Puna dva desetljeća, od inauguralnog izdanja 1950. godine do onog na kojem se 1970. Jugoslavija kao domaćin okrunila naslovom prvaka, svjetska prvenstva stanovala su u Južnoj Americi, a na njima su dominirali Argentinci i Brazilci, koji su udarili temelje za ono što će se dogoditi u sljedećih 30 godina, odnosno eri u kojoj će se na tronu uglavnom izmjenjivali Sovjetski Savez i Jugoslavija.
“Moderna era” krenula je, pak, u Torontu 1994. s prvim nastupom Hrvatske, koja je tada sanjala finale protiv Dream teama 2, prve američke reprezentacije za SP u kojoj su bili igrači NBA-a. Nije se dogodilo jer su Tonija Kukoča i društvo zaustavili Rusi u polufinalu, ali tada razočaravajuća bronca ostala je zapisana kao naša jedina svjetska medalja. Štoviše, drugoj više nikad nismo došli ni blizu.
Hrvatske sada, nakon dva uzastopna nastupa na svjetskoj smotri, niti nema među 32 reprezentacije, od kojih kao debitanti u Kinu dolaze Crna Gora i Češka, a Poljska je tu prvi put nakon 1967.
S druge strane, Amerikanci i Brazilci će nastupiti i na 18. svjetskom prvenstvu kao jedine reprezentacije koje ga nijednom nisu propustile, Španjolcima će ovo biti deseti uzastopni nastup (ukupno 12), a Argentincima deveti od ukupno njih 14, koliko imaju još Kanada i Portoriko.
Među najuspješnijim pojedincima u povijesti svjetskih prvenstava je naš Krešo Ćosić, koji ima po dva zlata i srebra, kao i Brazilac Wlamir Marques, s tim da je zadarski velikan 1986. uzeo još broncu kao izbornik. Četiri svjetske medalje imaju još jedan Brazilac Amaury Pasos (2-1-1), Sovjeti Sergej Bjelov (2-1-1) i Aleksandar Belostenji (1-3-0) te Dražen Dalipagić (1-1-2).
Dodajmo još da je rekorder po broju nastupa Jerome Mincy, Portorikanac koji je od 1986. do 2002. zaigrao na pet svjetskih prvenstava, a taj rekord će u Kini izjednačiti legendarni Argentinac Luis Scola (39), koji treba još 22 poena da dođe na drugo mjesto vječne ljestvice strijelaca, odmah iza nedodirljivog Oscara Schmidta...