Dražen Petrović igrao je u Real Madridu samo jednu sezonu. Bila je to trofejna sezona, Real je osvojio Kup pobijedivši u finalu Barcelonu, osvojio je i finale Europskog kupa, pobijedivši u finalu Snaidero iz Caserte, u nezaboravnoj Draženovoj večeri u kojoj je stavio 62 poena.
Međutim, Real nije bio prvak Španjolske, u odlučujućoj petoj utakmici bolja je bila Barcelona. Inače, Dražen je sezonu završio s 28,5 poena po utakmici, uz 54 posto šuta iz igre i 39 posto šuta za tricu. Bile su to sjajne brojke, bio je i prvi igrač lige, iako smo u Zagrebu bili naviknuti da se nikada ne spušta ispod 30 poena.
Stoga su se u Madridu žestoko palili na sljedeću sezonu u kojoj je jedina misija bilo rušenje Barcelone. Međutim, sredinom kolovoza planovi su im doslovno potonuli, jer ih je Dražen jednog dana samo nazvao i poručio da odlazi u NBA, u Portland. I tada je krenuo pravi cirkus s elementima odličnog krimića. Draženov bijeg iz Madrida, Realove prijetnje, lažni ugovori, sudovi, rekordna odšteta... Sve se to odvilo u samo nekoliko dana, ali Dražen i Portland ugovor su sklopili na današnji dan, 19. kolovoza 1989.
- Dugo sam se lomio. Portland je poslao ponudu koju, jednostavno, nisam mogao odbiti. Kad sam vidio ponudu, cijelu noć nisam oka sklopio i u tri ujutro sam prelomio. Čim je svanulo, već sam bio u avionu za Portland, tako da nije bilo vremena za razgovore, tek za pakiranje. Javio sam se suigračima iz Reala, objasnio im što se dogodilo i mislim da su razumjeli - ispričao je Dražen kolegi Nevenu Bertičeviću u ekskluzivnom razgovoru za Sportske novosti.
Čekali tri godine
Portland je Dražena čekao pune tri godine, od ljeta 1986. godine, kad su ga izabrali u trećoj rundi drafta. Tada su mu ponudili jednogodišnji ugovor vrijedan 75.000 dolara. Bio je to sitniš za kojim se ne bi okrenuli i daleko slabiji košarkaši od Dražena, koji je potom potpisao za Real Madrid. No ponuda koja je došla tri godine kasnije bila je puno više od sitniša.
- Nemojte tražiti da vam kažem koliko, stvarno ide u domenu poslovne tajne, ali vam mogu reći da sam dobio više od milijun dolara po sezoni. Samo za igru, bez bonusa, bez reklama, a to će sve doći. Ugovor je trogodišnji, s tim da Portland ima opciju četvrte godine ako to poželi. I ta bi posljednja financijski bila nezamislivo visoka. Kako da odbijem ponudu kad je jedan Michael Jordan za prvu godinu u Chicagu dobio manje. Lagao bih da kažem da se ne radi o dolarima, radi se, svakako se radi i o dolarima, ali ovo je, jednostavno, pravi trenutak. Da ostanem u Realu još godinu dana, tko zna što bi se dogodilo. U Portlandu su bili jasni - ili odmah ili ništa od posla. Njima treba bek šuter, treba im ove godine. Eto, to je pravi razlog.
Dražen je u razgovoru za SN naglasio da nije dao obećanje Real Madridu za novu sezonu, a u Kraljevskom su klubu stalno isticali da je Dražen prekršio obećanje.
- Razgovarali smo, ali pravog dogovora nije bilo. Danas kada gledam svoj ugovor u Realu, on je daleko od vrhunskog ugovora koji imaju igrači u Europi. Pa u Realu jače ugovore imaju braća Martin i Birjukov. A oni tvrde da se ugovor ne može mijenjati i da mora ostati takav. Ako 25 ili 30 igrača u Europi ima jači ugovor od mene, onda je vrijeme da odem...
Povratka nema
Međutim, u cijeloj je priči postojao jedan veliki problem. Dražen je godinu dana ranije potpisao ugovor na četiri godine. I zato je Real odmah osporio Draženov odlazak u Portland i uložio žalbu Okružnom sudu u Portlandu. Advokat španjolskog kluba dostavio je sucu četverogodišnji ugovor, u kojem nije postojala nikakva klauzula o prijevremenom raskidu. A Dražen se potpisujući za Portland pozvao baš na tu klauzulu. Vodstvo NBA lige automatski je suspendiralo Draženove pregovore s Portlandom.
