenica jest da se nitko od nas nije okitio medaljom, bilo je to katkad i peha. Kao 2005. godine kad nam je u četvrtfinalu protiv Španjolca nedostajao jedan zagrađeni skok u obrani. I jedino je za nadati da će ova sadašnja generacija, u koju iznimno vjerujem, sa svim tim našim NBA igračima naučiti na nekim našim greškama i stići tamo gdje mi nismo mogli.

    Iz te priče, a vezano za aktualni popis Veljka Mršića, zanimljivo se prisjetiti da je na utakmici protiv Makedonije u Ohridu, u studenom 2002., Roko Ukić, koji je i sada na popisu reprezentacije, debitirao. Igrao je tu utakmicu i Damir Mulaomerović. Pet dana kasnije rodio se Roko Prkačin, sin Nikše, čovjeka s kojim je Mulaomerović dijelio reprezentativnu sudbinu još od mlađih kategorija. A mali Roko je također sada reprezentativac.

    - Pa je, to je sve neobično. Evo, Roko Ukić je danas u zrelim godinama, ali još uvijek može pomoći, iskusan je, zrelije razmišlja i bit će dosta važan. Druga dva playa na popisu su mladi dečki. Roko Rogić pokazao je kako je stabilan igrač, bio je jedan od najvažnijih igrača, pokretač na terenu u Ciboninom osvajanju naslova prvaka. Tu je i mali Radovčić koji igra jako dobro, koji je jako napredovao, a ove sam godine kao trener Slobode igrao protiv njega i on je puno zreliji nego to njegove godine otkrivaju. Treba na to gledati pozitivno.

    Nakon što je otišao s Kosova, Mulaomerović je bio povezivan i dvije hrvatske klupe. Bio je, reći će i sâm, korak do preuzimanja Zadra nakon što se klub zahvalio Anti Nazoru.

    - Zadar je bio doista najozbiljnija priča. Bili smo blizu dogovora, iako se to zbivalo u vrlo teškom trenutku za klub. I pratila je sve neka negativna reakcija javnosti, pa mi je žao zašto to nije ispalo kako je moglo, prvenstveno zbog mog prijatelja Luke Žorića koji je bio jako uključen oko cijele te priče. Vidim da i sada u Zadru nije bajna situacija, no opet Zadar ima respektabilan roster i može još napraviti dosta.

    Onda se nešto kuhalo i oko Splita...

    - Nije tu bilo ništa ozbiljno, nismo niti stigli do konkretnijih razgovora. Nešto se zavrtjelo nakon što je Split izgubio utakmicu u Tuzli. Split, pak, dolaskom na klupu Skelina, pa i dovođenjem playa Washingtona i centra Vrankovića izgleda puno stabilniji, bolji. Bit će zanimljivo za vidjeti kako će se Split u konkurenciju za domaće trofeje u sudarima sa Cibonom i Zadrom.

    I nakon što se ništa nije dogodilo sa Zadrom i Splitom, stigao je poziv koji se odbija. Uostalom, Damir Mulaomerović ponikao je u tuzlanskoj Slobodi, ona je, uz Cibonu u kojoj je stasao kao igrač, njegov klub.

    - Stigao sam u teškoj situaciji. Zaredalo se nekoliko poraza u BiH prvenstvu, nije bila neka perspektiva niti u ABA 2 ligi. I mislim da ne bih bio fer, a tu postoji emocija, da nisam preuzeo ovaj posao. Sada je situacija puno bolja, pokušat ćemo do konca ABA 2 lige izbjeći tu posljednju poziciju s kojom se gubi ABA status, biti što bolji u BiH prvenstvu. Bio sam u dvojbi, sada je to puno bolje, ali kad vidim koliko ima problema, ponekad pomislim kako bi to bilo raditi u nekim manje stresnim okolnostima.

    A to je sudbina koja ga prati od početka. Ništa niti u igračkoj, niti u trenerskoj karijeri Damiru Mulaomeroviću nije bilo poklonjeno...

    - Možda jednom dođe i to, ha, ha, ha. Moram biti iskren i reći da je Tuzla košarkaški grad, i da se ovdje pomalo osjeća košarkaška euforija, dolazi sve više ljudi u dvoranu, skupi se i do tri tisuće ljudi na utakmicama. I bit će to sve bolje, blizu smo ostanka u ABA ligi, imamo svoje šanse u domaćem prvenstvu, imamo i dobrih igrača.

