Vrag je odnio šalu. Hrvatska je na 1-3 nakon starta kvalifikacija za SP i u Opatiju - u kojoj Dražen Anzulović sprema reprezentaciju za dvije presudne utakmice prvog kruga, gostovanja kod Italije u četvrtak i kod Rumunjske u nedjelju - stiglo je sve što može ne bi li Hrvatskoj dalo ruku.
- Mobilizacija postoji, ovdje su sve legende, napravili ste sve da ništa ne prepustite slučaju - tako je ovih dana zborio iskusni Dule Vujošević, izbornik BiH.
I tako su uz reprezentaciju Stojko Vranković, Dino Rađa i Joke Vranković, no, kako sva trojica obnašaju formalne funkcije u HKS-u, to je i za očekivati. Stigao je i onaj član Stručnog savjeta koji ne živi u Hrvatskoj, ali Toni Kukoč je i te kako važan ovdje.
Kukoč je, uostalom, bio od velike pomoći i kad je Hrvatska prije dvije godine, u sličnom psihološkom profilu kao sada, čekala olimpijske kvalifikacije u Torinu. Njegovo prisustvo na treninzima, lucidna zapažanja pomogli su tada i izborniku i igračima. Toni je to.
Sada je tu, međutim, još netko, a dolazak Velimira Perasovića na pripreme reprezentacije otkrit će podosta o nekim odnosima u hrvatskoj košarci. I kako ih popraviti.
Znate već da je Velimir Perasović bio kandidat za izbornika i prije negoli je ustoličen Dražen Anzulović. Iako je njegovo ime bilo na istoj razini s Andreom Trinchierijem, bolji poznavatelji prilika u HKS-a mogli su zaključiti da je Perasović vjerojatno prvi "pick". No, nije se dogodilo jer je Perasović još uvijek nedostupan da bi bio izbornik-profesionalac, a baš je takvog tražio HKS. I morao se zahvaliti. Repovi, međutim, nisu ostali.
Štoviše, Dražen Anzulović pozvao je Velimira Perasovića da bude uz reprezentaciju nekoliko dana, da pogleda pokus s BiH, da pogleda nekoliko treninga i da mu svoje viđenje stvari. Da razgovaraju o reprezentaciji. Kao što će izbornik razgovarati sa Stojkom, Dinom, Tonijem, Jokom...
Onako sa strane, to je Hrvatska kakvu bismo voljeli vidjeti i u budućnosti. Hrvatska bez taština, Hrvatska u kojoj je cilj kod svih isti. Izvaditi se iz stupice u koju smo upali.
Kad prijeti elementarna nepogoda - a ona bi doista bila proglašena za našu košarku kad ne bismo uspjeli dosegnuti drugi krug kvalifikacija za SP - onda se ljudi skupe. I svatko pokušava pomoći onoliko koliko može.
Ovaj sport, zapravo svaki sport, ma, sve s čime se čovjek bavi, uvijek ovisi o pojedincu. I o tome da tog pojedinca s idejom neki sustav ne zariba i onemogući mu da bude kreativan. Da stvori dodatnu vrijednost i za one koji ne vide dalje od prvog dodavanja.
Zato je važno imati na okupu što je moguće više onih čija riječ ima težinu. I čija riječ može pomoći. Čija se sluša.
Na početku i kraju te priče jest, naravno, izbornik. A Dražen Anzulović lukav je tip, uvijek je bio takav. I zna što može dobiti uz jaka leđa koje ima. I nije lud da se toga odrekne. Da nije tašt, da je to vrijeme daleka prošlost, pokazuje i činjenica da je zvao Perasa u Opatiju, da s njim sjedi, priča, skicira...
Velimir Perasović posljednja je osoba na svijetu koja bi taj poziv pokušala zloupotrijebiti. Nisu svi takvi, no, Peras sasvim sigurno neće objašnjavati svijetu, ako krene dobro, "to je moja zasluga", niti će u nekom lošijem scenariju okolo govoriti, "kad me nije slušao"...
I to je važno znati. I to Dražen Anzulović zna. Kao što se čini - barem je takav dojam gledajući ih sve skupa u nekoliko opatijskih dana - da je Anzulović u svim godinama čekanja izborničke pozicije, zapravo, pripremao svoj mandat. Da bi bio najbolji upravo u onom trenutku kad se dogodi. A to je sada. S mačem iznad glave. Uoči gostovanja u Trstu i Cluju.
Za kraj i ovo je samo dojam sa strane. Novinar se iz Opatije pokupio miran. Nešto mirniji nego što je u istu tu Opatiju otišao. Jest, mobilizacija je tu, jest, sve su legende uz reprezentaciju i to je sjajna slika. Tu su i Bogdanović i Šarić, Zubac je pokazao kakav je potencijal, a ostatak reprezentacije vrijedno radi.
I za neku idilu, koja, naravno ide uz rezultat, treba i malo sreće. Hrvatska je bila u Riju, bio je to blitzkrieg iz snova.
Ovo su, pak, temelji jednog sustava. Da više nikada ne strepimo.