- Pazite, onaj pravi ugovor koji sam potpisao bio je na engleskom jeziku. U kojem jasno stoji klauzula po kakvim uvjetima mogu otići. Kada sam otišao u Portland, Real je dostavio ugovor na španjolskom u kojem te klauzule nije bilo. I zato je NBA liga zabranila kontakte i razgovore između mene i Portlanda. Ja sam sve ugovore u životu potpisivao sa “Dražen Petrović”, punim imenom i prezimenom. U ovom je stajalo samo “D. Petrović”. Osim toga, tu su nedostajali neki detalji i zato sam išao na sud. Kada je sudac vidio originalni ugovor, odmah mu je sve bilo jasno. Tek je bilo pitanje trebam li Realu za raskid platiti 600 ili 750 tisuća dolara.
Već nekoliko dana kasnije bio je zakazano novo ročište u Oregonu, ali do njega nikada nije došlo jer su obje strane prihvatile kompromis pa je Dražen dobio čiste papire, a Real tada rekordnih 1,15 milijuna američkih dolara. Koliko god bio uvjeren u to da će dobiti slučaj, Draženu je ipak bilo najvažnije da odmah potpiše ugovor s Portlandom.
Zanimljivo, Dražen je s Portlandom već bio razradio i što će raditi ako sud ipak stane na Realovu stranu.
- Nema teorije da se vratim u Madrid, moja je odluka definitivna. Izgubimo li na sudu, bit ću službenik Portlanda, radit ću kao trener, menadžer, što već bude trebalo, a Portland će me plaćati po potpisanom ugovoru. Moja bi obaveza bila u tom razdoblju trenirati i biti u punoj formi da bih spreman dočekao trenutak kada ponovno budem mogao na parket. Sve sam u košarci prošao, gotovo sve osvojio, ostala je samo još NBA liga. Taj se izazov, uz ovakve novce, ne odbija.
Na sreću, to se nije dogodilo. Realov tadašnji predsjednik Mendez probao je smekšati Dražena, ponudio mu je bitno poboljšan ugovor, ali prostora za promjene više nije bilo. Nekoliko dana kasnije doznalo se da je Dražen potpisao ugovor s Portlandom težak 3,6 milijuna dolara za tri godine. U to je vrijeme sjajni Litavac Šarunas Marčiulionis, koji je igrao za Golden State, imao tri milijuna dolara za tri godine, a to je bio najveći ugovor koji je neki novajlija tada potpisao u NBA ligi.
Dražena je u Portlandu na aerodromu dočekao Warren LeGarie, tadašnji menadžer Blazersa, koji je odmah poručio: “Dražen je najatraktivniji, a mnogi tvrde i najbolji igrač Europe. Stoga smo sretni što će biti s nama, a ugovor koji smo mu dali odgovara njegovim sposobnostima.”
Zamjena za Portera i Drexlera
Dražen je pak ovako gledao suigrače koji će ga dočekati u Portlandu:
- Prvi je bek Terry Porter i on je jedini pravi bek. Uz njega je Clyde Drexler, koji može igrati i krilo. Govorilo se da će Porter otići iz Portlanda, slobodan je igrač, a Denver mu nudi 1,8 milijuna dolara godišnje. No toliko mu nudi i Portland, pa mislim da će ostati. Dakle, mijenjat ću Portera i Drexlera, barem u prvo vrijeme. Ali sigurno ću igrati, jer nitko u NBA-u ne daje toliki novac za igrača koji bi sjedio na klupi. Uostalom, oni od mene puno očekuju, to su mi rekli i trener i predsjednik i vlasnik. Koliko ću igrati, ovisit će najviše o meni. Oni traže šutera, šutera su dobili, mislim da im mogu pomoći. I oni meni. Dovoljno je utakmica i minuta za sve.
Loša računica
Nažalost, brzo smo i mi i Dražen spoznali da mu računica s minutama u Portlandu nije bila najbolja. U prvoj sezoni dobivao je samo mrvice, Porter i Drexler bili su neprikosnoveni, a i igrali su sjajno. Uglavnom je igrao minute bez značaja, kada bi utakmica već bila riješena, a u tih prosječno 12 minuta postizao je šest poena uz 44 posto šuta. S tim da u mnogim utakmicama nije ni ulazio u igru. Kako se i na startu druge sezone ništa nije promijenilo, otišao je u Netse i ondje se brzo transformirao u stožernog igrača koji je izabran u treću NBA petorku lige. Tada su i u Portlandu vjerojatno shvatili koga su imali u momčadi, samo su Drexlera - koji je imao fantastične tjelesne predispozicije - trebali premjestiti na krilo da bi se otvorio prostor za Dražena na beku...
Za reprezentaciju ću uvijek igrati
U pregovorima s Portlandom Dražen je odmah tražio dozvolu da tijekom ljeta igra za reprezentaciju.
- To ni trenutka nije bilo sporno. Odmah sam rekao, i to su prihvatili bez pogovora. Ta natjecanja ne kolidiraju s NBA ligom, što znači da ću biti slobodan igrati. Neće me nitko zaustaviti.