Isaiah J. Downing / USA Today Sports / Reuters

Nikola Jokić i Raymond Felton

THE JOKER

VIDEO: DEČKO IZ SOMBORA KOJI JE ZALUDIO DENVER Kako je Nikola Jokić od 'vrlo prosječnog igrača' postao centar na pragu NBA elite

AUTOR:
    • Ivan Zrinjski

  • OBJAVLJENO:
  • 11.02.2017. u 23:47

  • Na NBA draftu 2007. godine Marca Gasola 48. pickom izabrali su L.A. Lakersi. Sljedeće godine L.A. Clippersi su 35. pickom uzeli DeAndrea Jordana. Dvije godine poslije njega Sacramento Kingsi izabrali su Hassana Whitesidea kao 33. pick, a 2013. godine Utah Jazz Rudyja Goberta kao 27., što ga čini jedinim prvim pickom ove družine.

    Marc Gasol nikada nije zaigrao za Lakerse, budući da su ga u veljači 2008. godine trejdali u Memphis u paketu s tri igrača, dva picka prve runde drafta i nešto love, potrebnih da bi u suprotnom smjeru bio poslan njegov stariji brat Pau. Gasolu senioru taj je trade donio dva NBA naslova i svu radost i frustracije igranja s Kobeom Bryantom, a Marcu mjesto prvog centra u Grizzliesima, koje do danas nije ispustio. Razumljivo, s obzirom na to da je u međuvremenu tri puta postao All Star, jednom je izabran u prvu i jednom u drugu petorku lige te dobio i nagradu za obrambenog igrača godine (2013.) u sezoni kada je, dosta bizarno, izabran u drugu obrambenu petorku lige.

    DeAndre Jordan od drafta se nije maknuo od Clippersa (iako ga je od odlaska u Dallas prije godinu i pol slavno odvratio tek dolazak Doca Riversa i nekolicine suigrača na vrata njegovog doma u Houstonu) u čijem dresu je ove sezone prvi put izabran na All Star, prije toga jednom u prvu i jednom u treću petorku lige, te dva puta u prvu obrambenu petorku, sve začinjeno s dvije titule najboljeg skakača sezone.

    Hassan Whiteside nakon izbora na draftu nije dobio pravu šansu u Kingsima (čemu je kumovala i ozljeda) te se od 2012. do 2014. selio između klubova razvojne lige, libanonske prve lige (?!) i kineskih Plavih kitova iz Sichuana, da bi nakon mjesec dana u predsezoni 2014/2015. provedenih u dresu Grizzliesa napokon našao dom u Miamiju. Za minutažu u Heatu brzo se izborio i sezonu završio na double-double prosjeku, a sljedeće ušao u drugu obrambenu petorku lige uz titulu prvog blokera lige. Ove sezone još je podigao igru i statistiku i trenutno s Goranom Dragićem vodi Miami u nizu od 13 pobjeda, nezapamćenom kod momčadi čiji je skor pobjeda i poraza manji od 50 posto.

    Rudy Gobert nije očarao prvom sezonom u Jazzu, ali je nakon toga izborio mjesto u prvoj petorci i ugovor od 102 milijuna dolara, a ove sezone nije jednom istaknut kao najbolji obrambeni centar, ili čak najbolji obrambeni igrač lige, koji je pritom i svoj doprinos u napadu dignuo na solidnu, 13 poena po utakmici razinu.

    Krađa na draftu

    Za ligu koja je nekad živjela na slavi velikih centara i klubove čiji skauti prolaze planetom uzduž i poprijeko u potrazi za velikim (ovdje i doslovno) talentima možemo gore navedeni igrači bili su previd, ili bolje rečeno krađe draftova na kojima su izabrani. Iako se nitko do njih još ne može pohvaliti naslovom, njihova dosadašnja postignuća, njihova statistika i milijunski ugovori, a prije svega njihova igra govore da su postali mnogo bolji nego što su skauti to očekivali.

