Ronald Gorsic / Hanza Media / CROPIX

VELIKI INTERVJU ZA SN

HRVATSKA JE ŽRTVA SUKOBA KOJI U EUROPI TRAJE VEĆ GODINAMA? 'Znate kad će se hrvatska košarka vratiti na staze stare slave? Kad oni izglade svoj spor'

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 13.08.2019. u 16:32

  • Trofejni hrvatski trener Neven Spahija vraća se u NBA ligu, u stožer Memphis Grizzliesa, a za SN govori o novom poslu i kako je do njega došlo, nadolazećem SP-u i hrvatskim NBA igračima

    Ideja Nevena Spahije bio je povratak u NBA. Čim je završio s Maccabijem, Spahija, koji se jako dobro snašao u trosezonskom asistiranju Mikeu Budenholzeru u Atlanti Hawksima, želio je ponovno u SAD. Ponovno u NBA ligu. Međutim...

    - U Ameriku se ne odlazi kad ti to želiš, nego kad oni žele tebe.

    To je Spahija rekao početkom ljeta, a ponovio i sada, kad je postalo jasno da naš trofejni trener ima novi NBA ugovor u džepu. Imenovan je pomoćnikom Taylora Jenkinsa u stožeru Memphis Grizzliesa i trenutačno odbrojava posljednje dane do odlaska u SAD, odmarajući se u rodnom Šibeniku.

    I za početak nam je ispričao kako je uopće došlo do novog NBA angažmana.

    - Kad sam otišao iz Maccabija, prvo što sam napravio bilo je da sam otišao u SAD, razgovarao s ljudima koje godinama poznajem, s kojima sam surađivao i izrazio im svoju želju da se vratim u Ameriku.

    I tu dolazimo do rečenice s početka.

    - Da, ali ne ide to samo tako.

    screenshot

     

    Želja je postojala

    Međutim, nije Spahija naivac, znao je da postoji ozbiljna šansa.

    - Znao sam da postoji mogućnost, pa je moja želja da se vratim bila uočena, jer ako bude promjena, ako će pozicije prvih trenera u NBA-u preuzimati ljudi s kojima sam tijekom karijere već radio i s kojima imam blizak odnos, posao se mogao otvoriti.

    I dogodilo se.

    - Onog trenutka kad je Taylor Jenkins potpisao za prvog trenera u Memphisu, bilo je izvjesno da će za mene postojati šansa u njegovu stožeru, jer smo zajedno radili kod Mikea Budenholzera u Atlanti. I nedugo nakon potpisa ugovora Taylor me nazvao, obavio sa mnom inicijalni intervju, pa samo još u nekih mjesec dana obavio nekoliko intervjua, kako s njim tako i s GM-om Zachom Kleimanom, a ovog je tjedna i donesena odluka.

    Možete li nam reći o čemu se razgovara na tim intervjuima? Uostalom, radili ste ih s čovjekom kojega dobro poznajete, s Jenkinsom ste i prije surađivali.

    - Ha, ha, ha, pa to me ovih dana baš pitaju prijatelji. Evo, da i to objasnim, jer o tome nisam do sada javno govorio. Taj način intervjua je nešto što je uobičajeno za Ameriku, a u Europi još nije zaživjelo. U Europi, kad se kandidiraš za neki posao, onda si u nekom klubu, prvi, drugi, treći kandidat, taj klub zna otprilike o tebi sve što misli da treba dati i tako dobiješ ili ne dobiješ posao. Amerika, pak, postavlja pitanja. Bez obzira je li to za poziciju prvog trenera, asistenta ili GM-a, sva se ta pitanja uvijek svode na isti obrazac. Pita se kako vidiš momčad, što bi bile tvoje ideje, kako bi po tvom sudu momčad trebala igrati, koliko je u svemu važan rad, a koliko talent, kako se ponašati ako je momčad u krizu, jesi li tip koji bi bježao glavom bez obzira ili bi tražio rješenje i kakvo bi ono bilo, pa onda pitanja vezana za samu struku. To je otprilike to.

    I sada dolazi u Memphis, koji je godinama bio u rukama Marca Gasola i Mike Conleyja, pa i Zacha Randolpha, No, njih više nema, Ovo je nova momčad, s nekim iskusnim igračima, kao što su dva centra Howard i Valančiunas, poput Iguodale ili Crowdera...

    - Ova momčad za sada još nema svoj definitivni obris. Zna se koji su igrači u rosteru, ali ni to još nije sve završeno. Taylor i Zach su sastavili jedinstven tim trenera koji će raditi i ja sam počašćen da sam u tom timu. Jedva čekam otići u Memphis i vidjeti kako će Taylor uklopiti sve to u istu ideju kako bi naš zajednički rad pridonio da nam momčad bude najbolja što može biti. Svatko od nas bit će spreman učiti od onog drugog, jer iskustva je tu, na različitim razinama, puno. Taylor je rekao da želi skupinu ljudi koji će raditi zajedno i biti natjecatelji bez egoizma te razvijati vrline naših igrača. I tu ću se pronaći, nema sumnje. Jedva čekam da sve krene.

