Nakon što se nekoliko sati u meni vodila borba između “uh, koliko je ova Hrvatska dobra” i “ovi Šveđani su toliko loši da nisu niti za vrh hrvatske lige”, krenuo je pogled prema ostalima rezultatima - Belgija našeg trenera Darija Giergie vodila je protiv Litve (jake Litve) 60-29. I odredila pobjednika unutarnje dvojbe. Da, nova, Mršićeva reprezentacija baš je dobro igrala i lagana pobjeda ostvarena u nižoj brzini posljedica je prije svega hrvatskog rada.
Ironični pljesak publike nakon što su Šveđani u 15. minuti utakmice pogodili tek drugi šut iz igre (dotad je bilo 1/22) neka se shvati samo kao simpatična crtica iz vrlo ugodne košarkaške večeri u Draženovom domu, koji ovako pun nije bio od majstorice Cibone i Cedevite 2017. godine. Publika je pokazala da još uvijek postoje oni koje zanima hrvatska košarka i kad nema igrača iz NBA lige.
Prva stvar koja se primijetila bila je obrambena igra i kvalitetno skautiranje suparnika. Obrana koju je u najavama Veljko Mršić najviše isticao. Vrlo aktivna, s brzim rukama i pravodobnim preuzimanjima. Reket je bio zgusnut, zatvoren...
I u napadačkoj igri bilo je dobrih ideja, itekakva razlika od onoga što se igralo one dvije godine kad su reprezentaciju vodili Ivica Skelin i Dražen Anzulović. Dio ide novom stručnom stožeru, a dio i povratku u reprezentaciju Roka Ukića.
Hrvatska je na poluvremenu imala 14 asistencija (Ukić pet), što je više nego u osam (od ukupno 12) utakmica neuspješnih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. A u nekima od njih su sudjelovali i naši NBA-ovci.
Pobjeda protiv Švedske mogla bi se pamtiti i po predstavljanju 195 cm visokog uskoro 20-godišnjeg beka Matea Drežnjaka (8. ožujka 1999.). Mostarac koji već godinama igra za Široki Brijeg predstavio se brzim rukama, obranom i preciznošću. Mladić u vanjskoj liniji, kojeg se treba čuvati i nadograđivati, i koji bi - nastavi li napredovati - mogao čak biti među igračima koji će se u lipnju boriti za plasman na Olimpijske igre. A, priznajte, do sinoć vjerojatno niste niti čuli za njega.
Drežnjak je u prvoj natjecateljskoj utakmici za reprezentaciju postigao 16 koševa, jedan poen manje od njegova sugrađanina Bojana Bogdanovića u njegovoj prvoj natjecateljskoj utakmici (istina, bilo je to protiv SAD-a na Svjetskom prvenstvu).
Uspio je Mršić izrotirati svih 12 igrača već za prvih 12 i pol minuta utakmice, odmoriti veterana Ukića (17 minuta i 26 sekundi), jer je u ponedjeljak novi izazov. I prilika da u još kvalitetniji kontekst stavimo ovo što smo sinoć vidjeli.
Nizozemska je reprezentacija koja nas je u prošlim kvalifikacijama na startu pobijedila i, što je još važnije, momčad koja je sinoć u Ankari pobijedila Tursku. Tursku koja je na raspolaganju imala i dvojicu euroligaša, Balbaya i Mahmutoglua.
Za plasman na Eurobasket potrebno je biti barem treći u skupini, a s mogućih 2-0 Hrvatska bi već 80 posto bila unutra. I kupila si mir uoči lipnja i napada na Olimpijske igre. Kada bi se to ostvarilo, moglo bi se reći da je Mršićev start - savršen.