    Najnoviji u nizu "nismo ni sanjali da su tako dobri" centara je 21-godišnji Srbin iz Sombora, Nikola Jokić. Nakon odlične sezone u ABA ligi u kojoj je kao tek punoljetni mladić imao 11.5 poena uz 6.4 skoka i 2 asistencije po utakmici, Jokića su na draftu 2014. godine 41. pickom izabrali Denver Nuggetsi. Iako te brojke u kombinaciji s tim godinama, 208 cm visine i rasponom ruku od 220 centimetara obično garantiraju lottery pick, Jokićeva atletičnost, ili bolje rečeno njezin nedostatak, nisu impresionirali generalne manadžere NBA klubova.

     - Postojale su očite predrasude u vezi s njim. Lik nije imao mišiće. Nije baš ni mogao skočiti - prisjetio se jedan GM u velikom profilu Sports Illustrateda o Jokiću, a koji je napisao Lee Jenkins.

    Kao ni Dario Šarić, koji je na istom draftu izabran kao 12., Nikola nije odmah krenuo preko bare, nego je odigrao još jednu sezonu u Mega Leksu i s prosječnim indeksom od 21.96 (15.3 poena, 9.4 skoka i 3.5 asista) postao MVP ABA lige, s jedva napunjenih 20 godina.

    Mršavljenje

    Da bi skauti Nuggetsa broj 41 mogli uramiti u svojem uredu, Jokić je pokazao već u prvoj sezoni. Iako je u klub došao s gotovo 130 kila (trener Denvera Malone tada ga je nazvao "vrlo prosječnim igračem"), uz režim kondicijskog trenera Nuggetsa Stevea Hassa i pod budnom paskom starije braće (o Strahinji i Nemanji malo kasnije), smršavio je na prihvatljivih 113 kila. Jednom kad njegov talent više nije bio prekriven prekomjernom težinom, Nikola je procvjetao i uskoro postao dio prve petorke. Sezonu je na kraju završio s 10 poena (šut iz igre 51.2%), 7 skokova i 2.4 asistencije u prosjeku, ušao u prvu rookie petorku s Townsom, Porzingisom, Bookerom i Okaforom (od kojih je jedino zadnji uljez za Hall of Fame karijeru) i završio kao treći u glasanju za rookieja godine, iza Townsa i "Zingera".

     

    Preko ljeta Jokić je u dresu Srbije briljirao na kvalifikacijskom turniru u Beogradu, bio jedan od ključnih igrača srebrne reprezentacije u Riju i krenuo na pripreme za novu sezonu, u koju je trener Nuggetsa Mike Malone krenuo s novom idejom. Pod obručima je instalirao balkansku vezu s Jokićem na četvorci i bivšim centrom Cedevite Nurkićem na petici, ali kako to nije najbolje funkcioniralo, Nikola je tražio da ga preseli na klupu. Malone je udovoljio njegovoj želji, ali Nuggetsi se nisu popravili u sljedećih mjesec dana te su poslije poraza s Mavericksima početkom prosinca zaglavili na 9-16 omjeru.

     - To je bila prekretnica. Tada sam odlučio da ću vjerovati Jokiću. Dugujem to klincu, Pokazao nam je što može i ako ćemo gubiti, gubit ćemo s najboljom petorkom koju imamo - rekao je Malone Jenkinsu za ranije spomenuti tekst.

    Sljedeće dvije utakmice s Jokićem Nuggetsi su pobijedili s vrlo solidnim Jokićem, da bi u novoj utakmici protiv Dallasa srpski centar rasturio Mavse s tadašnjim učinkom karijere od 27 poena, 15 skokova i 9 asista. Nakon toga uslijedila su dva poraza i relativno prosječne utakmice, a 26.12. 2016. Nikola je započeo niz sjajnih igara, nakratko prekinut tek ozljedom kuka krajem siječnja.

    Svako tko je imao energije i volje probuditi se u proteklih mjesec i pol dana i pogledati koju utakmicu Nuggetsa, ili makar pregledati highlightse i statistiku, zna o čemu pričamo. Prvo, otkad Jokić počinje u petorci od gubitničke su postali pobjednička momčad. Drugo, njegova statistika penje se prema elitnim razinama, usporediva s najboljim centrima u ligi. I treće momak igra lijepo za oko, baš za šmekere, s pregledom igre i osjećajom za asist kakvim se može pohvaliti malo koji od visokih igrača (na primjer Antetokounmpo).