    REUTERS/Stringer (LITHUANIA)
    REUTERS

      

    Mi smo sportsko čudo

    Okej, ali razgovarali ste o tome u čemu biste konkretno pomagali? Uostalom, Jenkins je bio s vama u Atlanti, a koliko znam, Mike Budenholzer itekako je koristio vaše iskustvo rada s različitim osobnostima igrača, različitim nacionalnostima.

    - U pravilu, pošto je Memphis u osnovici mlada momčad, trebat će rada, to je sigurno. Neću biti toliko prisutan u igračkom razvoju, tu će pomoći moje iskustvo, no mislim da ću više raditi na parketu nego što je to bio slučaj u Atlanti. I da, u pravu ste, to moje međunarodno iskustvo koje sam prikupio tijekom karijere je jedna od ključnih stvari zašto sam ovdje. Tijekom karijere upoznao sam igrače različitih mentaliteta, a evo, posebno mi je drago da je Memphis potpisao Marka Gudurića, koji je prvi put u NBA, pa ćemo raditi zajedno.

    Kad sam razgovarao u Las Vegasu s Boštjanom Nachbarom, on je ustvrdio da je NBA danas na svim razinama, od igračke, preko trenerskih, pa čak i onih u uredima, puna Europljana i momčad koja nema internacionalni pedigre već je izgubila utrku s vremenom jer sve ide u smjeru velike globalizacije. Košarka, a samim time i NBA, nije više izolirana američka priča...

    - Definitivno je tako. NBA je doista postala, u najširem smislu tih riječi, svjetska liga. Ogroman je broj stranaca na svim razinama u ligi i njihov je utjecaj sve veći.

    A sve veći je utjecaj i Hrvata u NBA ligi. Ove ćemo sezone imati sedam NBA igrača i jednog trenera. Hrvatska je srušila svoj rekord. I ne samo to, Bojan Bogdanović je postao velika zvijezda, uostalom, svjedočio sam i osobno situacijama u kojima ga zaustavlja jedan Chris Paul, s kojim Bogdanović nikada nije igrao, priča s njim, grli ga...

    - Kao prvo treba biti iskren i reći da je Hrvatska svjetsko sportsko čudo. Pazite, nas četiri milijuna ima sedam NBA igrača. A što se tiče Bojana, ma mislim da njegov ugovor koji je potpisao ovo ljeto s Utah Jazzom najbolje govori o njemu samom i što on znači u NBA ligi. Nadam se da će i ostali momci stići na njegovu razinu. To je proces koji traje. Mi očito nismo više u stanju proizvesti klubove, ali treneri su nam u stanju proizvoditi igrače. Nama jedino nedostaje rezultat, reprezentativni rezultat, jer na klupskoj razini teško je bilo što očekivati u ovoj financijskoj situaciji, kad će se prvi put dogoditi da Hrvatska nema niti jedan klub najesen u europskim natjecanjima, što govori dovoljno o dnu koje smo dotaknuli.

     

    Nisu svi spremni za NBA

    Rekli ste da su ostali naši igrači u procesu, no svidjelo mi se razmišljanje Ivice Zupca, koji je rekao da je sredinom prošle sezone razmišljao o povratku u Europu, da tu opet razbudi svoj talent, pa opet pokuca na NBA vrata. I onda mu se sve, doduše, otvorilo, stigao je i ugovor na četiri godine s Clippersima...

    - Nisu svi koji dolaze u NBA spremni za NBA. Oni dolaze kao talenti, onda se gleda mogu li ili ne mogu. Vratiti se u Europu znači i sumnja da će netko od njih postati NBA igrač. Dražen je imao veliku krizu u Portlandu, ali je kasnije pokazao koliko vrijedi. S našim igračima je slična situacija. Sustav i način na koji se igra u Europi ne pomaže postati NBA igrač. Dražen je najviše napravio za sve Europljane u NBA, ali pogledajte s koliko su godina u NBA stigli najbolji europski ‘proizvodi’ za ovu ligu. Svi kao neafirmirani igrači, od Nowitzkog, preko Parkera, do Jokića, Antetokounmpa...

    I ovo ljeto je NBA uzeo sve što nalikuje na NBA potencijal iz Europe. Svake je godine tako, a u suprotnom smjeru idu oni koji ne mogu do NBA ugovora?

    - Europa je, očito je, nepresušni izvor talenta, a zatvorena Euroliga ipak je uspjela nešto napraviti jer tu se igra najbolja košarka. Doduše, ostatak Europe zbog toga silno pati, ali teško je očekivati da se u velikom broju klubova igra vrhunska košarka. Ne bi to tako bilo niti u SAD-u da nije sva kvaliteta koncentrirana na 30 NBA klubova, a tek iza toga sveučilišta i G-League momčadi služe samo kao razvojni put do NBA lige. Vrlo se rijetko dogodi da je netko tko je NBA igrač, tko može potpisati ugovor u NBA-u stigne u Europu. To je pravilo, eto, prekršio Nikola Mirotić, koji je stigao u Barcelonu iako je imao na stolu isti ili čak i malo veći ugovor u NBA ligi?