    Kad smo već kod prvenstva BiH, na popisu Veljka Mršića je i jedan igrač Širokog. Mulaomerović je igrao protiv Širokog i Matea Drežnjaka.

    - Riječ je vrlo talentiranom, fizički dominantnom igraču na poziciji beka šutera. Ostao sam oduševljen načinom na koji je odigrao protiv nas. Vidi se da je veliki radnik, ali skroman dečko. Cijela ta momčad Širokog je na okupu tri, četiri godine i oni samo rastu. Dodao bih tu, a na njega treba obratiti pažnju, na Darija Drežnjaka, starijeg brata Matea, koji igra sve bolje i bolje, a riječ o igraču koji može odigrati obje centarske pozicije i koji ima sjajno razumijevanje igre. Mateo, koji je sada u reprezentaciji, ima doista sjajnu budućnost, i tu smo se Veljko i ja vrlo brzo složili. Postoji kod njega ekstra energija, fizički potencijal, snaga, moć, dominacija, prepoznavanje, razumijevanje igre. Mislim da će u njemu reprezentacija dobiti beka za dugi niz godina.

    Pa, tako je nešto i zapisano na ovim strancima za vrijeme Ljetne NBA lige u Las Vegasu.

    S obzirom da je bio jedan od kandidata za izbornika, je li Mulaomerović imao problem prihvatiti poziciju pomoćnika Veljka Mršića?

    - Nisam s time imao problema. Znamo svi u kakvom smo trenutku u našoj košarci i mislim da je na svakome da u okviru svojih mogućnosti da ruku. S obzirom na tim ljudi koji je Veljko sastavio, također sam siguran da tu neće biti problema. Veljko me zvao još prije ljeta, ali sam tada još bio ugovorom vezan za Kosovo. Veljka znam i poštujem godinama. Igrali smo zajedno, igrali jedan protiv drugoga, bili smo uvijek na istoj relaciji i mislim da je to odnos u kojemu on meni, ali i ja njemu možemo pomoći, s obzirom na iskustvo koje imamo i s obzirom na novo koje ćemo tek steći. I sretan sam, pozitivan što se tiče ove priče, jer nam je svima u cilju da napravimo nešto za našu reprezentaciju. I da, moram to reći, optimist sam.

    I za Tokio?

    - Bila bi to velika stvar, čast i zadovoljstvo. Bio sam na jednim Igrama, kao igrač u Atlanti, volio bih i ovoj ulozi. Neće biti lako, ali mi ćemo sve napraviti da tamo odemo, bit ćemo fokusirani na taj turnir i što se tiče igračkog kadra, momčadi, cijele priče odmah čim završe ove dvije utakmice kvalifikacija za Eurobasket. Sada su one prioriret.

    Hezonji treba igračka i klupska situacija u kojoj do kraja može razviti svoj igrački potencijal

    S obzirom kako je Damir Mulaomerović jedan od rijetkih koji ima komunikaciju s Marijom Hezonjom, možemo li doznati što će biti s njim i njegovim igranjem za reprezentaciju?

    - Pa u kontaktu smo, čujem se i s njegovim ocem Ronijem, ali razgovaramo više oko njegovog NBA dijela. Što se tiče reprezentacije, to će biti u domeni Veljka, on je izbornik, on će razgovarati s igračima i on će, u konačnici odlučiti tko će igrati. Ono što mi se u Veljkovim razmišljanjima sviđa jest stav da reprezentacija neće biti sastavljena od 12 nominalno najboljih igrača, nego od 12 ljudi koji će karakterno biti sposobni napraviti rezultat. Što se, pak, Marija tiče, on je vrhunski igrač, čiji je potencijal velik. Vjerojatno je u dosadašnjem dijelu svije karijere imao i grešaka, krivih odluka, ali ja mislim da se nikoga ne treba odricati. Odluka je, opet ponavljam, na Veljku i igračima s kojima će on razgovarati. Mario nije u dobrom trenutku svoje karijere, oscilira, ne znam niti što je s ugovorom, ne treba tu isključivati niti opciju povratka u Europu, a ono u što sam siguran jest da njemu samom treba igračka i klupska situacija u kojoj do kraja može razviti svoj igrački potencijal. Takvu još nije imao i taj potencijal koji Hezonja ima stoga još nije do kraja prezentiran.

     

    Iz drugih medija