    Iz gubitnika u pobjednike

    U 24 utakmice od poraza s Dallasom u kojima je Jokić počeo kao startni centar (ne računamo četiri u kojima nije igrao zbog ozljede) Nuggetsi su pobijedili u njih 14, a njihov ukupni omjer se od 9-16 popravio na 24-29, čime trenutno drže sedmo mjesto na Zapadu. Njegov ključni doprinos igri je u napadu zbog čega je Denver danas peta momčad NBA lige po broju poena koje postižu po utakmici, sa 110.5. Još preciznije, Nuggetsi s Jokićem na parketu postižu 117.1 poen na 100 posjeda, 10.6 više nego kada sjedi na klupi ili ne igra zbog ozljede.

    Nadalje, Jokić je promijenio način na koji Nuggetsi igraju u ofenzivnom dijelu, i to zahvaljujući činjenici da može voditi napad iz tranzicije, i naročito s visokog posta odakle servira precizna dodavanja za lagane poene suigračima. Tako je Will Barton za SI otkrio da bekovi i krila imaju ustaljenu komunikaciju s Jokićem koji m i daje signal kad je trenutak za prodor:

     - Ja mu dodam loptu nakon driblinga, a on laganim pokretom glave signalizira da je vrijeme za prodor - rekao je Barton o trendu koji se među Nikolinim suigračima proširio poput požara.

    Brojke

    Na razini cijele sezone Jokić postiže 16 poena uz sjajan šut iz igre od 59.2 posto, po čemu je trenutno šesti igrač lige. Uz to se ne libi gađati i trice (28 ove sezone) koje gađa prosjekom od 36 posto, i više nego solidno za centra, dok slobodna bacanja pogađa preciznošću od 82.4 posto. (da to stavimo u kontekst, slične brojke, minus šut za tricu, imao je veliki Kevin McHale u slavnim danima svoje "komore za torturu") Osim prosjeka od 16 poena, Jokić hvata i 8.5 skokova po utakmici te ima 4.2 asista.

    Kad gledamo samo zadnjih deset utakmica njegovi prosjeci poena, skokova i asista penju se na 22.6 poena, 9.8 skokova i 5.5 asista, a slika izgleda još impresivnije kad se pogleda Jokićev učinak u utakmicama u kojima je odigrao više od 30 minuta, dakle na normi nositelja igre u klubovima. U devet takvih utakmica ove sezone srpski centar je na prosjeku 24.9 poena, 12.2 skokova i 5.6 asista, s neznatnom većim postotkom šuta iz igre i s crte slobodnih bacanja, ali i s gotovo 40 posto šuta za tricu.

     

    Što se tiče malo naprednije statistike, Jokić je osmi igrač lige po indeksu efikasnosti (26.8), a iza njega su redom Antetokounmpo, Cousins i LeBron James. Na kraju, podatak koji možda najbolje demonstrira njegov doprinos u napadu je ofenzivna ocjena, kojom se mjeri koliko poena igrač "proizvede" na 100 posjeda - Jokić je tu lider cijele lige sa 129.4, što je ujedno i najviša ocjena za nekog igrača u prvoj ili drugoj godini otkad se ta kategorija može izračunati (sezona 77/78). No, isto ne važi i za obrambeni dio igre u kojem Nuggetsi s njim na parketu primaju neznatno više koševa na sto posjeda te imaju 2.2. blokade manje.

    Kad se ova statistika usporedi s drugim igračima, naročito otkada počinje utakmice kao centar, Jokić u napadačkom dijelu komotno ulazi u istu rečenicu s najboljim centrima, iako je u obrani očit deficit u odnosu na elitne čuvare obruča poput četvorke spomenute na početku teksta. To je i jedan od razloga zašto ove godine nije izabran na All Star utakmicu, usprkos silnoj kampanji fanova Nuggetsa.  

