Hrvatska je još 1995. dobila NBA prvaka, do prstena je prije 24 godine kao član Rocketsa stigao Žan Tabak, drugi Europljanin uopće nakon što je u Houstonu zamijenio slovačkog centra Richarda Petrušku, koji je bio dio pohoda na naslov 1994. Nekoliko godina ranije je, pak, Dražen Petrović postao prvi Europljanin izabran u neku od najboljih petorki sezone, sredinom devedesetih je Toni Kukoč bio važan kotačić velikih Bullsa, trostrukih uzastopnih prvaka i jedne od najvećih momčadi svih vremena, Dino Rađa je nekoliko sezona trpao 20 iz večeri u večer za Celticse, jedan od dva (Lakers) najveća NBA kluba, Gordan Giriček je tamo debitirao s 30+ poena, jedan od rijetkih u povijesti kojem je to pošlo za rukom...
Međutim, nakon što su od kraja osamdesetih do sredine prvog desetljeća 21. stoljeća naši igrači ostavljali zapaženi pečat u NBA ligi, uslijedilo je otprilike desetogodišnje “zatišje pred buru”, koja je počela dolaskom Bojana Bogdanovića, a nastavila se s prvim hrvatskim “lottery pickovima” (Top 14 na draftu) Darijem Šarićem, Marijem Hezonjom i Draganom Benderom, u prvoj rundi izabrani su i Ante Žižić te Luka Šamanić, a na rubu je bio i Ivica Zubac.
Preko 4000 poena
Između ove - nazovimo ih tako - dvije hrvatske NBA ere, treba spomenuti i neuspješne avanture Brune Šundova, Marija Kasuna, Dalibora Bagarića, Zorana Planinića, Damira Markote i Roka Ukića, a put do tamo pronašao je i Damjan Rudež te se zadržao dvije i pol godine.
Zbog svega navedenog uzorak prema kojem se može ocjenjivati učinak hrvatskih NBA igrača definitivno nije mali, pa činjenica da je 2019. statistički bila uvjerljivo najuspješnija godina naših u društvu najboljih košarkaša svijeta vrijedna je isticanja.
Iako rekord prema broju igrača nije srušen jer mladi Šamanić nije dočekao svoj debi za Spurse u ovoj kalendarskoj godini, preostala šestorica su u proteklih 365 dana odigrali isto toliko (365) utakmica, a iskombinirali su preko četiri tisuće (4114) poena. Zanimljivo, petorica od njih šest - samo Žižić nije - u 2019. su promijenili klubove. Zubac je još u veljači iz Lakersa mijenjan u Clipperse, s kojima je ljetos potpisao četverogodišnji ugovor za 28 milijuna dolara, Bogdanović je srušio rekord hrvatskog sporta nakon što je iz Indiane otišao u Utah za 73 milijuna (također četverogodišnji ugovor), Šarića je Minnesota samo pola godine nakon dolaska iz Philadelphije poslala u Phoenix, Hezonja je New York zamijenio Portlandom i u Blazersima uzeo dres s brojem 44 kao hommage Draženu Petroviću, a Bender je nakon Sunsa potpisao za Buckse.
Svjetlo HR-košarke
Velika 2019. hrvatskih NBA igrača je na izmaku, a u 2020. možemo se nadati još boljim stvarima s obzirom na to da Zupčevi Clippersi i Benderovi Bucksi figuriraju kao glavni kandidati za međusobni okršaj u velikom finalu, ozbiljnim stvarima u doigravanju nadaju se i Bogdanovićevi Jazzeri, a bez ambicija nisu ni Hezonjini Blazersi, ni Šarićevi Sunsi.
Aktualni trenutak hrvatske košarke (reprezentacija propustila SP, klubova nema u Europi, a u ABA ligi nisu konkurentni) nije dobar, ali barem nam dovoljno često dolaze sjajne vijesti iz NBA lige...