    Dobro, kako objašnjavate taj potez Mirotića?

    - Ne znam što bih rekao, s njim imam dobar odnos, ono što sam vidio jest da se radi o pravom profesionalcu, ali detalje te odluke ne znam. Može se tu raditi o nekim privatnim razlozima ili da se nekome ne sviđa američki način života, ali drugi razlozi zbog kojih bi netko između NBA i Europe izabrao Europu ne postoje. I da, želio bih podvući da je Euroliga svojim zatvaranjem ipak popravila svoju kvalitetu..

     

    Skidam kapu izborniku

    Idemo malo na domaće teme. Veljko Mršić je ovo ljeto vodio reprezentativne kandidate na tri turnira, bili smo na Ljetnoj NBA ligi, odradili jedan turnir u Kini i sada počinje novi. Kako se Spahiji sviđa taj program?

    - Kao prvo, skidam kapu Veljku na entuzijazmu i načinu na koji je prihvatio ovaj posao. Kad smo već došli u situaciju da trebamo dobiti novog izbornika, ovo je jedini i pravi način na koji je trebao početi raditi. Krenuo je u to svim srcem, ali prilično analitično, no suočio se problemom u otkazima. Uzmite samo da je Greggu Popovichu otkazalo valjda 30 igrača, ali opet, kad Amerikancima gledaš roster, tu je i dalje talenta koliko ti srce želi. I strah me je da će Veljko upasti u probleme, da će uz sav trud i želju koje ima upasti u problem jer neće biti u stanju igrati s najboljim igračima koje imamo. Jer, ono što je Americi trideset, to je nama kad nam otkažu petorica, mi tada nismo ni solidni, nismo ni za neku sredinu. I onda pogledam, čitam, koja to imena otkazuju. Nisam ja protiv ovih utakmica, one će pomoći, ali nisam siguran tko će igrati kvalifikacije kad one dođu. S jednim, dva izostanka, opet smo u problemu.

    Slično ovom receptu i Spahija je svojedobno preuzeo reprezentaciju. Nismo 2002. bili na SP-u u Indianapolisu, pa je Spahija sastavio B vrstu s kojom je igrao po Francuskoj i Španjolskoj, gubio, ali tražio igrače za godinu dana kasniji Eurobasket.

    - Jest, ali tada je to bila različita situacija. Ja sam imao sedam, osam igrača koji su me čekali za EP, koji su bili neupitni, i na tim sam turnejama tražio još dva, tri, četiri igrača da bih popunio broj. Tako smo dobili, recimo, jednog Kasuna. Mršiću sada otkazuju igrači iz predselekcije, to je problem. I da budemo načisto, hrvatska će se košarka vratiti na stare staze onoga trenutka kad FIBA i Euroliga izglade svoj spor; do tada će Hrvatska biti u podređenom položaju.

    Već ste se dotaknuli priče o klubovima, tu je situacija porazna, posebno zbog neigranja u Europi?

    - Bit ću otvoren, uz dužno poštovanje prema svima, nekako mi se čini da je najviše kritika upućeno našim trenerima, a njihov se rad može valorizirati samo u situaciji kada budu mogli raspolagati proračunima kakvima raspolažu njihovi kolege u Europi. Ta činjenica - da nijedan naš klub neće igrati europska natjecanja, da nam je ABA liga, i to s dva kluba, plafon - sama po sebi nešto govori. Jer, pazite, iz hrvatskih košarkaških škola izašlo je sedam NBA igrača, pa me nitko ne može uvjeriti u to da treneri ne valjaju. Klubovi nemaju proračune, nema sponzora, rekli smo već koji je problem reprezentacije. I to su proračuni klubova, pa mi moramo biti svjesni da naši klubovi rade s proračunima koje netko potroši za sezonu samo za sportsku opremu, o čemu mi to pričamo?

     

    Previše udaraca

    I na sve to stižu neke nove vijesti...

    - Evo, pročitao sam da dva mlada igrača odlaze iz naših pogona razvijati se negdje drugdje i nema veze je li to u Srbiji ili nije. Činjenica je da oni nisu prepoznali program koji bi im bio zanimljiv. Primamo previše udaraca. Kad sam se našao s Dinom Rađom, rekao sam mu zašto smatram da ne trebam biti dio Stručnog savjeta, jer mislim da tu trebaju sjediti ljudi koju su tu, tu se treba razgovarati na dnevnoj bazi, rješavati probleme u koje smo zapali. Takav nam stručni savjet treba, a ne nekakav dopisni. Ono što bih osobno volio jest da se aktivnije uključim u Udrugu trenera, i u njoj ne bih samo ja trebao potegnuti više, a takva udruga trenera bila bi i kvalitetnija podrška Savezu.

    Neven Spahija je u Šibeniku do 18. kolovoza. A onda Memphis. I nova pustolovina.

    Iz drugih medija