    "Magic" Jokić

    U utakmici protiv Blazersa (onoj s 27, 15, 9 učinkom) 15. prosinca prošle godine Kenneth Faried je uhvatio loptu ispod obruča Nuggetsa, preveo je do polovice terena, predao Jokiću u ruke koji s njom došao do ruba trice, malo zastao i pričekao da "Manimal" uđe pod koš i zatim mu desnom rukom, u širokom luku, bez gledanja servirao loptu za lagano polaganje.

     

    Ta asistencija savršeno pokazuje raznovrsni repertoara mladog centra koji nam sve više izgleda kao manja i poboljšana verzija Arvidasa Sabonisa (Ali onog iz NBA dana, a ne zvijeri koja je bio prije teških ozljeda). Bez problema vodi igru kao da je play i dodaje loptu s valjda svake pozicije na parketu, bilo da prebacuje cijeli teren od svojeg do suprotnog koša, s visokog posta servira za polaganja i zakucavanja, ili iz reketa nakon udvajanja nalazi suigrače otvorene na trici ili pod košem.

     

    Iako Jokić sigurno nije Magic Johnson (hashtag #magicjokic popularan je među fanovima) njegova dodavanja su čarobna. Bez gledanja, preko ramena, iza leđa, s rotacijom koju lopta dobije nakon odbijanja od parketa, njegov repertoar nije ništa siromašniji od reprezentativnog mu kolege Miloša Teodosića, koji u Euroligi redovno puni highlightse.

    Da ne bi ispalo da samo dodaje lopte, Jokić je i izvrstan strijelac, čemu svjedoče i ranije spomenute brojke. Na stranu sad pucanje trica, čovjek s distance između 3 i 4.8 metara pogađa sa 70 posto uspješnosti, a pod košem se čvrstinom i dijapazonom okreta i finti oslobađa za laka polaganja, time nadoknađujući nedostatak atleticizma. Osim toga, izvrstan je u napadačkom skoku iz kojeg će laganim tip-inom često spremiti otpadak u koš.

    Kad bi još popravio i igru u obrani, već sad bi bio legitimni All Star, ali čini se da mu za takvo što ipak fale nešto bolje fizikalije ili obrambeni "mojo" Marca Gasola. No, za igrača njegovih godina, talenta i košarkaške inteligencije ima lijepog vremena i prostora za napredak.

     

    Strahinja i Nemanja

    Na kraju, kod Jokića postoji još jedan, vrlo važan faktor u razvoju i putu prema eliti.

    Nikolu u stopu prate starija braća Strahinja i Nemanja, koji su praktički postali atrakcija na tribinama Nuggetsa (kao i "Pappa Nurkić" prošle sezone). Obojica bivši košarkaši, paze na mlađeg bracu kao na oko u glavi, a Strahinja ne štedi grla kad je Nikola na parketu. Iako smo sigurni da su to uglavnom riječi podrške, vjerojatno zna poletjeti i koja psovka pa je tako Nikola svojedobno na upit novinara rekao "da neće prevoditi ono što Strahinja viče tijekom utakmice". Uostalom, kakav je to napredak bez malo kritike.

    Da si predočite koliko je važno uz sebe imati bliske osobe kojima možete vjerovati, zamislite da kao 20-godišnjak idete u nepoznati svijet, najednom zarađujete velike novce, mjesta da ih potrošite koliko srce želi, a oko vas ni jedna osoba koju poznajete. Mnogi talentirani igrači pali su na tom testu odrastanja, a dovoljno je prisjetiti se Darka Miličića s kojim je Nemanja svojedobno živio u Detroitu kad je ovaj igrao za Pistonse, a srednji brat Jokić za sveučilište Detroit Mercy. Bez nekoga da ga nadzire i usmjerava, Darko je od drugog picka možda najjačeg drafta u povijesti završio kao propali pick, igrač najpoznatiji po skandalima i neispunjenom potencijalu.

    Nikoli se to, budite sigurni, neće dogoditi.

    Izvor za statističke podatke u tekstu je Basketball Reference.